Massimo Piutti rođen je u Puli, cijeli svoj životni i radni vijek proveo je u Balama. U Balama je rođen, odrastao i ondje sebe vidi u budućnosti.
„Nasreću, imao sam priliku naći adekvatan posao u Balama, na dva koraka od kuće, te svoje poslovne i razvojne ambicije graditi u sredini gdje se najbolje osjećam i koju volim. Sebe vidim kao dobru osobu, radišnu, spremnu pomoći kad zatreba, ali ne bih sam sebe hvalio, najbolje je pitati ljude koji me stvarno poznaju, oni će me najbolje opisati.
Još od malih nogu posebno me zanimala ekonomija, prvenstveno financije. To je i razlog zašto sam upisao srednju ekonomsku školu, iako je većina odlikaša, kao što sam i ja bio, odabrala gimnaziju kao sljedeći korak nakon osnovne škole. Odlučio sam, dakle, upisati srednju ekonomsku talijansku školu u Rovinju, a nakon toga 2007. g. i Ekonomski fakultet u Puli, gdje sam prvo završio tri godine preddiplomskog studija na smjeru „Financije, računovodstvo i revizija“, a nakon toga diplomski studij na smjeru „Financijski management“. Sve sam završio u roku i s odličnim uspjehom.
Tijekom diplomskog studija odradio sam staž u tadašnjem TDR-u (današnji BAT), s obzirom na to da mi je tada bio cilj ondje se zaposliti nakon završetka studija. Spletom okolnosti, nakon završetka studija zaposlio sam se u Mon Perinu. Iskreno, u tom trenutku nisam bio siguran je li to ono što zapravo želim, jer sam svoju karijeru mislio graditi u području financija, a ne turizma, ali na kraju sam ipak odlučio prihvatiti priliku i danas sam sretan radi toga.
Što se mog privatnog života tiče, imam predivnu obitelj, ženu i dvije prekrasne curice, Hanu i Niku, od 7 i 5 godina, koje volim najviše na svijetu. Jako sam vezan i za ostatak obitelji, roditelje, sestru i njezinu obitelj te obožavam provoditi vrijeme s njima. Najveći hobi su mi definitivno nogomet i putovanja. Najviše volim kombinirati to dvoje, odnosno uklopiti neku zanimljivu nogometnu utakmicu u svoja putovanja. Vatreni sam navijač Juventusa i Hrvatske reprezentacije. Volim ih popratiti uživo kad god je to moguće. Volim putovati i čim mi vrijeme to dopusti, otputujem nekamo s obitelji ili s prijateljima na neku utakmicu.
Kako su protekli Vaši počeci u Mon Perinu?
Moji počeci u Mon Perinu bili su sve samo ne lagani. Krenuo sam jako mlad i neiskusan voditi tvrtku s 900 dioničara, na kojoj je baziran rast našega mjesta. Općenito je teško raditi u sredini u kojoj živiš, u kojoj si odrastao, pogotovo kad si tako mlad. U nekim trenucima potrebno je donijeti neke mjere, koje su možda dobre za širu javnost i za društvo, ali možda nisu za pojedinca. Jednostavno, pojedinci će ti to zamjeriti i zaboraviti na sve dobro što si dotad napravio. Možda su to i trenutci koji su mi bili najteži, jer se zamjeriš nekim osobama do kojih ti je stalo ili s kojima si se prethodno družio.
Mon Perin d.d. je društvo koje mladima daje priliku za razvoj, što nije tako čest slučaj kod drugih poslodavaca. Uvijek se sjetim početnih razgovora s g. Cuccurinom, pitao me želim li nastaviti razvijati karijeru u Mon Perinu i rasti zajedno s društvom ili bih radije nastavio u nekoj drugoj većoj kompaniji, koja je već na vrhuncu i u kojoj bih se godinama trebao dokazivati i zalagati da mi se ukaže prilika koju sam ovdje dobio. Posebno me veseli što u tvrtki imamo mlad i perspektivan kadar i što zajedno nastavljamo razvijati jednu jako lijepu i uspješnu priču. Gušt mi je raditi s ovim ljudima.
