Nikolina Finska većinu svoje karijere provela je u inozemstvu, ponajprije u Finskoj. Danas je Nikolina prvenstveno liderica, a zatim i poduzetnica, predavačica, konzultantica, mentorica, edukatorica, spisateljica te veliki borac za raznolikost i inkluziju.
Kako sama kaže: “Ako će me se po ičemu pamtiti, nadam se da će to biti po mom doprinosu raznolikosti i inkluziji u tehnološkoj industriji.”
Fantastična ste predavačica, serijska poduzetnica, programerka igara, voditeljica podcasta, profesionalna savjetnica… Zvuči impresivno! Gdje ste stjecali ovako različite vještine?
Mala korekcija, nisam progamerka, nego producentica i product menadžerica. Moje tehničke vještine nisu baš toliko dobre da bih se mogla zvati programerkom. Iako sam studirala Management and Information Systems, što mi je dalo dobre osnove leadershipa, sve ostalo naučila sam radeći. Gaming se do prije nekih deset godina nije niti mogao studirati, tako da je jedini način da se dobije znanje o tome bio u radu s time.
U današnje doba ljudi ne bi trebali biti previše okupirani diplomama. Danas, ako bilo što želite, sve se može naučiti online. Svaki put kad sam vidjela na poslu da mi nedostaju neke vještine, otišla bih na tečaj ili zamolila poslodavca da ga osigura za sve zaposlenike. Puno sam učila i od drugih. Imala sam sreće da sam vrlo rano u karijeri radila s legendama finske industrije igrica i to je zaista bilo intenzivno učenje.
U svojoj karijeri promijenili ste nekoliko važnih pozicija. Kako biste opisali svoj profesionalni put?
Kad sam se tek doselila u Finsku, imala sam sreću odmah raditi za Nokiju, koja je tada bila na svom vrhuncu. Kao Project Manager i Quality Assurance Expert brzo sam izgradila svoj poslovni rejting. No kako su me uvijek zanimale igrice, shvatila sam da je to u Finskoj ozbiljan posao te sam na sve načine pokušavala ući u tu industriju. Godine 2011. to mi je napokon uspjelo. Počela sam raditi kao Quality Assurance Manager u tvrtki Rovio, poznatijoj po igrici Angry Birds. Imala sam priliku iz prve ruke svjedočiti rastu Rovija iz male tvrtke u globalnu senzaciju. S njima je rasla i moja karijera, postala sam direktorica produkcije. Nakon toga pridružila sam se tvrtki Next Games (danas Netflix Studio), a ubrzo nakon toga osnovala i svoju konzultantsku tvrtku, kao i svoj prvi gaming studio. Shvatila sam da je poduzetništvo prava stvar za mene. Ostat ću u poduzetništvu dokle god budem mogla.
Povjerenje je dvosmjerna ulica. Jedini razlog zašto tvrtke ne žele dopustiti rad od kuće je percipirani manjak kontrole nad zaposlenicima. To je za mene znak lošeg leadershipa. Nikolina Finska, CEO tvrtke Rebel Studio u Hrvatskoj i COO tvrtke Rainbow Unicorn Games u SAD-u
Što konkretno danas radite, čime se bavite?
Toliko toga da ću sigurno nešto zaboraviti. Imam svoju konzultantsku tvrtku u gaming industriji, bavim se edukacijom i leadershipom. Vodim podcast o ženskom poduzetništvu i leadershipu. Često predajem na konferencijama, mentorica sam poduzetnicama u sklopu programa European Innovation Council. Dio sam programa Europe in Synch, gdje radimo na suradnji između raznih grana industrije zabave (glazba, film, televizija, advertising, gaming) i moja uloga je osigurati tehničku platformu te implementirati raznolikost, pravednost i inkluziju. Dio sam finskog edukativnog programa koji omogućuje studij gaminga prema finskom modelu i s finskim predavačima.
Iako nisam Finkinja, kako sam veći dio karijere ostvarila tamo, smatram se predstavnicom finskog načina rada i edukacije. Radim i kao konzultantica za jednu od najpoznatijih svjetskih konzultantskih tvrtki na području gaminga, Mobile Games Doctor u SAD-u. Držim nekoliko online tečajeva na polju leadershipa i gaminga, a upravo je izašla i moja prva knjiga “Modern Game Testing”.
Radite od kuće, kažete da ste digitalni nomad. Iako imate firmu u Hrvatskoj, ne radite u Hrvatskoj. Kako to funkcionira?
Ja se izrazito zalažem za rad od kuće. Mislim da u Hrvatskoj puno ljudi, a pogotovo političari, ne razumiju potencijal koji ima rad od kuće. Na primjer, koliko se vremena i resursa uštedi ako ljudi ne putuju do posla. Kao poslodavac, vi možete zaposliti talente bilo gdje u svijetu, ne morate se brinuti o skupim uredima. U isto vrijeme, zaposlenici mogu bolje organizirati vrijeme, radno mjesto i uštedjeti na troškovima. Rad od kuće ima vrlo pozitivan utjecaj na okoliš, a to je nešto o čemu bismo svi trebali malo više razmišljati.
