Varaždinska poduzetnica Nataša Cikač, dugogodišnja suradnica časopisa Poduzetnik, koja je našim čitateljima pružila dublji i drugačiji uvid u svijet nabave, jedna je od rijetkih koja se bavi edukacijom u području nabave.
“Varaždinka sam, ponosna majka dvojice sinova. Lovro je student prve godine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, a Ilija polaznik prvog razreda Prve gimnazije Varaždin. Suprug Tomislav završio je strojarstvo i EMBA te radi u svojoj struci. Ja sam poduzetnica. Završila sam Ekonomski fakultet u Zagrebu, zatim znanstveni magisterij, a sada sam kandidat doktorskog studija na Ekonomskom fakultetu u Splitu. U slobodno se vrijeme bavim humanitarnim radom. Volim čitati, uživati u dobroj hrani i putovati. Radoholičarka sam, volim red i organizaciju. Ponekad sam preozbiljna, ali volim šalu i zabavu u ugodnom društvu dragih i bliskih prijatelja. Jako teško toleriram lijenost, licemjerje i u svakom odnosu – privatnom ili poslovnom – izuzetno mi je važno povjerenje.”
Nakon 20 godina iskustva u korporativnom okružju na području nabave i logistike pokrenuli ste konzultantsku tvrtku Cronata d.o.o. Što Vas je 2014. godine nagnalo na promjenu i pokretanje vlastite tvrtke?
Prije svega, zahvalna sam što sam se imala priliku 20 godina profesionalno razvijati u respektabilnim varaždinskim tvrtkama – Vindiji, Gumiimpexu i MIV-u. Svaka od ovih tvrtki ostavila je traga na meni kao osobi i profesionalki. No u određenom sam trenutku jednostavno osjetila da je došlo vrijeme za promjenu. O poduzetništvu iskreno nisam razmišljala, no tijekom intervjua za nove poslove osvijestila sam svoje golemo znanje i iskustvo te ih odlučila pretvoriti u vlastitu tvrtku. I tako je nastala Cronata.
Vaša istraživanja pokazala su da osobe koje rukovode nabavom žele specijalistička znanja. Pokrenuli ste i Akademiju za nabavu. Što ste njome željeli pružiti osobama željnim specijalističkih znanja?
Iako nisam u početku bila time oduševljena, ja sam od svog prvog radnog mjesta nabavljač. To mi nije zvučalo ni zanimljivo ni privlačno. Međutim, od 1995. godine, kad sam počela raditi, nabava je polako postajala moja svakodnevica i na kraju velika ljubav. Stoga je prirodno da se moja tvrtka bavi upravo onim u čemu sam stručna i kompetentna. Provedenim istraživanjem ustanovila sam da nedostaje kvalitetnih i strukturiranih programa za edukaciju nabavljača, pa je tako nastala Nabavna akademija u tri modula. S ponosom mogu reći da je ovaj program dosad prošlo gotovo dvjestotinjak polaznika iz Hrvatske i regije, a trenutno završava deveta generacija polaznika. Ova edukacija nije samo otvorenog tipa, već je provodim i kao inhouse program kod klijenata koji imaju potrebu educirati veći broj djelatnika. Iz generacije u generaciju usavršavam program te ga obogaćujem novitetima na tržištu kako bih polaznicima ponudila najmodernije alate i metode za unapređenje nabave.
Jedna ste od rijetkih osoba koja se bavi edukacijom u području nabave. Prepoznali ste važnost nabave kao mjesta generiranja troškova. Prodaja, proizvodnja i financije kao poslovne funkcije nekako su uvijek u prvome planu.
