Kada sam prije tri godine započela poslovno savjetovanje, poslala sam e-mail svim osobama koje sam poznavala. Istovremeno sam bila uzbuđena i nervozna da pritisnem tipku slanje – stvari su postajale stvarne! Nedugo nakon što sam poslala e-mail, počela sam primati poruke u kojima mi je dano do znanja da sam u e-mailu pogrešno napisala naziv svoje tvrtke. Da, točno ste pročitali. Pogrešno sam napisala naziv svoje tvrtke.
Iznova sam pročitala e-mail vjerojatno dvadeset puta prije slanja. Čak sam dala da ga još netko pregleda. Ni jedno od nas nije uočilo pogrešku koja se potkrala. Moja prva reakcija bilo je potpuno poniženje. Kako bi me itko zaposlio ili me shvatio ozbiljno kad nisam mogla ispravno napisati naziv svoje tvrtke? Ubrzo nakon toga, u meni se probudila samokritičarka i osjećala sam se još gore. Osjećala sam se glupo, nemarno i kao potpuna neprofesionalka.
Nakon što sam kliznula u zečju rupu samoprijezira, počela sam dobivati perspektivu… Ovo je zapravo bio neznatan previd. Srećom, nisam bila zadužena za usluge uređivanja ili prepisivanja, tako da pravopisna pogreška u mojoj e-pošti, iako nepovoljna, nije bila pokazatelj moje sposobnosti da budem uspješna savjetnica.
Podsjetila sam se da sam još uvijek bila izvrsna u savjetovanju tvrtki o strategiji rasta i razvoju poslovanja, iako ponekad nisam mogla ispravno napisati svoje ime. U tom sam trenutku odlučila da se neću sakriti i kazniti zbog svoje “blesave” pogreške. Namjeravala sam se potruditi, unaprijediti svoj posao i biti pomirena s činjenicom da ću putem i griješiti. Nakon šest mjeseci i nekoliko pogrešaka, vodila sam posao od šest znamenki.
Moja priča nije jedinstvena. Ljudi čine pogreške (i prežive ih) sve vrijeme. Mnogo puta smo nepotrebno sami sebe kažnjavali za te pogreške. Kao žene, mi smo naučile biti naročito stroge prema sebi. Očekujemo više od nas samih, nego što očekujemo od drugih ljudi. Čak i ako kažemo da nam ne smeta što nismo savršene, smeta nam kad “uprskamo”.
Sjajno je imati visoke standarde, ali ponekad nas perfekcionističke tendencije i unutarnja kritičarka koja ispliva na površinu kad pogriješimo, može uistinu sputavati. Ova napetost između želje za napretkom u karijeri i da pogreške koje napravimo putem ne budu viđene, vrlo je stvarna. Ako nastojite doseći tu sljedeću razinu u svojoj karijeri, nesumnjivo ćete preuzeti rizik i djelovati izvan svoje zone komfora.
Morat ćete probati neke stvari prvi put. Morat ćete postati vidljivije. Napraviti takav skok na nešto veće od svoje sadašnje situacije jest izbor, i to onaj koji sprječava neke ljude da se kreću naprijed. Drže se statusa quo jer je siguran. Oni znaju što se očekuje i nalaze sigurnost u znanju kako da rade svoj posao bez pogrešaka.
Oni nisu nužno ispunjeni ili sretni. Dovraga, spremni su (i vjerojatno mogu obaviti svoj posao u snu u ovom trenutku). Ne kritiziram ljude kojima je ugodno u njihovim poslovima i nisu zainteresirani za unaprjeđenje svoje karijere. Ta putanja nije za sve. Ali što ako, duboko u sebi, od svoje karijere želite nešto više? Što ako želite nešto drugačije?
Ako ste ikad razmišljali o tome, što poduzimate kako bi se to i ostvarilo? Koji je vaš vremenski okvir? Koji vas strahovi sputavaju? Što ćete učiniti ako pogriješite? Vjerujte mi, pogriješit ćete. Jer, svi griješimo. Nitko nije savršen.
Moćne žene znaju da je savršeno neprijatelj dobroga. Snažne žene ne dopuštaju da nas perfekcionističke sklonosti ili strah od neuspjeha ili pogrešaka paraliziraju od riskiranja, povećanja naše vidljivosti i ustrajanja na onome što želimo. Moćne žene također čine pogreške, zato što smo ljudi poput svih ostalih.
Ali moćne žene drugačije se nose s pogreškama. Dovoljno smo samouvjerene da znamo kako nas pokoja pogreška ne definira. A te nas pogreške neće spriječiti da dobijemo ono što želimo. Tako sam uzbuđena saznanjem da i vi vidite što je moguće kad otpustite savršeno i jednostavno težite onom što želite!
