Svatko je od nas u svom mindsetu različit. Različite su nam životne situacije, iako nas iste brige more. Što pomaže nekima, moguće je da na druge nema takav učinak.
“Da Vas pitam nešto…”, počinje jedan od najinspirativnijih, ali i najmanje korištenih filmskih citata. Vjerojatno zato što je umotan u komediju, pa ga se nismo ni sjetili tamo tražiti. A moguće i ako smo ga našli, više nam je sličio na kamenčić šljunka, nego na nebrušeni dijamant. Morgan Freeman gleda malo pored kamere i nastavlja: “Ako se netko moli za strpljenje, mislite li da mu Bog daje strpljenje? Ili mu daje priliku da bude strpljiv?”
Odmah podvucimo crtu. Ovaj članak ne zalazi u vašu vjeru, duhovnost i religijsku pripadnost. To je samo vaše i tako će i ostati. Zauzvrat, ako tako odlučite, ovaj citat možete ne promatrati isključivo doslovno, već kao metaforu, preneseno značenje. Ako poduzetnici žele rast i cilj im je povećati broj klijenata i prihoda, dogodi li se to samo od sebe ili kroz izazove i prilike koje sami stvore i koje im se ukažu?
Naš citat se nastavlja:
Kamera ide, ton ide. “Ako se netko moli za hrabrost, daje li mu Bog hrabrost Ili mu daje priliku da bude hrabar?” Moguće je da nam i nije baš najjasnije jesmo li ikad se molili za hrabrost ili si postavili hrabrost kao jedan od svojih ciljeva. Da, jesmo definirali hrabrost kao jednu od ključnih vrlina u poduzetničkom mindsetu, ali da smo se jutrima budili i bodrili sami sebe ispred zrcala tipa, “danas je dan kad ćemo biti hrabri”, vjerojatno i ne!
Naš citat završava:
“Ako se netko molio da obitelj bude bliža, mislite li da ih Bog zaspe toplim osjećajima? Ili im daje priliku da vole jedni druge?” Jedina razlika u nedoumici između dva odgovora na svako pitanje koje Morgan Freeman u ulozi Boga postavlja jest razlika između odredišta i puta. Između osobe bez nade i osobe s vizijom boljeg sutra. Između pasivnih promatrača koji čekaju da život ispuni njihove želje i ljudi koji, kao nekad Michelangelo, uzimaju mramornu gromadu i onda čekićem i dlijetom oslobode strpljenje ili hrabrost. Ili blisku obitelj. Jedina svrha koju je ova rubrika ikad imala jest pokazati kako smo mi i oni prvi i oni drugi. Kako možemo razvijati naš mindset kroz razumijevanje osobnog liderstva, a da malo više budemo oni drugi. Pa onda još malo…
Trenutni izazov
Ako se itko ikad molio za sve ljudske vrline, od strpljenja, hrabrosti i odlučnosti do povezanosti, suosjećanja i darežljivosti, dobiju li diplomu s popisom položenih predmeta ili priliku da pronađu i izvuku iz sebe sve te vrline? Ako su se ikad neki poduzetnici, ludi i blesavi istovremeno, molili za stvarnu istinu o sebi, koliko su sposobni i spremni podnijeti, daje li im Bog certifikat i akreditaciju ili priliku da dokažu sebi i pokažu drugima koliko su pozitivni, snažni i uporni. Naravno, trenutni izazov većine nas je da mi niti smo to željeli niti smo to tražili. A dogodilo nam se svejedno. Nitko nas nije pitao obuhvaćaju li naše osobne misije navedene vrline. Nismo ni pitani imamo li u svojim prioritetima, profesionalnim i osobnim, cilj pod nazivom “saznati od čega smo satkani”. U drugu ruku, vjerojatno za nas ljude, svakog posebno i sve nas zajedno, to nam ulazi u rok službe, standardne operativne procedure, opis posla. Svatko od nas, za svog života, bar jedanput, ali nažalost i više puta, ima priliku upoznati svoje skrivene i usnule snage, potencijale i sposobnosti.