Da, nabavu se nekako uvijek tretiralo kao suportivnu funkciju, mjesto gdje se generiraju troškovi, prostor gdje treba tražiti uštede. U neku ruku ona to i jest. U jednom dijelu svog profesionalnog razvoja radila sam u prodaji i vodila prodajne timove, tako da s punim kredibilitetom mogu reći da prodati nije lako. No važnost nabave kao funkcije sve više dobiva na značaju u strateškom smislu te ona postaje ravnopravna s prodajom i proizvodnjom. Tu posebnu ulogu ima kreiranje lanaca nabave, odnosno praćenje kompletnog tijeka, od dobavljača do krajnjeg kupca, što zapravo znači da nabava, proizvodnja i prodaja postaju jednako koncentrirane na stvaranje dodatne vrijednosti za kupca.
Nabava je mnogo više od prikupljanja triju ponuda. Ona stvara buduću dobit. Koja je važnost nabave kao strateške funkcije?
Da, još uvijek nažalost postoje poduzeća i menadžment koji doživljavaju nabavu kao “skupi tri ponude, zatraži dodatni rabat i kupi gdje je najjeftinije”. Nema tu neke velike mudrosti. No za mene to nije nabava, to je automatizacija procesa naručivanja. Nabava je daleko više, ona je mjesto stvaranja dodatne vrijednosti našim krajnjim kupcima korištenjem određenih alata i tehnika, uspostavljanjem partnerskih odnosa s ključnim dobavljačima, korištenjem strategija nabavnih kategorija i sl.
Budući da putem svoje tvrtke radim na prepoznavanju nabave kao strateške funkcije, početkom godine predstavila sam PAM©standard – Excellence in Procurement, standard koji se dodjeljuje tvrtkama koje teže ostvarenju izvrsnosti u nabavi. Ovo je strateški alat kojim se procjenjuje stanje nabave, ali i prilika da se tvrtke brendiraju.
U praksi se, kada prihodi tvrtke počnu padati, vrši pritisak na smanjenje cijena nabave, produženje rokova plaćanja, troškove marketinga… Koliko je ovo kontraproduktivno?
Sjećam se svoje pokojne bake koja mi je znala reći: “Štedi se kad se ima, a ne kad se nema.” I ja sam se nalazila u situacijama u tvrtkama kad je zbog pada prihoda bio pojačan pritisak na nabavu da smanji troškove, poveća rokove plaćanja i sl. Međutim, sve su to instant rješenja koja će kratkoročno ublažiti probleme. Nabava ima daleko jaču pregovaračku poziciju u ostvarenju ušteda kada je poslovanje stabilno.
Digitalna transformacija je danas hit. Kako se ona može primijeniti na nabavu? Gdje je tu čovjekovo mjesto?
Krajem 2019. rađeno je istraživanje o važnosti transformacije u hrvatskim tvrtkama i rezultat je pokazao da je samo 3% njih stavilo digitalnu transformaciju u sam vrh svojih prioriteta. No tada se dogodila 2020. i digitalna transformacija postala je jedan od ključnih segmenata u implementaciji promjena i prilagodbi u poslovanju. Čak je i u državnoj upravi krenulo – doduše sramežljivo, ali je krenulo. Što se tiče nabave, cilj svakako treba biti automatiziranje većine operativnih aktivnosti, tzv. Procure to pay process. Znači li to da neće trebati djelatnika u nabavi? Ne, smisao digitalne transformacije jest da nabavljači svoje vrijeme usmjere na one aktivnosti koje stvaraju dodatnu vrijednost – istraživanje novih tržišta, razvijanje partnerskih odnosa s dobavljačima, upravljanje nabavnim kategorijama i sl.
Ljudski potencijal je sigurno ključ i u nabavi. Što bi svaki zaposlenik nabave morao imati u svom DNK-u, koja znanja, kompetencije?
Kao što sam i ranije spomenula, nabava bez ljudskog potencijala nije nabava, već automatizacija slanja unaprijed definiranih narudžbi. Uvođenjem digitalne transformacije, ali i sve većim prepoznavanjem nabave kao strateške funkcije, mijenjaju se i kompetencije djelatnika u nabavi. Danas više nije primarno poznavanje specifičnosti nabavnih kategorija kao što je bilo prije 15-ak godina. Na edukacijama često opisujemo kompetencije današnjeg nabavljača i najčešće dobivamo sljedeće odgovore: komunikativnost, analitičnost, dobro upravljanje vremenom, spremnost na promjene, timski duh, proaktivnost…
Može li se danas i kako postići balans kvalitete života i poslovanja? Svi nekamo jurimo, svi smo postali kao brzi motori. Gdje je kraj tomu?
