Javni nastup. Public speaking. Liderima iznimno važan jer ga koriste za razna Leadership potpodručja. Vođenje organizacija i vođenje ljudi. Naravno i Leading society. Nas ovdje ne zanima vaš javni nastup kao posljedica. Ne zanima nas koliko ste dobri i kvalitetni u njemu. Ne zanima nas što sve trenutno možete postići svojim javnim nastupom. Nas zanima koje sve lekcije i povratne petlje o vašem liderstvu vi možete izvući iz svog javnog nastupa. Pokazati kako su oni međusobno povezani i kako, kroz javni nastup, svatko od nas može graditi svoj Leadership arsenal. Jer vaš je javni nastup jedna aktivnost koja vam jako puno govori o trenutnom stanju vašeg liderstva i kroz koju možete, svakodnevno, unaprjeđivati sebe kao lidera. Tako mnogo su povezani. I najmanja promjena u liderstvu bit će svima vrlo vidljiva u vašim govorima i prezentacijama.
Stanje
Stanje kao funkcija vaših misli, emocija i osjećaja koje imate prije, za vrijeme, ali i poslije pojedinog javnog nastupa. Znate li koja su tri najvažnija elementa svakog izvrsnog govora? Stanje govornika, stanje govornika i stanje govornika. Lideri to zovu Personal Leadership. Vi vaše stanje znate po svojim osjećajima, ali i po dominantnim mislima koje ga određuju prilikom javnog nastupa. Ako niste potpuno opušteni, veseli i pozitivni što imate priliku javno nastupiti, a to vam je povezano i s time koliko ste samouvjereni i sigurni u sebe, otvara vam se idealna prilika učiti kako upravljati sobom i svojim stanjem. Ako ne osjećate veliku zahvalnost i čast što imate mogućnost s drugima podijeliti svoje ideje i iskustvo, također prilika. Svako vaše odstupanje prema neželjenim stanjima, nazovimo ih izrazom trema, vaša je liderska lekcija da tu investirate vrijeme i trud. Pobjeći i praviti se kako ovo ne postoji nije Personal Leadership.
Fokus i značenje
Vaše stanje u javnom nastupu trenutno je takvo kakvo jest. I to prihvatite! Bez otpora i odupiranja. Zašto? Zato što time ne rješavate ništa, samo se dublje ukopavate u isto. No, pitajmo se, ako je stanje uzrok kvalitete vašeg nastupa, što bi sve moglo biti u njegovu uzroku. Tako da nam stanje postane posljedica, a vi počnete liderski upravljati svojim umom i ponašati se kao lideri. Kognitivna rekonstrukcija izraz je koji smo upotrijebili u prošlom broju. Ukoliko niste ni opušteni ni veseli ni pozitivni ni samouvjereni ni zahvalni, sigurno je kako je fokus vaših misli na ‘krivome mjestu’. I kako je značenje koje dodjeljujete situaciji javnog nastupa također pogrešno. Vaš fokus misli i vaše određivanje značenja direktno utječu na vaša očekivanja i stvaraju ih. To je polazišna točka razlike između lidera i onih koji to nisu. Lideri, ‘kažiprst krivnje’ okreću prema svome čelu i počinju razmišljati.
U javnom nastupu nema malih liderskih uloga, samo malih glumaca. Veliki glumci, lideri, izađu iz svoje zone komfora, svjesno šire svoj Krug znanja i počnu upravljati svojim stanjem. I tad shvate kako je isto moguće i svugdje drugdje u životu
Krug znanja
Poznat vam je pojam Krug znanja. Površina kruga je ono što znamo, a opseg ono što znamo da ne znamo. Što više znamo, svjesniji smo koliko još toga trebamo naučiti i svladati. Znati da je trema poput vjerovanja kako je Zemlja ravna ploča proširila je vaš Krug znanja u javnom nastupu. Također i da je upravljati svojim stanjem najvažnija liderska vještina. I da je naše loše stanje proizvod našeg krivog fokusa misli i značenja koje smo im dali. Primjeri. Ispravan fokus misli uvijek je na onome što publici treba, a ne na vama kao govornicima. Ispravno značenje je da ste vi ispred publike radi nje, a ne obrnuto. „Ja, mene, meni“ je pogrešno, a „vi, vas, vama“ je kako treba. Ispravno je razmišljati što publika mora čuti, osjetiti i zapamtiti iz vaših poruka, a ne hoće li vas procjenjivati ili osuđivati. Ispravno je shvatiti značenje javnog nastupa kao davanja drugima, a ne uzimanja sebi. Možete li ovu listu nastaviti sami?
