Bez obzira na koronavirus ili nekog njegovog smrtonosnog brata u budućnosti, online obrazovanje će nastaviti uzlazni trend. Odgovor na pitanje iz naslova je jasan, no nejasan je zaključak – može li ono biti uspješno? U situaciji u kojoj se nalazimo, online obrazovanje jednostavno mora zamijeniti klasično! Kao potpuni suplement ili kao jedan dio obrazovanja. Za uspješno provođenje online obrazovanja temeljna su dva postulata njegovog izvođenja koja moramo što prije razraditi. Prvi i nešto jednostavniji je infrastruktura.
Infrastruktura
Integralni sustav online obrazovanja koje je u stanju iznijeti teret tisuća korisnika na kvalitetan i zadovoljavajuć način, podrazumijeva kako snažan računalni sustav u svakom domu, tako i kvalitetan program, jednostavan za korištenje. Sustav koji će omogućiti Platonovu edukaciju jedan na jedan putem webinara, sustav koji će biti repozitorij novih znanja i sustav koji će biti sposoban ocjenjivati znanje. Isto tako, taj sustav mora prepoznavati plagijat i uočavati prevare rada od kuće pri polaganju ispita. Takvi sustavi postoje i koriste se u nekim ustanovama već godinama. Slovenski DOBA fakultet koristi sustav Blackboard u online edukaciji studenata već godinama. Ne moramo ići po ideje do SAD-a koji je svoju online edukaciju proglasio neuspješnom, dovoljno je pitati susjede. Blackboard je sustav za online edukaciju koji omogućava interakciju, razmjenu znanja putem webinara, održavanje prezentacija, rad pojedinačno i u timovima, individualne konzultacije, sve do provjere plagijata i online ispita u kojem program putem vanjske kamere na računalu učenika prati polaganje ispita. Sukladno navedenomu, infrastruktura postoji, primjenjuje se i lako je provodljiva. No onaj drugi element ove jednadžbe s dvije nepoznanice je, kao i uvijek, ljudski faktor.
Ljudski faktor
Možete imati savršene zakone, savršenu organizaciju, savršeno organiziranu edukaciju, no ako ih nitko ne koristi i ako ih se nitko ne pridržava (vidimo to kod pravila ponašanja glede COVID-19 situacije) rezultat će biti poražavajuć. Iako će netko tvrditi kako je izvanredan. “Ne postoje loši učenici, samo loši profesori”, rečenica je koja nikada nije bila bitnija i točnija kao što je danas. Online edukacijom mogu se baviti isključivo stručnjaci koju su za nju i obučeni. Stručnjaci koji će znati iskoristiti moguću infrastrukturu, biti dostupni 24 sata dnevno, prenositi znanje putem tekstova, predavanja i komunikaciju, i što je najvažnije, motiviranjem učenika.
Znam, netko će reći kako njegovo vrijeme ne može biti posvećeno isključivo učenicima, kako svatko ima pravo na svoj privatni život. No realnost je u potpunosti drukčija. Privatni život više ne postoji. Postoji samo darvinistička potreba za preživljavanjem najprilagođenije vrste. Najspremnija i najsposobnija. Edukatori online edukacije to moraju biti. Moraju uložiti cijele sebe u online obrazovanje. Svoje znanje, kreaciju, razumijevanje, stručnost, sigurnost, profesionalnost i požrtvovnost. I ono što je najvažnije, vrijeme. Nažalost, takvi stručnjaci su još uvijek rijetkost. Potrebna je edukacija, vježba i osobna misija koju će prihvatiti svatko od nas koji se bavimo čuvanjem, stvaranjem i prijenosom znanja. Možda čak i zakletva u skladu s onom Hipokratovom.
