Martina Drezga je suvlasnica i strateška direktorica Drezge d.o.o. Martina je osoba koja voli stvarati, razvijati, kreirati i pomicati granice, a njezin način poslovanja, vođenje ljudi te briga o kupcima i odnos prema dobavljačima uvelike pokazuju kako se kroz biznis svakodnevno može činiti dobro. U nastavku vam donosimo intervju s Martinom iz kojega poduzetnici i ljudi u potrazi za poslom u prodaji, ali i svi drugi koji žele činiti dobro, mogu puno toga naučiti.
Tvrtka Drezga postoji od 1991. godine, a Vi ste sa svojom sestrom Arijanom postali njezina vlasnica 2010. godine. Kako je tekao ovaj prijenos na drugu generaciju? Prvih par godina provele ste u filtriranju kadrova. Zašto?
Možda malo neuobičajeno za naše podneblje, no sestra i ja smo odlučile otkupiti tvrtku od oca koji je započeo poslovanje te je samim time taj proces preuzimanja išao drugačije jer smo mogle donositi odluke iz vlasničke uloge. S novom vlasničkom strukturom došle su i nova vizija i strategija te je nakon toga uslijedilo i filtriranje kadrova jer se često „stari“ kadrovi ne mogu ili ne žele nositi s promjenama u organizaciji.
Kako je u posao uključena Vaša sestra? Kako ste podijelili uloge u tvrtki? Posebno ističete da, iako ste u muškoj branši, u firmi prevladava ženska snaga.
U početku smo se sestra i ja podijelile prema jačim vlastitim snagama, ona je držala nabavu i financije, a ja prodaju i marketing. S vremenskim odmakom, rastom tvrtke i razvojem, uloge su se mijenjale, a sestra se sve više povlačila prema vlasničkoj poziciji. U međuvremenu smo pokrenule i posao s biodinamičkom poljoprivredom. Sestra se operativno uključila u taj posao, doslovno od polja do gotovog proizvoda, posao se učio i razvijao nekoliko godina, a danas smo ponosni što se naši „Idemo zeleno“ proizvodi razgrabe gotovo isti dan u trgovinama zdrave hrane. Za razliku od dana kada sam došla u tvrtku i kada su u njoj bile zaposlene samo tri žene, danas njihov udio polako ide prema 50 posto. Također, kompletno vodstvo tvrtke u ženskim je rukama. Možemo reći da činimo dobro i društvu u cjelini jer unosimo žensku energiju u tradicionalnu, mušku branšu.
Uvijek sam u poziciji čuvara vizije i kulture, iz toga se nikada nisam povukla. No u kriznim situacijama, kao što je pandemija, i operativno se uključujem u donošenje kriznih odluka.
Kupac Vam je uvijek na prvom mjestu?
Tvrtka ima 30 zaposlenika, zastupamo nekoliko međunarodnih brendova proizvoda za održavanje i rad u šumi i vrtu, od kojih je svakako najpoznatiji Husqvarna, švedski proizvođač koji posluje već 333 godine bez prekida.
Maloprodaju smo pokrenuli 2013. godine u prostoru koji je ostao prazan outsourcanjem skladišnih kapaciteta. Budući da smo do tada radili samo veleprodaju, nedostajao nam je taj input od krajnjeg kupca uživo, stoga je maloprodaja bila logično rješenje. Danas je u maloprodaji zaposleno 11 kolega, a osim kao trgovina i servis, služi i kao centar izvrsnosti i treninga za naše partnere iz cijele Hrvatske kojih imamo preko 100 u preko 120 trgovina.
Premda zvuči kao floskula, kupac nam je uvijek na prvom mjestu. Trudimo se na otvoren način pristupiti svakom kupcu, riješiti svaki problem i pomoći odabrati pravi proizvod prema svačijim potrebama. To su vrijednosti koje njegujemo kako u veleprodaji tako i u maloprodaji.
Koliko je lako/teško raditi, stvarati, učiti, razvijati se i biti dio tima? Posebno ste posvećeni osobnom razvoju svih zaposlenika. Vjerujete da su svi zaposlenici ključni.
Svatko razvoj doživljava drugačije – kako osobni tako i poslovni. Ono što je meni bitno jest da postoje volja i želja za osobnim i poslovnim razvojem, a tvrtka će svakome na tom putu pružiti najveću moguću podršku. Apsolutno vjerujem da je svaki zaposlenik ključan i da je suradnja među kolegama izuzetno bitna. Kako kaže Tagore: „Biti snažan i moćan ne znači biti veći u snazi, već umjeti slabog podići do vlastitih visina.“ Ponovno me oduševilo koliko se u praksi potvrđuje činjenica da je svaka karika u lancu izuzetno bitna te koliko je bitno da je svaki član tima toga svjestan. Da ne nedostaje međusobnog poštovanja, vrednovanja i razumijevanja svakog radnog mjesta. Upravo je na vlasnicima i menadžerima da grade takvu kulturu jer se takve stvari, nažalost, ne događaju same od sebe.