Mon Perin je meni puno više od posla, to je dio moje svakodnevnice, moja obitelj, i ne dijelim svoj život na privatno i poslovno, već se budim, živim i idem leći s Mon Perinom u mislima.
Ne može se od svakog očekivati da bude poduzetnik, lider ili vođa. Svatko ima neki svoj put. Je li Vaš put bio unaprijed „zadan“ ili ste ga Vi odredili?
Svatko ima svoj put, ali isto tako mislim da svatko ima mogućnosti i sposobnosti upravljati svojim putem i odrediti daljnji smjer kojim će ići. Ne trebaju svi biti poduzetnici, lideri, današnje društvo čini široki krug dionika. Mislim da ne bismo smjeli dijeliti ljude prema njihovoj financijskoj sposobnosti i društvenoj reputaciji, već ih dijeliti prema njihovom trudu, zalaganju i poštenim namjerama. Da bi tvrtka uspješno poslovala, mora imati sposobnog vođu, lidera, vizionara, ali isto tako sposobne radnike, koji će tog vođu pratiti i koji će se osjećati ugodno i cijenjeno u tom okruženju. Tada ćeš od tog radnika dobiti i najbolje rezultate, to je po meni ključ uspjeha svakog društva.
Moj put nije bio zadan, ja sam ga sam odredio. Iako mi je prvotna želja bila razvijati svoju poslovnu karijeru u financijskom sektoru, spletom okolnosti život me odveo u drugom smjeru. Zahvaljujući g. Cuccurinu, koji je vjerovao u mene, dobio sam priliku razvijati svoju karijeru u turističkom sektoru. U tom trenutku, s obzirom na moje godine, trebalo je priliku znati prepoznati i kasnije ju iskoristiti.
Sjećate li se prvog susreta s g. Cuccurinom i kako je on utjecao na Vaš život?
G. Cuccurin je jedan od najuspješnijih poduzetnika i vizionara u Hrvatskoj. Postigao je jako puno u svojoj karijeri, ali vjerujem da mu je uspjeh u Balama ono najdraže. Preporodio je mjesto i omogućio svima nama koji tu živimo jednu lijepu i ugodniju budućnost. Za to ćemo mu uvijek biti zahvalni.
Znam ga vjerojatno još otkad sam bio osnovnoškolac. Bale su malo mjesto, a on je već tada bio uspješan poduzetnik. Moj poslovni put je nekako od prvog dana vezan za njega, još od studentskih dana, kad sam prvi put krenuo raditi sezonski, bilo je to u marketu na Villas Rubinu (bivši „Jadran-turist“, danas „Maistra“), gdje je g. Cuccurin i dan-danas jedan od većinskih vlasnika, a nastavilo se kasnije stažom u tadašnjem TDR-u i u konačnici u Mon Perinu.
Njegov utjecaj na moj život i posao iznimno je velik. Vjerojatno ne bih bio ista osoba danas da nisam njega upoznao. On je pokretač i idejni začetnik Mon Perina, osoba koja je kroz sve ove godine stavila svoje vrijeme, znanje i novac na raspolaganje za razvoj Mon Perina i Bala. Jako puno sam od njega naučio i dan-danas učim. On je veliki vizionar i osoba koja te tjera da nikad ne staneš i da je samo nebo granica.
Od 23-godišnjaka, kojem su još tada u prvom planu bili izlasci s prijateljima i nogomet, stvorio je osobu koja je preko noći stavila Mon Perin u prvi plan i idućih 10 godina sve podredila tom projektu.
Godine 2005. osnovano je društvo Mon Perin d.o.o. U vlasništvo se uključilo stanovništvo općine. Na jedinstven način prikupljeno je više od 12 milijuna kuna kapitala. Kako se ovaj projekt odrazio na život običnih Baljana, ali i na općinsku blagajnu? Što ste sve omogućili građanima?
Osnivanjem udruge Mon Perin postavljen je kamen temeljac za razvoj Bala kakve danas poznajemo. Nakon udruge slijedilo je i osnivanje Društva Mon Perin, koji je trebao biti glavni pokretač gospodarskog razvoja Bala.
Ovaj projekt snažno je utjecao na život Baljana, ali i na općinsku blagajnu.
