U idiličnoj prirodi sjeverne Hrvatske, na zelenim padinama Klarinog brega, Nikolina Novinić s obitelji već osam godina gradi inspirativnu poslovnu i životnu priču, o kojoj smo željeli saznati više. Kuća za odmor “Međimurski ceker” sinonim je za kvalitetu kojoj se gosti vraćaju iz godine u godinu. Kako je tekla poslovna priča ovih pionira kontinentalnog turizma i kako su se snašli u neočekivanim okolnostima uzrokovanima globalnom pandemijom?
Nedavno sam naišla na jednu Vašu objavu na društvenim mrežama: “Znali smo da je to to, odmah nas je kupila. Ona nas, a ne mi nju”. Govorili ste o kući koju ste kasnije pretvorili u priču o “Međimurskom cekeru”. Moram priznati da me izjava oduševila jer podrazumijeva jasnu viziju koju ste imali u tom trenutku, a koja je prerasla u poslovni i životni cilj. No na kontinentalni turizam odlučili ste se u vrijeme kada privatni smještaj na kontinentu još nije bio popularan kao danas. Koliko je hrabrosti bilo potrebno za donošenje takve odluke i nije li takva odluka bila donekle riskantna? Jeste li naišli na potporu i razumijevanje obitelji i okoline? Jeste li se susretali s poteškoćama zbog kojih ste možda posumnjali u ispravnost svoje odluke?
Splet okolnosti uslijed kojih smo kupili zapuštenu kuću na Klarinom bregu i stvorili “Međimurski ceker” zaista je nevjerojatan i s odmakom od osam godina mogu reći da smo bili na pravom mjestu u pravo vrijeme, s vizijom koju i danas puni energije realiziramo. A tek smo na početku. Kad odlučiš živjeti život punim plućima, on često ponudi izbore u kojima, u konačnici, možemo pronaći sebe. Kad jednom pronađeš sebe, nerazumijevanje okoline brzo se pretvara u podršku, jer kako ne podržati nešto u što se dajemo svim svojim srcem? A upravo je to i sama srž turizma – emocije, doživljaji i iskustva koja proizlaze iz autentičnih priča koje sa svojim gostima dijelimo od prvog dana.
Zalogaj koji smo odlučili zagristi bio je financijski zahtjevan, vrijednosti koje komuniciramo traže od nas stalno ulaganje u kvalitetu sadržaja i brigu o svakom detalju priče o “Cekeru”. Pritom sam ja na sebe preuzela posao brendiranja i marketinga. Kupnjom kuće morali smo kupiti i upute za rukovanje kosilicama i alatima, aktivirati mame da nas nauče brinuti se o vrtu i potpuno zaokrenuti način života. No nijednom nismo požalili. Biti domaćin kuće za odmor velika je čast. Život je danas izazovan i pun stresnih situacija, a mi ljudima pružamo odmak od užurbanog načina života, potičemo ih na brigu o sebi i omogućavamo im da stvore nezaboravne uspomene s kojima se lakše vratiti u stresnu svakodnevicu.
Posao i obiteljski život svakodnevno mi se isprepliću jer priča koju gradimo s “Cekerom” smo zapravo mi i naš životni stil. Vrlo brzo sam shvatila da ću se potpuno posvetiti turizmu. Prve goste smo primili 2015. godine, tijekom moje prve trudnoće. Kako je naša iznajmljivačka priča brzo rasla, odlučili smo život u Zagrebu zamijeniti mnogo mirnijim u Međimurju. Danas s nama goste dočekuju i naše dvije djevojčice koje već razumiju da nakon što lijepo uredimo kuću i dvorište uvijek dođu neki novi nasmijani ljudi koji se jako vesele boravku na Klarinom bregu, što onda i njih veseli. Sretna sam što sam svoju strast pretvorila u posao i što djevojčice imaju priliku odrastati uz prirodu i u prirodi, gledajući pritom kako je moguće raditi posao koji ispunjava. Što su veće i njihov je interes za našim aktivnostima veći. Tko zna, možda ćemo jednom moći pričati našu poslovnu priču koja je generacijama u obitelji. Uvjerena sam kako je ovo tek početak puta!
