U svakodnevnom govoru, osuđivanje ima negativan prizvuk. “Previše osuđuješ druge”, “Ti to mene osuđuješ?”, “Osjećam da me osuđuješ”. No važno je da ovakav način iznošenja vlastitih osudbi, koji povrjeđuje osjećaje sugovornika, ne pomiješamo s razlučivanjem.
Razlučivanje
Suština razlučivanja je jasno i informirano istaknuti razlike između stvari – između ideja, objekata, ljudskog ponašanja… Osoba koja razlučuje uočava karakteristike i kategorije. Uokviruje i filtrira. Metaforički rečeno, pokušava razdvojiti signal od popratne buke.
Cilj razlučivanja je stjecanje uvida i razumijevanje problema. Nije riječ o kritiziranju, optuživanju ili dogmatičnom inzistiranju.
Izuzetno je važno naše unutarnje stanje – kako se osjećamo dok govorimo o razlikama koje smo uočili jer ljudi uglavnom prepoznaju unutarnje stanje sugovornika i osjećaju osuđuje li ih se ili ne. U usporedbi s tim unutarnjim stavom, riječi imaju manju snagu. Dolaze li vaše riječi iz točke mira, suosjećanja i istinskog nastojanja da razumijete problem? Ili proizlaze iz ljutnje, nesigurnosti ili tvrdoglavosti?
Kada osuđujemo
Često nas ponašanje drugih izazove da počnemo osuđivati. Zamislite da se, primjerice, neki automobil s parkirališta iznenada počne spuštati niz padinu i krene prema vama ili zmiju otrovnicu kako se približava vašim nogama. Biste li osuđivali automobil ili zmiju zbog onoga što se dogodilo? Vjerojatno ne. Vidjeli biste što se događa i poduzeli potrebne akcije. No kada bi neka osoba uvredljivo vikala na vas, osjećali biste se sasvim drukčije.
A možda se naše reakcije, zapravo, i ne bi trebale toliko razlikovati. Mogli bismo konstatirati da je ponašanje neke osobe takvo kakvo jest i poduzeti potrebne akcije, ali ne i dozvoliti da nas obuzme ljutnja. Mogli bismo više razlučivati, a manje osuđivati.
Uska veza između razlučivanja i osuđivanja
Ove dvije riječi vrlo su bliske po značenju. Međutim, osuđivanje podrazumijeva donošenje neke vrste konačnog odgovora koji pomalo nalikuje sudskoj presudi. A to može biti opasno jer, u konačnici, nikada ne možemo s potpunom sigurnošću tvrditi da je naša osudba jedina i prava istina.
Da bismo ostali u zoni razlučivanja, ključno je ostati otvorenog uma za različite mogućnosti i prisjetiti se kako okolnosti često navode ljude da se ponašaju na čudne i neočekivane načine.
Neshvaćanje
Naravno, neće svi uvijek ispravno protumačiti vaše motive. Ironično je da vas sugovornik može početi prosuđivati zbog toga što je vaše razlučivanje shvatio kao prosuđivanje. I, to je u redu. Sve što možete učiniti jest osvijestiti svoje unutarnje stanje i prihvatiti činjenicu da vaše riječi mogu biti doživljene na različite načine. No, ukoliko zaista samo razlučujete, to će se ipak događati znatno rjeđe. Ključna je namjera.
Izvornu objavu pročitajte na linku.