Proračun Općine povećan je 4 puta u prvih 5 godina: s 3,7 milijuna tadašnjih kuna na 14,9 milijuna kuna, povećan je broj gospodarstvenika i značajno je porasla cijena građevinskog zemljišta.
Među najvažnijim projektima ističem izgradnju škole, koja je bila izgorjela prije izbora, izgradnju sportske dvorane, obnovu fasada, izgradnju kanalizacijskog sustava, proširenje vrtića, revitalizaciju starogradske jezgre, projekt „parcele za 1 kunu“, besplatni vrtić i prehranu, stipendije svim studentima i za kraj, izgradnju kampa Mon Perin, koji je od dva zapuštena autokampa s 1 zvjezdicom, postao jedan od najboljih camping resorta u Europi s iznimnim rezultatima i priznanjima.
Paralelno s razvojem Mon Perina, razvijale su se i druge grane u Općini, od turističkog dijela gdje imamo prepoznatljiv Hotel La Grisa, u sklopu starogradske jezgre Bala, do stancije Meneghetti, koja je postala jedan od luksuznih hotela u regiji, pa do naših maslinara koji osvajaju brojne nagrade, kako u Hrvatskoj – tako i u svijetu.
Posebno sam ponosan na sve uspjehe koje smo ostvarili, na svakog dodatnog gosta kojeg smo doveli, djelatnika kojeg smo zaposlili te na sve nagrade koje smo kroz godine osvojili.
Nakon Mon Perina, koji je primjer socijalnog poduzetništva i okuplja 900 fizičkih i pravnih osoba, nastaje Mon Perin d.d. Vaša načela bila su održivi turizam i stvaranje luksuznog odmora u prirodi. U razvoju tvrtke posebno se vidi inovativan pristup. Koliko je to zahtjevno?
Mon Perin je od prvog dana više od camping resorta. Društvo je to osnovano s prvenstvenim ciljem revitalizacije lokalne sredine u kojoj poslujemo. Upravo zato od prvog dana, naglasak je na održivom razvoju, kao i ekonomskom, socijalnom i ekološkom razvoju. Sudjelujemo u proračunu turističke zajednice preko 80%, u proračunu Općine u počecima preko 20%, kasnije se taj postotak smanjio s obzirom na razvoj same Općine. Plaćamo zakup zemljišta u sklopu kampa, sufinanciramo besplatni vrtić, naknade za novorođenčad i aktivnosti udruge umirovljenika, stipendiramo učenike i studente, ulažemo u solarne panele i elektromobilnost.
Ključna djelatnost društva je turizam, znamo da smo zaokruženi jakom konkurencijom, velikim turističkim kompanijama i da ćemo se jedino inovativnim rješenjima moći istaknuti i konkurirati na tržištu. Naravno da je to zahtjevno, neki put i iscrpljujuće, jer moraš uvijek težiti biti brži i drugačiji od ostalih da bi bio konkurentan, ali mogu reći da smo dosad to uspješno odrađivali i da možemo biti zadovoljni ostvarenim rezultatima.
Mon Perin je danas resort koji ima 250 mobilnih i glamping kućica, 550 parcela za kamp kućice i kampere te 2 kuće za odmor u Balama, odnosno sveukupno možemo ondje smjestiti do 2.800 gostiju. Naglasak je na luksuznom smještaju u netaknutoj prirodi. Karakteristične su naše kućice većih površina i privatnosti, s jacuzzyjem i bazenima. Prvi smo resort takve veličine koji u sklopu kampa nudi i wellness centar s pratećim uslugama i kongresni centar za 300 osoba te raspolažemo mobilnim kućicama namijenjenim cjelogodišnjem radu.
Od 2019. godine imamo i tematski vodeni park „Paleo Park“, edukativno-zabavni centar koji je otvoren i vanjskim posjetiteljima, a dodatno smo razvili i projekt „Fresh market“, gdje uzgajamo domaće voće i povrće za potrebe naših ugostiteljskih objekata i iste nudimo besplatno našim gostima tijekom boravka.