Tamo gdje svatko sebi postavi granice. Ja vjerujem da je balans moguć, ključno je pitanje za svakog od nas što nas usrećuje i ispunjava. Kada sam radila u korporacijama, radila sam izuzetno naporno, puno sam putovala i moja je obitelj sigurno bila zakinuta u jednom dijelu moje prisutnosti. No ne smatram se zbog toga manje vrijednom majkom ili suprugom. Baš suprotno, to je bila zajednička odluka. U jednom drugom razdoblju je pak suprug intenzivnije gradio svoju karijeru, a ja sam mu bila podrška i usporila sam svoj ritam. Prelaskom u poduzetništvo, i dalje puno radim, no sama diktiram svoj tempo i obveze. To me ispunjava. Radoholičarka sam i za mene su 2-3 dana kvalitetnog odmora u privatnosti daleko vrjednija nego dva tjedna izležavanja na nekoj plaži. I moja obitelj i ja volimo putovati, svi skijamo i volimo aktivan odmor. Triput tjedno sam u teretani u 6.30, volim male ženske radosti poput masaža, kozmetičkih tretmana i sl. Volim popiti kavu s dragim ljudima. Volim i svojih pet minuta mira uz čašu crnog vina. Volim vikende kada se mogu posvetiti kuhanju. Smatram da je važno da svatko od nas pronađe ono što ga čini sretnim i zadovoljnim.
Kako ostvariti uspješnu poslovnu priču? Postoji li neki recept?
Svaka je poduzetnička priča individualna, stoga je teško dati nekakav jedinstven recept. No ono što je definitivno zajedničko svima koji su uspjeli u poduzetništvu, što god ta definicija uspjeha značila, jesu upornost, mnogo rada i odricanja, spremnost na rizik, poneki neuspjeh i volja da ustanemo i krenemo ispočetka. Ja sam na svom poduzetničkom putu imala i loših odluka s financijskim posljedicama, raskinutih prijateljstava i teških dana, no prkos i upornost bili su mi dodatni poticaj da budem bolja. Pojavili su se drugi klijenti, zanimljivi projekti, novi prijatelji i dragi ljudi. Moj je moto da se sve u životu događa s razlogom i u to duboko vjerujem, tako da u pravilu uvijek gledam samo naprijed.
Unatoč tomu što nije stručan časopis, već nekoliko godina pišete za Poduzetnik na zaista jednostavan i razumljiv način. Kako ste se odlučili na to?
Prije četiri godine, kada sam radila na jednom projektu u Belom Manastiru, u ruke mi je došao časopis Poduzetnik. Nedugo zatim započela je naša suradnja. Sviđa mi se koncept časopisa, većina kolumni je praktična, primjenjiva i savjetodavna. Veoma sam ponosna što svojim znanjem pridonosim kvaliteti njegova sadržaja.
Kako glasi Natašina poruka za budućnost?
U pravilu bih za sebe rekla da sam realist. Volim na stvari gledati staloženo, staviti ih u kontekst svih pozitivnih i negativnih okolnosti. Što nas čeka? Bojim se da će koronakriza ostaviti posljedice na sve nas, kako privatno – tako i poslovno. No isto tako smatram da treba u danom trenutku iskoristiti najbolje od onog što nam se nudi. Prioriteti će se definitivno mijenjati, nužne su promjene u poslovanju te transformacija sukladno tržišnim kretanjima i potrebama. I ja osluškujem tržište i potrebe klijenata, uvodim promjene vjerujući da će kvalitetni proizvodi i usluge pronaći svoje klijente. Samo da svi ostanemo mentalno i fizički zdravi. 😊