Nataša Kapov Kostovski prije 10 godina pokrenula je inicijativu ICT Supergirls, danas STEM Supergirls, kako bi mladim ženama približila karijerne prilike u toj industriji, čak i onima koje primarno ne dolaze iz ICT svijeta.
Dodatno je, prije 4 godine, s tri prijateljice i kolegice pokrenula besplatan mentorski program Mentoring Byte kroz koji su okupile više od 150 poslovnih mentora te spojile više od 550 mentorskih parova, a taj broj konstantno raste.
Nataša tvrdi da se broj žena u ICT sektoru znatno povećao, a s ponosom ističe kako je u tvrtki Lemax zaposleno čak 52% žena, te ih je oko 50% na voditeljskim pozicijama i jednako toliko u višem managementu.
Lemax bavi se izradom softvera za turističku industriju i ponosno nosi titulu najboljeg hrvatskog turističkog poslovnog tehnološkog proizvoda.
Budući da 90% proizvoda ide u izvoz, Lemax tako surađuje s turističkim tvrtkama iz cijelog svijeta, sa svih kontinenata. Najviše kupaca ima u enterprise segmentu, tvrtkama koje imaju velik broj zaposlenika, izuzetno kompleksne procese te im je Lemaxova softverska platforma neizbježna u optimizaciji i digitalizaciji procesa, povećanju prodaje i daljnjem širenju na nova tržišta.
Možda nije toliko poznato da je Nataša Kapov Kostovski po struci inženjerka geodezije te je prije 15 godina pokrenula i tu poslovnu vertikalu (www.lemax.hr) – geodetski biznis koji uspješno posluje s timom od 8-ero ljudi.
Idemo od kraja: nedavno je završilo još jedno uspješno, jubilarno 10. izdanje konferencije ICT Supergirls. Čestitamo na organizaciji i vrijednoj obljetnici! Ovaj projekt, Lemax ICT Supergirl konferencija, dio je međunarodne inicijative kojoj ste se priključili kao prva tvrtka u Hrvatskoj. Kako ste zadovoljni atmosferom nakon 10 godina, odazivom, sudionicama i svime što prati ovaj vrijedan projekt?
Kao i svake godine dosad, nakon konferencije osjećam ogromnu zahvalnost. Uvijek iznova dobijem potvrdu važnosti ovog eventa za sudionice. Ove godine je, naime, jedna gošća ustala i umjesto konkretnog pitanja postavila retoričko: “Znate li vi što radite?”
Teško je tekstom prenijeti taj osjećaj kad cijela dvorana načas zastane jer ta osoba nastavlja riječima: “Znate li da mijenjate naše živote i znate li koliko ste ih promijenili?”
Radi se, naravno, o kolegici koju jako dobro znam i koja dolazi na ICT Supergirls već godinama, a iako primarno nije radila u IT industriji, s pomoću mentorskog programa, potpuno je promijenila karijeru, a kroz to i svoj život. I nije jedina! Takve priče za mene su razlog zašto sve ovo radim.
Tako da, kad me pitate jesam li zadovoljna, za mene je sve to sadržano u tom njezinom pitanju. Dokle god znam da mijenjamo živote nabolje, vrijedno je svake uložene minute i kapljice znoja. I dokle god bude potrebno, mi ćemo to raditi. Kroz ovih 10 godina, dotakli smo više od 2000 ljudi, a to nije mala stvar!
Ne zamaram se više hoće li biti dovoljno ljudi na eventu i slično jer danas se ulaznice doslovno razgrabe (a besplatne su oduvijek). U 4 dana planulo je 50% ulaznica, poslije nisam više ni pratila, nestalo ih je u nekom trenutku, znala sam da komu treba, do njega će doći i informacija i ulaznica.
Na kraju eventa slali smo anketu koju je ispunilo oko 30% sudionica. Više od 97% ocjena su petice, a opisne komentare predivno je čitati.
Dakle, 10+ godina razbijate stigmu o rodnim stereotipima u ICT industriji i ohrabrujete mlade djevojke za odabir karijere u IT-u i STEM-u. Je li to rudarski posao?