Značajan naglasak stavljamo i na ekološku održivost, potenciramo kretanje električnim vozilima, kako djelatnika – tako i gostiju kampa. Gosti najluksuznijih kućica imaju na raspolaganju tijekom cijelog boravka električno vozilo, a za prijevoz vanjskih posjetitelja i za kretanje ostalih gostiju unutar kampa koristimo i dva turistička vlakića. Imamo vlastiti pročistač i u potpunosti obrađujemo otpadne vode koje koristimo za navodnjavanje zelenih površina. Bazeni u wellness centru koriste morsku vodu.
U Balama imamo i agenciju za privatni smještaj, kojom olakšavamo poslovanje prvenstveno našem starijem stanovništvu, gdje im nudimo kompletnu uslugu, od prodaje do dočeka gostiju, čišćenja i održavanja okućnica.
U prvoj godini poslovanja 2006. godine zabilježili smo 60.000 noćenja, danas ostvarujemo preko 330.000 noćenja, prihodi od kampa su 2006. godine bili oko 300.000 EUR, danas su preko 15 milijuna eura.
Najveći dioničar Društva je tvrtka Plinio d.o.o., u vlasništvu g. Cuccurina, a otprije nekoliko mjeseci veći udio od cca 5% imaju i mirovinski fondovi (Erste), što ukazuje na to da su i institucionalni investitori prepoznali naš potencijal.
Mon Perin od prvog je dana provodio marketinške aktivnosti usmjerene na podizanje cjelokupne destinacije, a ne samo našeg kampa. Cilj je bio od Bala stvoriti prepoznatljivu i poželjnu destinaciju, potaknuti lokalno stanovništvo da podigne kvalitetu smještaja i usluga, kao i da se Bale razvijaju zajedno s razvojem Mon Perina.
Posebno važni koraci bile su dokapitalizacije 2017. i 2021. Važna odluka bila je odustajanje od strateškog partnera nakon što je Mon Perin uvršten na tržište Zagrebačke burze. Zašto ova odluka?
Ključna dokapitalizacija dogodila se 2017. godine, kad je Društvo dokapitalizirano s više od 17 milijuna eura, u novcu i dionicama Adris Grupe. Ta dokapitalizacija imala je i najznačajniji utjecaj na promjenu strukture vlasništva Društva, a novac je iskorišten za investicijski ciklus 2018. i 2019. godine, dok su dionice Adrisa dan-danas u portfelju Društva (2,25% dionica oznake ADRS). Novcem smo izgradili tematski vodeni park „Paleo Park“ i prve kuće za odmor s 5 zvjezdica u Balama, što je bio iskorak izvan samog resorta.
Dodatna dokapitalizacija napravljena je 2021. godine, u visini od 4 milijuna eura, kad smo krenuli s investicijom u luksuzniji dio kampa, odnosno u zonu Porto Bus, gdje smo ukupno postavili 34 glamping kućice veće površine s vlastitim bazenima i jacuzzyjima.
Godine 2022. izlistali smo se na Zagrebačku burzu, što je bila kulminacija prve razvojne faze Mon Perina i postizanje cilja koji je bio zacrtan i obećan još 2005. godine kad se Mon Perin osnivao.
Pronalazak strateškog partnera bila je jedna od opcija u prethodnom razdoblju, ali nakon iskazanog interesa od nekoliko zainteresiranih investitora iz core businessa i financijskih investitora, donesena je odluka da se neće ići u prodaju, to je bilo 2022. godine. Ta odluka pokazala se dobitnom s obzirom na to da su prihod i dobit značajno porasli u idućem razdoblju, odnosno za 50% su veći u odnosu na 2022. godinu.
Nadzorni odbor je za daljnje razdoblje odlučio da će prvi strateški partner Mon Perina biti management Društva, radi toga što je upravo management zaslužan za odlične rezultate i inovacije, po čemu je Mon Perin postao još prepoznatljiviji.
U 20 godina dogodilo se niz turbulentnih promjena, svih vrsta kriza, rata, inflacije… Model koji je uspostavljen i dalje uspješno funkcionira. Koji je glavni razlog?