Važan je proces sazrijevanja i balansa. Imati fokus, puno ljubavi, bez straha i s puno pozitive! U kojem ste trenutku osjetili da ste spremni, da ste sazreli?
Rekla bih da nije bilo trenutka u kojem sam sazrela. Sazrijevanje je dugotrajan proces koji još uvijek traje.
Tvrtka mora nastaviti živjeti i ako vlasnik/radnik ode. Prvi ste proveli BOOM model u svom poduzeću. Operativno vođenje prepustili ste ljudima koji rade u njemu. Što je ovaj model donio/promijenio?
Iskoristit ću svoj raniji odgovor o BOOM modelu koji to najbolje opisuje: „Kada razmišljam o posljednjih 13 godina, to je bila robija. Pozitivna robija, ali robija. Došlo je vrijeme da odgovornost prijeđe i na druge ljude. BOOM je donio strukturu i odgovornost pojedinca te razmjenu informacija koja je dotad nedostajala. Danas je Drezga strukturirana, organizirana i procesno posložena tvrtka. Ako ja odem, ona nastavlja živjeti i dalje.“
Podržavate i pratite sve ranjive skupine. Ne ističete taj dio, ali želite utjecati na društvo i pojedinca. Kako poslovati po principima društveno odgovornog poslovanja, a istovremeno osigurati prihode za uspješan rad tvrtke?
Apsolutno vjerujem da je društveno odgovorno poslovanje jedino ispravno i da je nužno društvu vratiti dio dobivenog. Pozitivno poslovanje je preduvjet za društveno odgovorno poslovanje. Kroz godine smo profilirali svoju podršku dobrovoljnim vatrogascima i organizacijama koje su često financijski potkapacitirane, a imaju izuzetno bitnu ulogu u zajednici. Tu su i udruge i skloništa za zaštitu životinja, životinje su sustavno zanemarivane i najranjivija su skupina koja se ne može pobrinuti sama za sebe. Često pomažemo udruge bilo financijski bilo volontiranjem.
Pokrenuli smo projekt „Biti Bolji – Be Better“ i akciju „Svaki učenik poduzetnik“ namijenjene mladima. Postoji li mogućnost da posjetite neku od škola u Slavoniji/Osijeku?
Naravno, bit će mi zadovoljstvo.
Na početku ste osigurali novi val energije, velika ulaganja… Što dalje? Imate li ideje i viziju poslovanja?
„Naš način poslovanja se temelji na dugoročnom planiranju i ciljevima, stoga imamo planove za budućnost poslovanja i dobro znamo kamo idemo, a entuzijazma nam nikada ne nedostaje.“
U trenutku pisanja odgovora Martina se nalazila u Trogiru, u jednom poznatom restoranu na rivi, što nas ne čudi jer je vrhunac turističke sezone. Prilika je to za odmor nakon iscrpljujuće i izazovne godine, zar ne? No Martina se nije nalazila na odmoru, već na radnom mjestu. Spomenuli smo joj da je previdjela navesti restoran kao dio svog poslovanja, no objasnila nam je da restoran nije njezin, već njenog prijatelja kojemu je obećala pomoći kao pomoćni radnik u kuhinji?! Na kraju se rad sveo na iscrpljujući kuhinjski posao – pranje posuđa, što u restoranu s preko stotinu sjedećih mjesta u špici sezone nije nimalo jednostavan posao.
„Već neko vrijeme imam želju raditi neki bazični, fizički posao, kako bih si priuštila ‘odmor’ od organizacije, vođenja, promišljanja i ureda. Prvo što mi je padalo na pamet je odraditi sezonu kao sobarica, no na kraju se otvorila prilika kod dobrog prijatelja koji kao i svi ugostitelji ima problem s pronalaskom radne snage. To mi je zvučalo vrlo izazovno. I bazično. No pokazalo se da je sve samo ne bazično. Osim što to radno mjesto zahtijeva izuzetnu fizičku spremu, potrebno je i odlično planiranje i tajming. Naravno, nisam se mogla riješiti organizacijskih intervencija te sam unijela dosta sebe u procese i ritam rada. Iako je bilo izuzetno naporno, odradila sam obećano, a kolege me na kraju nisu željeli pustiti doma. Ovo je iskustvo bilo dragocjeno na više razina – osobnoj, poslovnoj i razvojnoj. Vidjela sam sebe u kontekstu u kojem se nikada nisam imala priliku nalaziti, mogla sam prepoznati svoje jake, ali i slabe strane. Bila sam izuzetno fizički iscrpljena, ali i veoma sretna te sam odmah mogla vidjeti rezultat svoga rada. Smatram da bi svaki vlasnik tvrtke i menadžer trebao iskusiti ovako nešto i vidjeti kako funkcionira organizacija na razinama koje su ključne za poslovanje, koje se često smatraju manje bitnima ili se čak i podcjenjuju.“