Zona komfora
Leadership podrazumijeva izlaženje iz svoje zone komfora. Širenje našeg Kruga znanja obično je izvan nje. Koliko god mi pričali o ‘cjeloživotnom učenju’ kao da prosječnoj osobi baš i ne paše što mora sebi, a i drugima, priznati i pokazati da nešto ne zna. Da u nečemu nije još dobra. Izbjegavati negativne komentare našeg outputa možemo shvatiti, ali naše izbjegavanje je samo jasna poruka o našem pogrešnom fokusu i značenju. Ne znati nešto je potpuno u redu. Ne željeti to naučiti, nije. Znate zašto velika većina vas koji ovo čitate niste dovoljno izvrsni u javnom nastupu? Zato što ste odlučili ‘imati samo čekić, pa vam sve sliči na čavao’. Iste misli vode do istih pristupa koji koriste iste alate. I rezultat je uvijek isti. Pa dajte se, ‘na liderske mišiće’, gurnite izvan svoje zone komfora, poduplajte svoj Krug znanja i onda pogledajte svoj novi rezultat. Oduševit će, garantiram, i vas i, još važnije, vašu publiku.
Sebičan sam
Jesam. Jako. A opet, ni više ni manje od svakog od vas. Ovo pišem jer na konferencijama i predavanjima želim biti oduševljen i sadržajem i nastupom. Ne slušati govore koji nemaju ni strukturu poruka ni flow, kao da je netko istresao riječi iz knjige i porazbacao ih pred publiku. Ne gledati egomanijake koji samozadovoljavaju svoju taštinu, a važnost njihova performansa za publiku je nepostojeća. Ne doživljavati isisavanje naše energije od monotonih i dosadnih govornika ili onih koji ne žele razumjeti kako je držanje vremenskog okvira jedini ‘kralj’ svakog govora. Nije li i vaš cilj da vas netko i educira i zabavi? Da vas gleda u oči i osmjehne vam se? Da vam se izravno obraća i uključi vas? Da započne i završi na način da sami pomislite „Vau!“? Da su ti naši govornici i dopadljivi i prepuni pozitivne energije? Da su pripremljeni i da svakog trenutka drže u fokusu misli ono što nama treba?
Razmišljanje i trema
Razmišljati o čemu? Pa, krenimo od toga kako trema nije normalna. „Molim?!“, možda netko od vas i naglas. Dobro ste pročitali, trema nije normalna. „Ali svi kažu da jest!“ To što većina ili svi nešto kažu, ne čini to istinitim. I u slučaju treme nije istinito. „Ali antropolozi povezuju tremu s naših strahom i anksioznošću zbog napuštanja sigurnosti naše pećine i plemena.“ Dobro, i što sad s time?! Prvo, sigurno bi se nešto moglo objasniti i kroz strah od munja i gromova, a drugo, zar izlazak na binu i odlazak u opasno nepoznato nisu potpuno različite stvari? „Ali ja uvijek imam tremu i ona mi pomaže.“ I evo nas na dvije liderske lekcije. Prva, ukoliko vjerujete da je trema normalna i da je uvijek imate, možete li imati izbor da je nemate? Ne! Dokle god vjerujete ovo prvo. Drugo, ona vam ne pomaže. To je samo racionalizirana isprika da se ne biste morali baviti njezinim uzrokom. Lideri nemaju taj luksuz.