U tih 20 godina bilo je puno izazovnih trenutaka, a najznačajniji je bio u razdoblju COVID krize, kad je turizam u potpunosti stao i nisi znao što će se događati u idućem razdoblju. U tim trenucima bilo je bitno ostati smiren, poduzeti hitne i adekvatne mjere kako bi se Društvo zaštitilo, a s druge strane zadržati radnike i biti spreman za novi početak. Bilo je to stresno razdoblje, ali rekao bih da smo svi izašli jači iz toga.
Danas prvenstveno prevladavaju problemi radne snage, inflatorni pritisci i negativno makroekonomsko okruženje s kojim se moramo nositi iz dana u dan.
Bale su prva općina u Hrvatskoj koja je prije otprilike 13 godina pokrenula projekt za mlade obitelji „parcela za 1 kunu“. Mnogi su se doselili u Bale. Ovaj demografski problem identificiran je prije 20 godina, danas se još uvijek u državi govori o priuštivom stanovanju za mlade. Kako to komentirate?
Projekt „Parcele za 1 kunu“ po meni je najbolji projekt takve vrste u Hrvatskoj, rekao bih možda jedini način kako da mlade obitelji steknu priliku da izgrade vlastitu kuću, pogotovo u razvijenijim sredinama gdje je cijena građevinskog zemljišta izrazito visoka.
G. Cuccurin je prvi put pokrenuo taj projekt prije 20 godina, a drugi gradovi/općine ga tek sada kopiraju u vlastitim sredinama. U prvim godinama bilo je dosta problema s dobivanjem kredita jer se nije mogla staviti hipoteka na zemljište, ali to je na kraju bilo riješeno tako da je g. Cuccurin putem Zaklade Mon Perin bio jamac za prve obitelji koje su krenule s izgradnjom kuća. Trenutno su sve parcele podijeljene i gradi se 20-ak novih kuća, što će omogućiti dodatno povećanje broja stanovnika i aktivne radne snage u Balama.
Problem radne snage je problem koji je aktualan već niz godina i, usudio bih se reći, sami smo se doveli do toga. Radnika je trebalo cijeniti i u onim razdobljima kad je bilo viška radne snage na tržištu, a ne ponašati se po principu „nećeš ti, hoće netko drugi“, pogotovo u turizmu, koji je uslužna djelatnost i jako puna toga ovisi o sposobnosti i ljubaznosti tog našeg recepcionera, konobara i drugih radnika koji su u neposrednom kontaktu s gostima. Nije dobra situacija ni danas, gdje radnik ucjenjuje poslodavca jer zna da nema adekvatne alternative, pa iskorištava situaciju, ali takvo tržište i situacija mogu se ponovno lako preokrenuti.
Mi nemamo problema s radnom snagom. Za razliku od većine ostalih turističkih kompanija, davali smo radnicima ugovore na neodređeno, zadržavali smo ih cijelu godinu i tražili dodatnog posla u tom periodu. Išli smo u smjeru da radnike zadržavamo i u zimskom periodu kako bi se dodatno educirali i spremniji dočekali iduću sezonu.
Kao i druga društva, i mi smo bili primorani zaposliti strane radnike, prvenstveno na poslovima održavanja zelenila i domaćinstva. U tom dijelu moramo najviše raditi na tome da uklopimo te radnike u društvo, da ih educiramo i upoznamo s destinacijom, da mogu i oni biti promotori našeg kraja, kao što su to naši vrijedni domaći radnici.
Turizam se na neki način pretvorio u nešto čime se svatko bavio. Masovna gradnja i urbanizacija dovele su do toga da je puno prostora namijenjeno turizmu koji ne može prijeći granicu turizma s 4 i 5 zvjezdica. U kojem smjeru Vi vidite razvoj turizma u budućnosti?
Godinama slušamo o tome kako se moramo usmjeriti na luksuzni turizam, nisu dobre masovna izgradnja i apartmanizacija, nemamo adekvatnu infrastrukturu, ulaganjem u kvalitetu bit ćemo konkurentniji i moći postizati veće prodajne cijene i rast zauzeća.
Po meni nije toliki problem ako su neki objekti na razini 3 zvjezdice, drugi na razini 4 ili 5 zvjezdica. Svaka destinacija ima svoje specifičnosti i smatram da imamo prostora nuditi smještaj i za 3 i više zvjezdica te da se moramo držati i tih gostiju.