Živim u mjestašcu blizu Rijeke i uživam u usporenom tempu života izvan kućnog ureda. Moj posao zna biti dosta stresan i naporan, no život u maloj sredini je spor i savršena je protuteža poslovnom ritmu. Kako sam svoju karijeru izgradila prvenstveno u inozemstvu, ja u Hrvatskoj ne poznajem gotovo nikog iz svoje industrije. Na nekoliko upita koje sam poslala na hrvatske adrese, ili nisam dobila odgovor ili razgovori nisu daleko otišli. Zato se fokusiram na klijente i suradnike koji su već dobro upoznati s mojim radom, a oni su većinom u nordijskim zemljama, Velikoj Britaniji i SAD-u. To ne znači da ne želim surađivati s hrvatskim tvrtkama – bilo bi mi drago prenijeti svoja iskustva i znanja i u hrvatske tvrtke, ako za to bude interesa.
Držim edukacije grupi nezaposlenih Finaca iz naše kuće u Lovranu, priznajem da je to malo čudno. 😊 Naime, u Finskoj je gaming industrija priznata kao jedna od najsnažnijih grana industrije, pa se pokreću projekti da se nezaposleni Finci prekvalificiraju za rad u toj industriji. Nisam sigurna da takva inicijativa uopće postoji u Hrvatskoj. Pošto nemam iskustva rada s hrvatskim tvrtkama, teško mi je reći rade li na istim principima kao i finske, u smislu da se izuzetno cijeni direktan pristup, jednakost u hijerarhiji, gdje svatko ima pravo glasa i agilne metode razvoja.
Diversity & Inclusion Vaša je omiljena tema. Koliko je tolerancija prema različitostima zaista prisutna u društvu?
Mi svi znamo da je D’n’I moralno ispravna stvar, no malo ljudi zna činjenicu da su tvrtke koje njeguju D’n’I financijski puno uspješnije od tvrtki koje to ne njeguju. No raznolikost nije dovoljna sama po sebi. Nju treba graditi, podržavati i ugraditi u sve procese i slojeve organizacije. Inače imate samo lijepe sličice za društvene mreže, no nikakve financijske koristi. Nulta tolerancija je nužni alat koji nam osigurava da je svatko jednako cijenjen i psihološki siguran na svom radnom mjestu, bez obzira na spol, seksualnu orijentaciju, boju kože, nacionalnost, vjeru. Ja sam vječni optimist i vjerujem da većina ljudi nema zle namjere, no često kad se sretnu s nečim novim i nepoznatim, znaju biti nekorektni.
Čini mi se da rad kao takav želite učiniti što zabavnijim. U čemu je tajna?
Kao što rekoh, velika sam zagovornica rada od kuće, no svjesna sam da to nije moguće svim zanimanjima i svim ljudima. Ako radite npr. u uslužnoj djelatnosti, morate otići na radno mjesto. Tvrtke koje podržavaju rad od kuće, a među njima ima i nekoliko globalnih kompanija, bilježe veliki uspjeh i imaju puno manji odljev ljudi. Kao poslodavac, ne vidim razloga zašto bi netko uopće morao opravdavati svoj rad od kuće. Mislim da bismo svi koji možemo trebali imati mogućnost izbora i raditi od kuće ako nam je tako komfornije.
Rad od kuće povoljniji je i za poslodavca i za zaposlenika, ima pozitivan efekt na klimu, mentalno zdravlje i efikasnost poslovanja. Jedini razlog zašto tvrtke ne žele dopustiti rad od kuće je percipirani manjak kontrole nad zaposlenicima. To je za mene znak lošeg leadershipa.
Ako vi ne vjerujete svojim zaposlenicima, zašto mislite da oni vjeruju vama?
Povjerenje je dvosmjerna ulica. Za rad od kuće potrebno je prilagoditi načine komunikacije i rada, nužno je prilagoditi radne procese asinhronom radu, poboljšati komunikaciju, a u isto vrijeme smanjiti nepotrebne kontrole i ometanja radnika. Mogla bih zaista o tome još puno toga reći.
Digitalizacija je ubrzala stvari, nove tehnologije se svakodnevno mijenjaju. Koliko sve to utječe na komunikaciju među ljudima, vodi li možda otuđenosti, zatvaranju u svoje komunikacijske okvire?
Kako sam ja osoba kojoj sve brzo dosadi, našla sam se u pravoj industriji. Istina, digitalizacija je dvosjekli mač. Na primjer, meni je pomogla imati bolju komunikaciju s ljudima. Ponovno sam uspostavila kontakte s nekim divnim ljudima iz prošlosti, upoznala sam ljude iz nekih drugih krugova koji imaju iste životne vrijednosti kao i ja, moj krug prijatelja i suradnika se uz pomoć digitalne komunikacije proširio.
No, lako se izgubiti u digitalnom svijetu i ponekad zapostaviti život oko nas. Zato sam si postavila dosta stroga pravila: kad se probudim, prvih sat vremena nema ničega digitalnog, šećem sa psima bez slušalica u uhu, uvijek imam vremena za popričat sa susjedom, iako ću možda malo i zakasniti na sastanak. Trudim se biti u kontaktu sa starijim ljudima u svojoj obitelji koji nisu toliko u digitalnom svijetu, potrudim se uvijek naći vremena za njih. Mislim da je sve stvar toga kako se koristimo tehnologijom i kako organiziramo svoje vrijeme.
