“Radeći s tisućama uspješnih profesionalaca i prateći kako razmišljaju shvatila sam da je fraza ‘Pričekat ću’ obično oblik prikrivenog perfekcionizma, odnosno lukav način da osoba samu sebe zaštiti od potencijalnog neuspjeha ili kritike” – tumači poslovna trenerica Melody Wilding.
Eric je projektni menadžer u brzorastućoj tehnološkoj kompaniji. Gladan je napretka u karijeri i savršeno je pozicioniran da preuzme više odgovornosti. Željan je prelaska na višu razinu i nada se da će s vremenom napredovati do pozicije direktora. Ipak, usprkos svojim ambicijama i potencijalu, Eric stalno ponavlja opasnu frazu: “Pričekat ću.”
“Pričekat ću dok ne završim ovaj veliki projekt”, kaže sam sebi kada se otvori nova prilika da preuzme vodstvo.
“Pričekat ću s prijedlogom do završetka tromjesečnog izvješća”, odlučuje dok razmišlja hoće li iznijeti ideju svom šefu.
“Pričekat ću novu godinu kako bih upozorio na svoj radno vrijeme”, racionalizira Eric kada mora odgovoriti na mailove u 23 sata.
“Pričekat ću dok se stvari ne smire prije nego što zatražim povišicu”, govori sam sebi. Ali stvari se nikad ne smiruju, uvijek se događa nešto novo.
Eric je u ovoj priči izmišljen lik, ali je lik u kojem se mnogi od nas mogu prepoznati.
“U svom poslu vidjela sam kako se ovaj obrazac ponavlja bezbroj puta”, kaže za CNBC Make It poslovna trenerica Melody Wilding, koja menadžere podučava vještinama liderstva. “Reći ‘pričekat ću’ možda na prvu zvuči razumno, ali ta fraza zapravo vas uvijek koči u razvoju.”
Zašto “Pričekat ću” može ugroziti vašu karijeru
“Radeći s tisućama uspješnih profesionalaca i prateći kako razmišljaju, shvatila sam da je ‘Pričekat ću’ obično oblik prikrivenog perfekcionizma – lukav način da osoba samu sebe zaštiti od potencijalnog neuspjeha ili kritike”, tumači Wilding.
“Vjerujete da ste oprezni i da se pripremate. Uvjeravate sebe da će doći čaroban dan kada ćete se konačno osjećati spremni za taj iskorak. Ali u stvarnosti vjerojatno samo izbjegavate potencijalnu nelagodu.”
Ova fraza omogućuju vam da opravdate svoj strah od neuspjeha i ostanete zarobljeni u ugađanju ljudima i pretjeranom razmišljanju. Ako ste poput Erica, može vam se dogoditi da žrtvujete ravnotežu između poslovnog i privatnog života dok gledate kako kolege napreduju prije vas, da se osjećate sve frustriranije i podcjenjenije. Sa svakim “Pričekat ću”, učvršćujete lažno uvjerenje da niste sasvim spremni, da niste dovoljno dobri. Ove riječi stvaraju začarani krug: što duže čekate, gubite samopouzdanje i više odugovlačite.
Ako nastavite čekati “savršeno vrijeme”, čekat ćete zauvijek. Vaša se situacija neće magično popraviti “jednog dana” bez hrabre, promišljene akcije. Zapravo, vaši bi se strahovi mogli pojačati, gurajući vas u nesigurnost, sve dalje od nagrada i priznanja koje zaslužujete.
Čekanje samo jamči više stresa, sumnji u sebe i nezadovoljstva
Dakle, kako zaustaviti taj negativni ciklus? Propitajte svoje razloge za čekanje.
Kad se uhvatite kako govorite “Pričekat ću”, zastanite i razmislite. Postavljajte si pitanja kako biste razabrali temelji li se vaše oklijevanje na konkretnim zapažanjima ili na strahom vođenim osjećajima i nejasnim predodžbama koje se možda nikada neće ostvariti.
Na primjer…
Temelji li se moj razlog za čekanje na vanjskim činjenicama ili na unutarnjim osjećajima?