Carl Jung je rekao kako će ono što najviše trebamo biti nađeno ondje gdje najmanje želimo tražiti. Vjerojatno bi većina nas, a možda i svi, odmah potpisali da ne trebamo ni ljudske vrline ni saznati tko smo, od čega smo i za što smo sve sposobni ako bi to značilo da mjesto gdje sada tražimo nestane kao da ga nikad nije bilo i da se vrijeme vrati negdje u prošlu godinu. Niti će se to dogoditi, niti će naša potraga biti laka, bezbolna i poštena. Čekaju nas mnoge prepreke, zmajevi i zli čarobnjaci. Pokušat će nas zaustaviti. Ali čekaju nas i plemeniti vitezovi, vilenjaci i mudraci. Pomoći će nam nastaviti.
Odgovornost svakog od nas pojedinačno
Jumanji, ultimativna razina. Igra se paralelno odvija u dva svijeta. Prvi je naš vanjski, sa sveukupnom grubom realnošću na koju nemamo velik utjecaj. Snosimo puno posljedica, ali ih ne uzrokujemo. Drugi je naš unutarnji. Svijet na koji imamo velik utjecaj. Presudan utjecaj. Kad su vremena dobra, po inerciji plovimo niz rijeku. Sad je rijeka presušila. Da, pomoć će nam biti dostupna, ali kišne oblake morat ćemo stvoriti sami. Zamjeranje sebi, okrivljavanje drugih, naši interni konflikti i samo-sabotaže luksuz su koji moramo ostaviti iza sebe. Sad imamo dovoljno jake “zašto” i “što” u svom osobnom liderstvu, u svom upravljanju svojim mindsetom. “Kako” je odgovornost svakog od nas pojedinačno. Koju ne možemo delegirati. Niti želimo. Niti hoćemo. Da se pitamo nešto… Ako netko želi rasti i razvijati se, biti bolja osoba… Sve što se ikad pisalo i govorilo o upravljanju sobom bila je priprema. Vaša priprema za sve što nam slijedi. Nema više vježbe, još jedan demo. Karte su podijeljene za stvarno.
Da, nije poštena žrtva koja nas očekuje. Ni virus, ni potres, ni gospodarstvo. Ni oboljeli ni zaraženi, ni iseljeni iz svojih domova, ni ljudi s otkazima, ni poduzeća koja će se zatvarati. Nije pošteno koliko ćemo osiromašiti i koliko ćemo naporno raditi samo da bismo si stvorili priliku da se vratimo na staro. I nije pošteno što ćemo se nekih od nas, kojih više neće biti, sjećati s ljubavlju i grliti u uspomenama. Nije pošteno, ali je tako kako jest. Potraga koju nismo niti očekivali niti tražili, ali potraga koju ćemo provesti. I dovesti do kraja. Jer izbora nemamo.
Ako netko želi jasnoću u razmišljanju, što je stvarno važno u životu, stvori li im se izmaglica ispred očiju iz koje izađe neka lista ili prilika da drukčije sagledaju svoj život? I što im je stvarno u njemu važno. Ovaj članak, prije samog pisanja, susreo se s različitim željama i narudžbama. Rečeno mi je da se čitatelji žele osjećati utješenima, ohrabrenima, motiviranima. Da se naša trenutna situacija obradi iz dublje perspektive, što god to značilo. Ako netko želi utjehu za sebe, dobiju li ti ljudi pozitivan osjećaj mira ili priliku da se utješe? Želimo utješiti sebe? Utješimo prvo nekog drugog! Želimo biti ohrabreni? Ohrabrimo nekog drugog! Biti motivirani? Motivirajmo nekog drugog. Formula je ovdje vrlo jednostavna. Misli i osjećaje koje dajemo drugima stvaramo i kod sebe. Pomoći drugima znači pomagati sebi.
Svaki naš poslovni neuspjeh bila je, ali i bit će ponovno, prilika da postanemo mudriji, odlučniji. I da, hrabriji. Prilika da naučimo nešto o sebi, ljudima i poslovanju.
