Redovnica koja živi u samostanu BDM od Čudotvorne Medaljice u Lužnici radi kao profesorica na fakultetu i kao direktorica Duhovno-obrazovnog centra Marijin dvor Lužnica, kao i tvrtke Lužnica d.o.o., a ima i poduzetnički dar – časna sestra Stjepanka Veselka Stanić, milosrdnica provincije Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije – Zagreb
Sestra Stjepanka osoba je koja voli pričati viceve i čitati knjige, posebno znanstvene i teološke. Za sebe kaže da voli sve što podiže dušu i duh. Muzički je obrazovana. Slobodno vrijeme provodi gledajući akcijske filmove, komedije, uz meditaciju, pisanje, molitve ili rad u vrtu. Osim redovnih obveza, vodi duhovne vježbe, obnove i seminare.
Svestrana ste osoba i redovnica. Vjerujem da u Lužnici niste slučajno. Kako je tekao Vaš put do Lužnice?
Rođena sam u Hercegovini, u Tomislavgradu. Osnovnu školu i osnovnu glazbenu školu završila sam u Tomislavgradu, a srednju glazbenu i opću gimnaziju u Mostaru i Sarajevu. Po završetku srednje škole stupila sam u postulaturu i novicijat Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Zagrebu i završila studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon toga upisala sam poslijediplomski studij moralne teologije. Studije sam nastavila u Rimu na Papinskoj Accademia Alfonsiana i postigla licencijat iz moralne teologije te potom nastavila doktorski studij. Doktorsku disertaciju iz moralne teologije obranila sam u Rimu.
Danas predajem na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, kolegij Bioetiku utemeljenu na moralnoj teologiji, katoličkoj bioetici i medicinskoj (bio)etici.
Imanje i perivoji oko dvorca su i izgledom i veličinom impresivni. Na koji se način brinete o njima?
Sam perivoj (park) oko dvorca Lužnica proglašen je spomenikom parkovne arhitekture, a zajedno s dvorcem, veličine je oko 15 ha. Dvorac Lužnica izgrađen je u drugoj polovici 18. st. Sestre su 1925. godine preuzele, točnije kupile imanje Lužnica od grofice Ane Rauch, s ciljem da to imanje bude izvor živežnih namirnica za potrebe Vinogradske bolnice i Kuće matice u Zagrebu. Lužnica je do 2000. godine egzistirala samo kao veliko seosko gospodarstvo. Mnogi ističu da je dvorac Lužnica nešto najljepše što sjeverna Hrvatska ima. Zbog svoje veličine i raznolikosti samo održavanje traži mnogo vremena, stručnosti, a ponajviše ljubavi. Za održavanje parka najzaslužnija je naša sestra M. Renata Babić, uz pomoć nas ostalih sestara. Posao bi bio nemoguć bez moderne mehanizacije i drugih uređaja s kojima održavamo park.
Hortikultura nije jedina djelatnost u Lužnici, pokrivate različite gospodarske grane.
Unutar kompleksa dvorca i perivoja odvijaju se kroz godinu, osim duhovnih, i različiti kulturni događaji, poslovni sastanci i seminari. Imamo restoran, konferencijske dvorane i 60 soba za smještaj.
U sklopu Centra za duhovnu obnovu imamo plastenike i voćnjak u kojima proizvodimo različito povrće i voće, od kojih pripremamo prirodne prehrambene proizvode. Zatim imamo i vlastitu farmu koka nesilica te domaća jaja koristimo za pripremu različite tjestenine. Sve proizvode koristimo u našem restoranu ili prodajemo na tržištu.
Zaokružili ste svoje poljodjelstvo “od polja do stola”. Što biste mogli istaknuti kao probleme i ograničenja na razvojnom putu?
U Lužnici se trudimo održati svojevrsnu simbiozu između materijalnog i duhovnog rasta i razvoja. Hrana koju nam pruža poljoprivredna djelatnost dolazi svježa u naše kuhinje, a jelovnici koje radimo prate u velikoj mjeri sezonske cikluse rasta u prirodi. Ciklus Od polja do stola zatvaramo na način koji je blizak i drag prirodi, kalifornijske gujavice koje hranimo iz godine u godinu u naše plastenike vraćaju humus visoke kvalitete.
U srpnju ove godine oluja je uništila velik dio parka (gotovo 95% površine), ali nadamo se da ćemo park oporaviti u novom, još ljepšem i mlađem “ruhu”. Mi imamo viziju, posebno sestri Miroslavi Bradici te vizije ne manjka. Naravno, sve bi bilo lakše kada bismo imali veću financijsku i svaku drugu potporu lokalnih vlasti i ustanova koje se brinu o spomenicima kulture.