Vaš primjer može izvrsno poslužiti drugim ženama koje se premišljaju hoće li napraviti korak naprijed u svojoj karijeri ili možda krenuti u poduzetništvo.
Žene su, nažalost, odgajane tako da “idu na sigurno”, a poduzetništvo je percipirano kao nesigurno. Smatram ipak da ljudi imaju iluziju o tome što je sigurno. Ništa više nije sigurno! Čak i u Finskoj, velike tvrtke gotovo svakih par godina imaju runde otkaza, koje oni zovu “YT”. U tim situacijama, možete lako dobiti otkaz kao tehnološki višak, iako to nema nikakve veze s vašim osobnim rezultatima na poslu.
Sve one koji požele biti poduzetnici, ohrabrila bih da to isprobaju. U poduzetništvu možemo puno toga naučiti o poslovanju, ali i o sebi kao ljudima ili kao liderima. Primjećujem i da je kod nas još uvijek puno stigme oko toga je li nekome „propao biznis“, što je nepotrebno i loše. Kad pogledate tehnološke poduzetnike u Silicijskoj dolini ili u Finskoj, većina iza sebe ima bar jedan propali startup, ako ne i više njih. Iz loših situacija naučimo vrlo vrijedne lekcije. Mi često u gamingu kažemo: “Fail fast, fail often!” Put do uspjeha je niz iteracija, a ne pravocrtno gibanje prema gore.
Ja sam u poduzetništvo ušla u svojim 40-ima, kao žena i kao doseljenica u zemlju u kojoj sam jedva govorila jezik, i to u industriji u kojoj muškarci čine preko 80% liderstva. Izuzev mog divnog supruga, nisam imala baš previše podrške, no ipak sam uspjela nešto napraviti. Probajte! Ako uočite usput da poduzetništvo nije za vas, sigurno ćete puno naučiti iz svega i postati bolji profesionalac.
U svom podcastu govorili ste o vlastitim inspiracijama i počecima u start-up svijetu. Ukratko, možete li nešto o tome kazati?
Dolazim iz obitelji izuzetno snažnih žena. Moji djed i baka imali su biznis još od 60-ih godina, gdje je baka bila “mozak” operacija, no uvijek se gledalo kao da je to biznis mog djeda. Voditi biznis u komunizmu također je bilo zanimljivo iskustvo. Moj otac je imao obrt tijekom rata, no mislim da je moja mama bila ta koja je imala puno više talenta za poduzetništvo. Ja sam samo čekala trenutak kad će na mene doći red da se okušam u poduzetništvu. Dogodilo se to u Finskoj, a potaknuo me Rovio effect.
Rovio je prebrzo narastao u preveliku firmu i puno je ljudi otišlo i osnovalo svoje vlastite gaming kompanije. Odjednom je Helsinki postao startup hub s puno mogućnosti, investitora, startup inkubatora. Odlučila sam da je to i moj trenutak i krenula. Napravila sam sve moguće pogreške ikad viđene pod ovim Suncem. Shvatila sam vrlo brzo da za doseljenice i žene u poduzetništvu, kao što sam bila ja, nema puno resursa ni savjeta. Zato toliko nastojim širiti edukaciju i svoje iskustvo kao žena poduzetnica u tehnologiji.
Vrlo rano shvatila sam da što više znaš, sve više shvaćaš koliko toga ne znaš. Uvijek učim, educiram se, sve me zanima. LLL (Lifelong learning) je za mene način života.
Nemiran ste duh. Željni ste stalnih promjena. Koliko je teško ili lako stalno razvijati nešto novo, počinjati ispočetka?
Mislim da sam ja jednostavno takva osoba. Stalno mi nešto pada na pamet. Možda zato što vrlo pažljivo njegujem svoje “unutarnje dijete”. Igram se, smijem se, opuštena sam. Mislim da je teško razvijati nove ideje ako ne dopustite svom duhu da se igra i da ne uzima sve 100% ozbiljno. Pomaže i to što sam vrlo otvorena osoba. Popričat ću sa svakim, družim se s ljudima iz raznih zemalja, raznih industrija, od početnika do eksperata, od mladih do starijih od sebe. Puno putujem, uvijek se družim s lokalcima, učim o lokalnim običajima i kulturi. Uvijek me intrigiraju novi alati, nove metode, nova istraživanja, voljna sam puno toga isprobati, pa i eksperimentirati.
Mislim da bismo svi trebali biti malo tolerantniji prema ljudima koji su drukčiji od nas jer svi možemo učiti jedni od drugih. No ne možemo biti tolerantni prema ljudima koji promoviraju netoleranciju: rasistima, homofobima, šovinistima i sličnima. Nadam se iskreno da smo lekciju o tome svladali u Drugom svjetskom ratu i da prema toksičnim ponašanjima nećemo biti tolerantni.