Ma nije, ha ha. Zabavno je i znam da radimo pravu stvar, znam da pomažemo. Da me takve stvari ne inspiriraju, ne bih ih radila! Ono što mi svi u organizaciji dobijemo puno je više od inspiracije. Dobiješ zaista jedan snažan osjećaj da si uspio napraviti promjenu, i to konkretnu promjenu!
Moram naglasiti kako mi je drago da sponzori već godinama prepoznaju važnost teme i kvalitetu konferencije, iako svi znaju da kod nas nema sponzorskih predavanja. Sve predavačice/predavače biram isključivo po osjećaju i po tome koliko bi mogli pridonijeti eventu i inspirirati posjetiteljice. Tu sam malo sebična i ne dopuštam da se itko miješa u taj dio. 😊
Moram priznati da ljudi prepoznaju tu kvalitetu. Bit je da predavačice govore o sebi i svom putu, a ne o svojim proizvodima i firmama (katkad netko malo odluta od tog smjera, ali rijetko).
Odakle Vam inspiracija da se uopće zauzmete za jednu takvu agendu? Jeste li se Vi ikad našli u situaciji da se morate boriti s rodnim predrasudama ili je neki drugi događaj presudio da se aktivno zauzimate za rodnu jednakost?
Nemam loših iskustava. Eventualno, kao mlada inženjerka geodezije, dok sam dosta radila po terenu, bilo je nekoliko smiješnih situacija koje bi možda nekome bile granične, primjerice – voditelj gradilišta obraća se čovjeku koji je sa mnom na terenu, misleći da on vodi teren i da je glavni – a zapravo je student koji radi kod mene, samo je muškarac, pa eto. 😊 No to nisu bile zlonamjerne situacije.
A gradilišta sama po sebi grubo su okružje, tako da tu treba biti snalažljiv i imati “teflonsku kožu” da se upadice i gluposti ne bi lijepile, nego da samo skliznu s tebe. 😊
Zadnjih godina često nailazimo na devizu kako je ‘najunosniji hrvatski izvozni proizvod pamet’, a pritom se misli na uspjeh hrvatskih IT-jevaca u svijetu. Koliko ste ponosni na činjenicu da je perjanica tog poduzetničkog vala i vaš Lemax, čiji softveri za turističku industriju pokreću srednje i velike turoperatore na čak četiri kontinenta?
Izuzetno sam ponosna na Lemax i puno toga vezanog uz tu tvrtku. 20 godina radimo vlastiti softver, i to onaj koji pokriva cjelokupno poslovanje – što dovoljno govori o kompleksnosti. Danas se o softverima na hrvatskog tržištu puno priča, no mi smo izašli s proizvodom onda nije bilo toliko “know howa” kao danas. Godine 2011. izašli smo na vanjsko tržište, što je bio poseban pothvat, iako se ta prva prodaja nekako dogodila sama od sebe. Razvoj i rast firme bio je izuzetno kompleksan i zahtijevao je veliku posvećenost i ogroman trud.
Rasli smo 50-100% u broju zaposlenika gotovo svake godine. Kad smo bili na 19-ero zaposlenika, već smo osnovali HR odjel. Bilo je to davne 2015. Imali smo velike potrebe za najboljim ljudima i uvijek je Lemaxova najveća snaga bio snažan tim. I dan-danas ćete u Lemaxu naći izvrsne ljude. Zašto? Pa nema tu puno kalkulacija! Cijene se zajedničke vrijednosti, rad, sposobnost i želja za doprinosom bez fige u džepu. Na to nikad neću prestati biti ponosna!
Godine 2015. prešli smo isključivo na SaaS model poslovanja, “softver u najmu”. Mislim da smo tada bili prvi na našem tržištu. Promjena možda zvuči banalno: OK, prije ste prodavali lifetime, a sad ste počeli u najmu – šta je tu toliko posebno, revolucionarno? Revolucionarno je to što je idućih godina uslijedila ogromna transformacija. Kada prodajete softver u najmu, vi ga morate “prodati svake godine”, kupac mora imati jasnu percepciju vrijednosti i tada nije bilo jednostavno kupcima objasniti zašto najam. Tržište nije bilo educirano, ni globalno, a ni naše. Ta promjena od cijele je firme tražila veliku prilagodbu.
