Iza tog se pitanja krije općeprisutna ideja prikazivanja privatnog troška kao poslovnog kako bi se iskoristio novac poduzetništva, iskoristio PDV iz kupljenog kao pretporez, uvećali troškovi poduzetništva i najvažnije – platilo manje poreza.
Može se! Zašto se ne bi moglo?
Naravno, ako vi tako odlučite i potpišete takvu svoju odluku!
Volite vjetar u kosi, vozili biste se na dvokotačnom ili četverokotačnom prometalu? Firma ima bolju kreditnu sposobnost, ili će vozilo unajmiti. Ili još bolje: vi ćete pozajmiti firmi novac kako bi ona kupila vozilo, obračunavala na njega amortizaciju, uvećala bilancu za vrijednost nabavljene dugotrajne imovine.
Volite gledati filmove na što većem ekranu, a na njemu projicirati serije i filmove na koje se firma pretplatila? Kad navrate prijatelji, počastili biste ih žesticom koju je firma kupila poslovnom partneru? Ma što žestica, vi biste počastili širu obitelj bogatim objedom u finom restoranu? A skijanje, ljetovanje – ti poslovni partneri su doista zahtjevni! Dvosjedi, kutne garniture… U unajmljenom poslovnom prostoru od par kvadratnih metara? Ugradbene ploče za kuhanje, frižideri… A nemate ni zaposlenika? Par tisuća litara ulja za loženje godišnje za unajmljeni prostor ili još bolje: bez prostora? Odjeća za cijelu obitelj, dizajnerske naočale za sunce, sredstva za čišćenje šireg susjedstva? I benzin! Zar je moguće da ti automobili baš toliko troše? Možda zato što se autoceste izbjegavaju, valjda nije ugodna vožnja? Zašto su uopće napravljene tolike autoceste kad poduzetništvo upotrebljava stare ceste gdje nema potvrda o prolazu, a kilometara je više? Jahte, padobrani…
Da sam zapisala sva slična pitanja, tekst bi bio još duži i još zabavniji. 🙂
Princip je vrlo jednostavan!
Priznat je onaj rashod koji je nastao radi ostvarenja prihoda. Svi rashodi se moraju temeljiti na vjerodostojnoj dokumentaciji, a poduzetnik likvidiranjem računa potvrđuje upravo tu vjerodostojnost i usklađenost sa stvarnim stanjem. Ako knjigovođa ne želi biti sudionik, vjerojatno će zatražiti potpisani nalog za knjiženje kako bi sebe izuzeo iz mogućih nezgodnih situacija. Ipak, odgovornost snosi sam poduzetnik ili obrtnik.
Poreznici i bez kontrole dobivaju uz svaki PDV obrazac popis ulaznih računa, iz kojeg ne vide vrstu rashoda, već nazive dobavljača i iznose. Uz završni račun poduzeća dobivaju bilancu u kojoj se vide grupe troškova i njihovi godišnji iznosi. Uz poreznu prijavu obrtnika, bez posebnog zahtjeva, ne dobivaju ni to.
Nabave dugotrajne imovine prijavljuju se u PDV obrascima, jednako kao i nabave za osobna vozila. Popisi dugotrajne imovine šalju se kao prilozi uz porezne prijave poduzeća i obrta.
Ipak, malverzacije nalik gore opisanima obično su u poslovnim knjigama malog poduzetništva lako uočljive. Svaki dobronamjerni knjigovođa će vas za vaše dobro na vrijeme odvratiti od ovakvih odluka, i trebali biste ga poslušati. Kazne najteže podnosi upravo mali poduzetnik koji ne ostvaruje dovoljne dobitke da bi njima u budućnosti pokrio kazne i naknadno obračunate poreze s kamatama.