Kuća za odmor “Međimurski ceker” vrlo se brzo istaknula kvalitetom, što su potvrdile najviše ocjene i priznanja na oglašivačkim platformama. Što je odigralo ključnu ulogu? Izdvajaju li gosti u povratnim informacijama nešto što ih se posebno dojmilo?
Otpočetka njegujemo dvije vrijednosti u odnosu s gostima, a to su iskrenost i dosljednost. Svi oni znaju da se dajemo svim srcem i to su vrlo brzo počeli nagrađivati. Zbog toga nam se mnogi od njih vole vraćati, a danas velik dio rezervacija stiže upravo putem usmenih preporuka. Druga stvar koja nosi faktor iznenađenja jest to što nismo kuću uređivali po principu “ključ u ruke”, već sadržaje nadograđujemo na temelju potreba naših gostiju. Svaki novi dolazak garancija je da će ih dočekati bolje i više. Na taj način rastemo s njima i to im pruža atmosferu doma izvan doma. Uspjeh je uvijek sinergija više faktora, a u “Cekeru” je to pristup uređenju i pripremi objekta za goste na isti način kako bi ga pripremali i za svoju obitelj, s maksimalnom posvećenošću. Gosti to prepoznaju i cijene.
Kada govorimo o konkurenciji, smatrate li klasični ljetni turizam na moru svojom konkurencijom? Ima li kontinentalni turizam svoje prednosti i komu je prvenstveno namijenjen? Jeste li kasniji razvoj kontinentalnog turizma dočekali sa strepnjom ili na njega gledate kao na zdravu konkurenciju?
Bit ću iskrena i reći da se kontinentalni turizam i onaj klasični ljetni turizam na moru prilično razlikuju, prvenstveno u kvaliteti ponude smještajnih objekata i sadržaja. Mnogima su prva asocijacija na odmor u Hrvatskoj upravo more i sunce. No mnoga se priobalna mjesta suočavaju s potpunom devastacijom i posljedično sve masovnijem priljevu gostiju. To je rezultat stihijskog razvoja i trčanja za brzom zaradom, a ne promišljene strategije. Oni su u situaciji u kojoj moraju drastično mijenjati razmišljanje o samom konceptu turizma i popravljati već nastalu štetu. S druge strane, da bi se istaknuli kao iznajmljivač u unutrašnjosti Hrvatske, potrebno je ulagati u kvalitetu i gostima ponuditi autentičan doživljaj destinacije u cijeni koju plaćaju za svoj boravak.
Kontinentalni turizam se od samog početka gradio na čvršćim temeljima, jer da bismo opravdali povjerenje gostiju morali smo im zaista ponuditi sjajno iskustvo, privući ih zanimljivim pričama i potruditi se da se požele vratiti. Ukratko, započeti proces brendiranja do tada nepoznatih destinacija. Sada već možemo pričati o konkretnijem broju noćenja na kontinentu, no još je velik posao pred nama, a da bismo se uspješno razvijali potrebno je međusobno se povezati i cijeniti lokalne resurse s kojima raspolažemo. Svojim radom vrlo glasno komuniciram kako jedni drugima nismo konkurencija jer gost traži autentičnost, a svi mi pričamo vlastitu priču na specifičnoj lokaciji. Sami smo sebi najbolja reklama, stoga svi sadržaji koje nudimo gostima moraju biti u skladu s našim strastima i vrijednostima. Logično je zaključiti i kako je s porastom interesa i broja gostiju potrebno i više smještajnih kapaciteta. Uvijek je dobro imati konkurenciju jer nas motivira da budemo još bolji i nastavimo se razvijati u skladu s razvojem turističkog tržišta koje nikad ne staje.
Upravo pokrećete i novi posao, usko vezan uz vaše dosadašnje poslovno iskustvo. Komu su namijenjene usluge “Destinove” i kako je neočekivana situacija s pandemijom utjecala na pokretanje posla?