Problem se pojavljuje kod onih objekata čiji vlasnici tu ne žive, gdje čistačica nakon što očisti apartman ostavi ključ za gosta, a ti gosti niti vide niti upoznaju nikoga. Drugi problem su apartmani koji ne zadovoljavaju nikakve kriterije kvalitete, ali obračunavaju visoke cijene usklađujući se s apartmanima više kategorije, što im masovni turizam omogućuje. Gosti koji borave u tim objektima ne mogu biti zadovoljni pruženom uslugom i postaju negativni promotori našeg kraja, osjećaju se prevarenima, kao da su preplatili ono što su koristili. Gosti su spremni platiti visoku cijenu, ali ista mora biti opravdana uslugom i kvalitetom.
Masovni turizam utjecao je značajno i na problem radne snage. Puno se ljudi bavi održavanjem, čišćenjem i posredovanjem u iznajmljivanju apartmana u ljetnim mjesecima, a zimi ne rade ništa, što je utjecalo na potrebu sve većeg broja stranih radnika. Također i učenici, studenti, ljeti održavaju obiteljske apartmane i sve je to dovelo do poremećaja na tržištu radne snage.
Moja vizija budućnosti je umjereni turizam, nikako masovni, uz povećanje popunjenosti kapaciteta u pred i posezoni, ulaganjem u kvalitetne smještajne objekte i dodatne sadržaje. U Hrvatskoj, pogotovo u Istri, ako pričamo o kampovima, uloženo je jako puno sredstava, kampovi su nam među najboljima u Europi, ali su i najskuplji. Kvaliteta naših kampova po meni opravdava cijenu, ali problem je što Hrvatska nije percipirana kao luksuzna destinacija. Trebat će još dosta vremena da se to promijeni i da radimo na jačanju našeg brenda i prepoznatljivosti.
Hrvatska je, nažalost, u podsvijesti gosta uvijek bila destinacija gdje se putuje jer je lijepo i cjenovno pristupačno, te će trebati vremena da to promijenimo, a uspjet ćemo u tome samo ako ćemo kvalitetom i pruženom uslugom opravdati prodajne cijene.
Većini od nas sve počinje snovima koji postaju vizija, a onda se sve pretvara u projekt. Neki to ostvare, neki ne. Jeste li ostvarili sve svoje snove / vizije / projekte?
Iako sam relativno još mlad, mogu reći da sam ostvario veliku većinu svojih snova i projekata, možda neke i prije roka, no uvijek moramo težiti nečem novom i to nam mora biti pokretač razvoja, tako da, naravno, imam još snova, i kad ostvarim sljedeći, imat ću ponovno novi.
Želja mi je i dalje razvijati Mon Perin, želim da uvijek budemo sinonim za uspjeh i primjer drugima u inovacijama i razvoju. Imamo dobar mladi tim i zajedno s njima vjerujem da nas čeka svijetla budućnost i puno novih i uspješnih projekata.
Projekt Mon Perin je u startu bila ideja za Bale. Tražile su se prilike. I našle. Želi li se, kad i kako ovakav projekt širiti izvan lokalnih okvira?
Mon Perin je uvijek spreman ako se ukaže neka zanimljiva prilika napraviti iskorak izvan granica Bala. Puno ljudi došlo nas je posjetiti, poslušati naša iskustva sa željom da to preslikaju u svojoj sredini. Mi smo uvijek spremni nekome pomoći i prenijeti svoja iskustva. U prethodnim godinama smo značajna sredstva uložili u kamp i zadužili se, ali financijski potencijal za daljnje iskorake postoji.
Bale se moraju nastaviti razvijati i rasti. Jako puno je napravljeno u tih 20 godina i letvica je dignuta visoko, no ljudi uvijek očekuju više. Vjerujem da će ljudi u Općini znati i htjeti nastaviti tamo gdje su stali. Potencijala ne nedostaje, ali sigurno će biti izazovno nastaviti tempom kao u prethodnom razdoblju. Mon Perin će isto nastavljati vlastitim razvojem i uvijek biti partner Općini u daljnjim aktivnostima i budućim planovima.