U razgovorima uvijek posebno ističete sestru Miroslavu, od koje ste preuzeli vođenje dvorca i imanja, po čemu je s. Miroslava posebna?
Sestru Miroslavu Bradicu ističem jer bez nje i gospođe Evite Koptschalitsch, Lužnice u ovom obliku ne bi ni bilo. Od imanja koje je bilo seosko gospodarstvo, ove dvije žene napravile su pravu oazu i biser ljepote. Pokazala se potreba prenamjene ovog imanja i tu je veliku ulogu, zajedno s gospođom Koptschalitsch, imala sestra Miroslava. Zamisao je bila da se Lužnica i sam dvorac obnove i otvore za javnost. Kako su i dvorac i park bili u jako derutnom stanju, sestra Miroslava uložila je puno truda i poduzetničkog dara. Lužnica je danas na liniji ostvarivosti zelene tranzicije EU-a i potpuno je ekološki uravnotežena. Grijemo se na dizalice topline, imamo tri solarne elektrane i planiramo još ulagati u takve i slične projekte.
Tko su vaši posjetitelji i gosti? Što mogu očekivati kod vas i kako provode vrijeme?
Naši posjetitelji su svi ljudi dobre volje, od gostiju u potrebi za noćenjem do grupa koje nas posjećuju na duhovnim obnovama, šetači, slučajni prolaznici, turisti, poslovni ljudi i firme koje traže najam prostora, pa sve do onih na najvišim razinama društveno-političke scene. Važno nam je da svatko od njih u Lužnici pronađe nešto za sebe. Jako puno ljudi dolazi ovamo u mir i šetnju našim perivojem te ga ističu kao posebno mjesto koje odiše posebnom energijom.
Možete li za sebe reći da ste i Vi poduzetnica?
Za sebe mogu reći da sam ponajprije redovnica koja nastoji u današnje vrijeme živjeti karizmu utemeljitelja i kroz istu biti na pomoć i usluzi svima onima koje nam Bog pošalje na put. Ako pogledamo prebogatu povijest Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga Zagreb, a posebno ističem Žensku opću gimnaziju te Vinogradsku bolnicu koju su sestre gradile, sve zajedno to možemo nazvati poduzetništvom. Onda mogu reći da smo i poduzetnice. Poduzetan je onaj koji zna i hoće, koji je snalažljiv i vješt u praktičnoj provedbi ideja.
Ovog adventa posjetiteljima pripremate novu turističku atrakciju, o čemu je riječ?
Da, ovog adventa ponudit ćemo jednu novu, čarobnu adventsku priču u Lužnici. Naslovili smo je “Odsjaj neba” – Advent u Lužnici. S pomoću božićnih lampica, u našim perivojima stvorili smo božićni ambijent, a za koji vjerujemo da će se svidjeti velikom broju posjetitelja. Tom pričom svakako želimo proširiti turističku ponudu našeg Centra. Ne želimo se ovdje vezati uz Advent u Zagrebu, ne zato što mislimo da to nije vrijedno, nego zato što želimo na našim prostorima, a i samom adventu, vratiti značenje koje ono ima od svoga početka, a to je duhovni hod prema blagdanu Božića.
Vrijeme je Božića, što biste poručili poduzetnicima i poduzetničkoj publici?
Kristovo rođenje je svjetlo nade koje može osvijetliti svaki problem i poteškoću. Ono nas poziva na zajedništvo, rad na unaprjeđenju nas samih, a tako i svijeta oko nas. Poduzetništvo bi trebalo biti znak stvaralaštva i poziv na suradnju u Božjoj stvaralačkoj kreativnosti. Osobno ne vidim svrhu poduzetništva u gomilanju bogatstva za nekolicinu pojedinaca i za vlastite egoistične ciljeve. Poduzetništvo bi trebalo ljude povezivati, u ljudima oslobađati i pobuđivati onu empatiju koju u nama izazivaju Božić i Kristovo rođenje. Sv. Augustin kaže: “Bog je postao čovjekom da bi čovjek mogao postati Bogom.” To je ponuda kojom upravo poduzetnici mogu svoje znanje, kreativnost, sredstva, rad, ideje i ljubav dati i ponuditi čovječanstvu.
Stoga svim vašim čitateljima i svim ljudima dobre volje, kao i svim poduzetnicama i poduzetnicima, želim obilje Božjeg blagoslova u životu i radu!