Potom je uslijedio jedan vrlo neobičan i kaotičan period od nekoliko godina, koji je bio izuzetno težak, ali ne bih ga mijenjala ni za što. U 18 mjeseci smo iz small segmenta došli u enterprise segment firmi. To bi bio veliki zahvat i za korporaciju, a kamoli ne za firmu koja je u istom periodu morala narasti s 30 na 60 ljudi i paralelno dignuti razinu vještina svojih zaposlenika, managementa te paralelno graditi novu strukturu, jer je vođenje firme s tim brojem ljudi potpuno različito.
Vrhunac je bio 2018./19. kada smo prvi put prodali te potom i počeli isporučivati prva tri enterprise klijenta. Tada smo imali zaposlenih 6-ero programera. Projekt smo završili nakon 2 godine, “go live” bio je isporučen u dan, dakle BEZ kašnjenja, s 30-ero zaposlenih programera usput. I ta je isporuka bila usred Covida! Covid razdoblje neću spominjati jer je bilo užasno teško, pravi krizni management na djelu, ali prošli smo kroz to i izdržali, zadržali cijeli tim i kupce.
Danas, nakon tog ludog rollercoastera od 2020.-23. Lemax nastavlja gdje je stao, s transformacijom turizma u segmentu multi-day tura, gdje se svrstavamo u top 5 svjetskih softvera, a za dijelove poslovanja smo i jedini softver na tržištu. Ističemo se inovacijom te nas prepoznaju veliki klijenti iz UK-a, Amerike, Švicarske, Australije. Pričamo o tvrtkama koje imaju po nekoliko tisuća zaposlenika, preko 100 mil. eura godišnjih prihoda te rade ozbiljan turizam globalno, to su prave mega-korporacije. Ne samo što je zahtjevno imati i raditi softver za ovako velike kupce, nego je i isporuka samih projekata dugotrajna i poprilično kompleksna te se tu ističemo kvalitetom customer service tima te dugogodišnjim i dubokim poznavanjem industrije.
Također, kupci te veličine zahtijevaju i da je cijela popratna usluga na visokoj razini, govorimo o 24/7 supportu, izuzetno kratkom responseu i resolution rateu za pogreške u sustavu, velikom volumenu podataka, zahtjevima za brzinom sustava i sl.
Često naglašavate da je u vašoj tvrtki više od 50 posto zaposlenih žena i često ističete kako vas “pokreće ženska snaga”. Kako to u praksi izgleda?
Morate znati da situacija u većini firmi nije ni približno u takvom omjeru, iako se to poboljšava iz godine u godinu. Vjerujem da će se u nekom trenutku izjednačiti. Dokazano je da su “mješoviti timovi” najuspješniji, a takvo je i moje osobno iskustvo.
Što za vas osobno znači biti poduzetnica koja dosljedno osnažuje i druge žene?
Za mene to znači da uživam raditi projekte koji osnažuju bilo koga. Uglavnom su to žene, ali mogu biti i druge skupine. Podržavam projekte koji se bave financijskim osnaživanjem, zatim sportske igre za djecu, IT mentorstvo – za mene to znači doprinos i shvaćanje svih nas kao individualaca koji možemo napraviti puno.
Jedna sam od suvlasnica u tvrtki Zaokret, projektu Žene i novac, koji se bavi financijskim osnaživanjem žena i tu inicijativu jako volim. Osim što sam i sama ondje puno naučila, što o financijama, jer tu svi imamo puno toga naučiti, što o ulaganju u drugu tvrtku, kroz tu inicijativu utjecali smo na puno žena. Kroz Žene i novac VIP klub pružamo podršku ženama u biznisu.
Koliko se uloga žena u STEM području promijenila zadnjih godina i koji su najvažniji savjeti koje ženama dajete?
Promijenila se nabolje, sve je više žena, što pridonosi raznolikosti timova i boljoj radnoj kulturi te, vjerujem, boljim rezultatima. Sada moramo poraditi na tome da žene preuzimaju i vodeće uloge, da se ne boje takvih uloga i potencijalnih neuspjeha (koji su normalni u biznis svijetu). Kaže se – ili uspiješ ili nešto naučiš! 😊
Prije nekoliko godina pokrenuli ste i drugu inicijativu, i to sa svojim prijateljicama – pod nazivom MentoringByte. Koliko je u današnje vrijeme vrijedno i važno spajati IT profesionalce te djevojke i mladiće koji rade u IT-ju s odgovarajućim mentorima?