Kada razmišljate nešto tipa: “Pričekat ću s kandidiranjem za promaknuće dok se sljedeći mjesec ne odobri novi proračun jer ću tada znati hoće li se nova uloga odgovarajuće nagraditi”, razmišljate racionalno i svoju odluku temeljite na činjenicama. Ali ako razmišljate: “Odgodit ću prijavu dok ne budem sigurniji u svoje vještine vođenja”, emocije bi mogle zamagliti vaš pristup.
Što je najgore što bi se moglo dogoditi ako sada djelujem? Je li takav ishod uistinu vjerojatan? Možda vas brine da bi vaš šef mogao odbiti vašu ideju i misliti lošije o vama. U stvarnosti je mnogo vjerojatnije da će vaš menadžer cijeniti vašu proaktivnost i kreativno razmišljanje, čak i ako vašu ideju ne realizira odmah.
Čekam li da se nešto specifično promijeni ili da steknem nejasan osjećaj “spremnosti”?
Usporedite ove dvije misli: “Pričekat ću s prijavom za višefunkcionalni projekt nakon što završim svoj trenutni zadatak”, nasuprot: “Prijavit ću se za projekt kad steknem dovoljno povjerenja u inženjerskom timu.”
Prva izjava ima jasan, vremenski ograničen uvjet, dok se druga oslanja na dvosmislen osjećaj iskustva koji bi vas mogao kočiti na neodređeno vrijeme.
Definirajte svoje kriterije za “dovoljno dobro”
Postavite realna mjerila za poduzimanje radnji koje ne zahtijevaju savršenstvo. Na primjer, prezentirajte ideju na većim sastancima nakon što ste dobili pozitivne povratne informacije o tri prezentacije s nižim ulozima.
Isto tako, podijelite svoje korake na manje dijelove kojima se može upravljati. Ovo se temelji na načelu psihologije napretka koja sugerira da vam postizanje prekretnica može dati samopouzdanje da se uhvatite u koštac s većim, “zastrašujućim” ciljevima.
Recimo da razmišljate: “Pričekat ću da se promijeni vodstvo kako bih predložio promjene načina kako radimo.” Umjesto da to odgađate, mogli biste početi pratiti što funkcionira, a što ne funkcionira u vašim trenutnim procesima.
Također, možete neformalno razgovarati s kolegama kako biste prikupili različite perspektive i ideje. Tako ćete u trenutku kada novo vodstvo stupi na scenu, biti spremni predstaviti cjelovit prijedlog.
Izgradite toleranciju na drugačije ishode
Kada proširite svoju sposobnost da se suočite s teškim emocijama – poput straha od neuspjeha ili nepoznatog – pokazujete sebi da ste spremni djelovati unatoč tomu što nemate sve odgovore ili bilo kakva jamstva. Manje je vjerojatno da ćete zapeti u odugovlačenju i pretjeranom razmišljanju jer se bolje snalazite u neugodnim situacijama negoli kad ih izbjegavate.
S vremenom ćete sve manje strahovati zbog potencijalnog neuspjeha ili kritika, što su često skriveni razlozi iza fraze: “Pričekat ću.”
Za manje odluke isprobajte pravilo “sad ili nikad”. Dajte si samo 30 sekundi da napravite izbor o svakodnevnim izborima koji ne zahtijevaju puno rasprave. Bez obzira na to radi li se o iznošenju nove ideje na sastanku, brzom odgovoru na e-poštu ili odabiru mjesta za ručak, vježbajte brzo donošenje odluka bez previše analize.
Neka vam postane navika da se redovito dovodite u “nelagodne” situacije pri odlučivanju. To ne mora biti veliki iskorak — možete isprobati novi softver koji vam se čini kompliciranim ili možete pomoći na projektu koji je malo izvan vašeg uobičajenog opsega. Može to biti jednostavan razgovor s kolegama s kojima inače često ne razgovarate.
Kada se naviknete nositi s tim mikro-odlukama i mini-izazovima, bit će vam mnogo lakše odbaciti “Pričekat ću” i prihvatiti izazov kad vam se ukaže prilika.
*Sadržaj je uz dopuštenje preuzet s portala Točka na i.