Ranije sam spominjala dvije vrijednosti koje njegujem u poslovanju, iskrenost i dosljednost. Te su vrijednosti brzo doprle do gostiju, ali i do kolega iznajmljivača koji su se u počecima vlastitog poslovanja često oslanjali na moj savjet. Stoga sam s “Destinovom” formalno nastavila posao koji korijenje ima u počecima razvoja “Međimurskog cekera”. Situacija s pandemijom sigurno nas je sve šokirala i zbunila, no bitno je sabrati se, redefinirati način poslovanja i gurati naprijed. Moje usluge namijenjene su privatnim iznajmljivačima i rješavanju svih problema s kojima se u svakodnevnom radu nose. Ulaganja u izgradnje ili renovacije smještajnih objekata nipošto nisu financijski zanemariva. Njima je u cilju nastaviti poslovati i maksimalno se vratiti na tržište. To će sada biti moguće uz odgovornije poslovanje i veći fokus na održivi razvoj, čiji sam veliki pobornik. U ovom periodu mnogo smo, putem online savjetovanja, radili na komunikaciji s gostima u vrijeme krize, optimiziranju sadržaja na kanalima za oglašavanje i konkretnim aktivnostima koje će im pomoći da što brže privuku goste nakon što mjere zabrane kretanja počnu popuštati.
U uvjetima normalnog poslovanja individualna savjetovanja volim raditi na terenu, ako je to moguće, jer tada imam najbolji uvid u trenutno stanje. Iznajmljivačima pomažem stvoriti temelje kvalitetne komunikacije s gostima, vodim ih kroz proces opremanja smještajnog objekta kako bi zadovoljili potrebe gostiju i kvalitetu smještaja uvijek držali na istom nivou. Pomažem im u stvaranju prepoznatljivosti na tržištu, definiranju jasnog identiteta i tržišne pozicije u odnosu na konkurenciju i približavam im alate koji su neophodni za oglašavanje objekata i njihovo otvaranje novim tržištima. Nadam se i što bržoj mogućnosti da se vratim grupnim edukacijama i suradnjama s turističkim zajednicama. Ovo je idealna situacija da svi kvalitetni iznajmljivači dođu do izražaja, a sada će više nego ikada biti potrebno educirati ih kako da gostu ponude doživljaj autentičnosti i približe im lokalnu kulturu i sadržaje.
S odmakom od osam godina otkako ste se odvažili na ovaj veliki poslovni pothvat i uz osvrt na sve izazove s kojima ste se tijekom godina, a posebice na početku, susretali, biste li danas učinili nešto drugačije i imate li savjet za one koji razmišljaju o pokretanju biznisa koji nosi određeni rizik?
Na početku ulaganja na kocku smo stavili sve jer je jedini kapital s kojim smo tada raspolagali bila vizija. Jasna i čvrsta vizija. Znali smo što želimo i isključivo s mnogo rada i odricanja smo to i postigli. U investiciju smo krenuli nedugo nakon posljednje recesije kada je gospodarstvo još uvijek teško disalo. To je bio jedan od razloga za sumnju svih skeptičara koji nisu dijelili naš optimizam. Drugi je bio taj što je bilo teško objasniti da stremimo nečemu što u tom trenutku još nije bilo opipljivo i postojano. Putem smo i sami učili i popravljali greške, ali znali što radimo i komu je to namijenjeno. Stvorili smo brend i uslugu za ciljanu skupinu ljudi.
Smatram da je to jedini način za uspjeh – točno definirati krajnjeg kupca proizvoda ili usluge, temeljito razraditi strategiju i uporno raditi. Svijet u kojem živimo sve je neizvjesniji i u budućnosti ćemo sve manje razvijati poslovanje u stabilnim gospodarskim prilikama. To ne znači da se treba bojati riskiranja, već da u takva ulaganja treba ući onda kad smo potpuno sigurni da ćemo dati sve od sebe da naša priča uspješno zaživi. U konačnici, ploviti mirnim morem uvijek je značilo uljuljkati se u određeni komfor, a tek kada izađemo iz zone komfora i pred sebe stavimo izazove, pružamo si priliku za rast i razvoj.
Foto: Stela Horvat