Nije važno samo danas, nego u bilo kojem trenutku i za bilo koga. Svi bismo trebali imati mentore, u svakom trenutku života, ne samo kao juniori, zato što tako učimo kroz tuđa iskustva, učimo brže, konkretnije, a i upoznajemo nove zanimljive ljude koji nam mogu otvoriti brojna vrata.
I danas, u 42. godini i s punoljetnim radnim iskustvom, imam mentore, uvijek nekoliko njih za različita područja, a i redovito mentoriram druge, što je proces davanja i učenja, 2u1.
U društvu trenutno nemamo dovoljno mentora jer ljudima je teško prići, sramežljivi su, boje se neuspjeha, odbijanja. No, kako vrijeme odmiče, situacija je ipak malo bolja, za početak imate MentoringByte. 😊
Kao mama dvojice dječaka, priznajete da majčinstvo svakoj ženi donosi značajne promjene, ne samo privatno, nego i poslovno. Što je vama sve majčinstvo donijelo? Kakvi ste privatno?
Prvih nekoliko godina majčinstvo mi je donijelo nove velike izazove jer su mi trebale doslovno godine da shvatim kako kombinacija biznisa i majčinstva, kao i roditeljstva i života općenito, nije i ne može izgledati isto prije djece i nakon što ih dobijete. I dok sam se tako pokušavala ukalupiti i naivno “vratiti na staro”, prošlo je neko vrijeme. Sve, naravno, popraćeno grižnjom savjesti ili zbog vlastite percepcije nedovoljnog truda u biznisu ili percepcije nedovoljnog posvećivanja djeci. Uglavnom, bilo bi mi puno lakše da mi je to tada netko mogao osvijestiti. Danas su dečki veliki, 10 i 12 godina, puno su samostalniji, a i bake i djedovi mogu puno više pomoći, što je ogromna razlika u odnosu na prije.
Ako će bar jednoj osobi pomoći moj savjet, evo direktno i najiskrenije iz srca: Sve ćete u životu stići napraviti što zaista naumite, ali kada dođu djeca, pokušajte sebi objasniti da je u redu stati ili usporiti ili što god, da niste loši u svojim ulogama, ali da se trudite i snalazite te da je potrebno vrijeme, puno vremena, da se snađete u novoj ulozi i da je sve to u redu. Nađite pomoć ako možete za bilo kakve poslove, pitajte i tražite pomoć, angaẓ̌irajte zajednicu (susjede, prijatelje, rodbinu). U redu je staviti neke stvari “on hold”, na njima ćete poslije nastaviti raditi i sve ćete stići s određenim vremenskim odmakom, ništa vam neće pobjeći i ništa bitno nećete propustiti.
Eto, tako nekako! Bilo bi mi lakše da mi je netko objasnio kako se neće svijet srušiti zato što ja nisam više dostupna kao nekad i zato što stvari sada drukčije funkcioniraju.
Za kraj razgovora, vraćamo se na početak. Deseto izdanje ICT Supergirls nosilo je naslov: “Pogled unatrag i budući izazovi”. Kakvi su zaključci kada pogledate unatrag, a kakvi Vaši planovi?
Kad pogledam unatrag, nema stvari koju bih mijenjala. Sretna sam i zahvalna na svemu, biznis mi je puno dao i puno me toga naučio. Volontiranje mi je dalo još i više, vjeru da mogu promijeniti u društvu ono što mi se ne sviđa i da ne trebam čekati s time, samo krenuti od sebe, malim koracima, ali mali koraci mijenjaju svijet. A kad vas ljudi vide i ako ocijene da ima smisla, ako vam vjeruju, slijedit će vas i njihovi koraci će, također, mijenjati svijet. I tako, malo-pomalo, mijenjamo ga onako kako mi, oni koji se usudimo, smatramo da treba i da je najbolje.
Što se tiče planova, želim se nastaviti “igrati”, raditi stvari koje volim i želim i u koje vjerujem.
Sve u svemu, optimistična sam jer vidim da mogu promijeniti u društvu ono što mi se ne sviđa. Možda to neće biti brzo, možda neće biti lagano, ali će se dogoditi ako budem dovoljno uporna, kao što se uostalom pokazalo i uvijek do sada!
