Ulazak u obiteljsku tvrtku i rad u malom timu za mene je bila prilika da gradim dugoročno – ne samo tvrtku, nego i kulturu, tim i reputaciju koja ostaje. – Krunoslav Rogić, direktor tvrtke DOMES d.o.o. – Duga Resa
Krunoslav Rogić odrastao je u Karlovcu, gdje je završio srednjoškolsko obrazovanje, paralelno u gimnaziji i glazbenoj školi (klarinet). Obrazovanje nastavlja na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, gdje po završetku stječe titulu diplomiranog inženjera računarstva.
„Prvo zaposlenje bilo mi je u Karlovcu, u velikoj međunarodnoj metaloprerađivačkoj korporaciji, gdje unutar 12 godina prolazim put od rada u IT podršci do vođenja odjela nabave. Prilično neobičan i dinamičan put… Vjerojatno se i kroz to očituje moja znatiželja, težnja novim izazovima i konstantnom učenju novih vještina. U dogovoru s roditeljima, s početkom 2019. godine korporativnu karijeru mijenjam za rad u obiteljskoj tvrtki, poduzeću sa 7-ero zaposlenih, koja je također orijentirana na strojarstvo, odnosno održavanje u industriji. Tako zapravo izgleda da sam kroz svoju poslovnu karijeru svakim korakom sve dalje od svog izvornog zvanja. Što dobrim dijelom i jest istina, ali ću uvijek naglašavati kako je školovanje na FER-u bio optimalan izbor, koji mi je dao čvrst temelj, oblikovao mi način razmišljanja, rješavanja problema te pripremio za širok spektar pozicija i karijernih puteva.
Sebe doživljavam kao svestranu osobu, koja voli probleme i problemske situacije, odnosno pronalaziti rješenje za iste. Izrazito sam orijentiran na rezultat. Često sam kroz rane dane svoje karijere isticao svoje nestrpljenje kao glavnu manu, i priznajem, ona je još uvijek prisutna. Kako ne bih govorio samo o svom profesionalnom putu, moram istaknuti svoju obitelj, ženu i dvije kćeri (15 i 12 godina), koje unose ravnotežu „nemirnim morima“ kojima se plovi kroz vođenje tvrtke, a ujedno su mi i velika podrška. Trudim se posvetiti im maksimalan dio svog slobodnog vremena, a posebno se radujemo zajedničkim izletima i putovanjima.“
Imate li kao poduzetnik slobodnog vremena?
Trudim se na raznovrsne načine provoditi svoje slobodno vrijeme, odnosno ponajprije osigurati si vrijeme „za sebe“, a onda ga i ispuniti aktivnostima koje me vesele i opuštaju. Iako glazba nije postala moj profesionalni odabir, već sam više od 30 godina član orkestra te je to moj primarni i najdugotrajniji hobi. Prije nešto više od dvije godine, prijatelji su me nagovorili na sudjelovanje u jednom pub kvizu, a onda je moja strast prema usvajanju novih informacija i zrno kompetitivnosti odradilo svoje, pa sad sa svojom kviz-ekipom redovito sudjelujem po pub kvizovima u Karlovcu. Kroz tenis i padel trudim se zadržati zdravu razinu fizičke kondicije.
Vrijeme provedeno uz obitelj te ono posvećeno mojim hobijima čine nužan, važan i zdrav kontrapunkt poslovnim obavezama. U današnjem svijetu gdje brzina promjena i protok informacija čine poslovanje sve izazovnijim, važno je oko sebe imati osobe i aktivnosti koje će vam zadržati i održati mentalnu svježinu.
Nakon 12 godina uspješne karijere u velikoj korporaciji odlučili ste ući u obiteljsku tvrtku i mali tim. Što je u vama osobno prevagnulo u toj odluci – sigurnost poznatog sustava ili potreba da gradite nešto vlastito i dugoročno?
U toj odluci prevagnula je kombinacija osobne vizije i osjećaja odgovornosti – iako sigurnost velike korporacije pruža predvidljivost i strukturirano okruženje, osjetio sam da istinsko zadovoljstvo dolazi iz stvaranja nečega što možete oblikovati svojim uvjerenjima i vrijednostima. Nakon 12 godina u sustavu, gdje su procesi i odluke često nametnuti izvana, postalo je jasno da je moja profesionalna energija usmjerena prema izazovima koji zahtijevaju osobnu odgovornost i autonomiju.
Ulazak u obiteljsku tvrtku i rad u malom timu omogućio mi je da direktno vidim učinak svake odluke, ali i da uložim u ljude oko sebe na način koji u velikoj korporaciji nije uvijek moguć. Za mene je to bila prilika da gradim dugoročno – ne samo tvrtku, nego i kulturu, tim i reputaciju koja ostaje. Sigurnost poznatog sustava bila je privlačna, ali dugoročna vrijednost i osobno ispunjenje koje dolazi iz stvaranja i oblikovanja vlastite priče bilo je presudno.
DOMES d.o.o. je industrijska tvrtka specijalizirana za filtraciju, analizu i održavanje energijskih i radnih medija u industriji. Fokusirani smo na produljenje vijeka opreme, smanjenje zastoja i optimizaciju troškova održavanja kroz tehnički utemeljena i prilagođena rješenja. Naš pristup temelji se na znanju, odgovornosti i dugoročnom partnerstvu s klijentima, a ne na jednokratnoj isporuci proizvoda.
Preuzimanje vodstva u tvrtki koju je netko drugi gradio desetljećima nosi i odgovornost i emocionalni teret. Kako ste se vi osobno nosili s očekivanjima osnivača, a gdje ste svjesno odlučili upravljati na svoj način?
Preuzimanje vodstva u DOMES-u za mene je u početku bilo složeno emocionalno iskustvo. Osjećaj odgovornosti prema osnivaču, tj. vlasniku i ujedno roditelju, timu i kupcima bio je snažan. U prvim mjesecima pažljivo sam promatrao, slušao i učio, jer sam želio razumjeti zašto su određeni postupci i odluke donošeni i kako su oblikovali kulturu i poslovanje. Na taj sam način pokazao poštovanje naslijeđenom radu i očuvao povjerenje onih koji su bili u tvrtki dugo prije mene.
S druge strane, vrlo brzo postalo je jasno da dugoročno DOMES ne može rasti ako se vodi isključivo prema „naslijeđenom receptu“. Svjesno sam odlučio uvesti svoj pristup u nekoliko ključnih područja: modernizacijom informatičke opreme i softverskih alata, omogućili smo brže, fleksibilnije, ali i sigurnije poslovanje te ojačali procese unutar tima. Te odluke nisu bile protiv osnivača – naprotiv, temeljile su se na viziji vlasnice/osnivačice, ali su je prilagodile suvremenim tržišnim uvjetima i mojoj osobnoj filozofiji vođenja. Tako sam uspio balansirati poštovanje naslijeđa i potrebu da tvrtku oblikujem po vlastitim uvjerenjima, stvarajući pritom osobnu vezu s DOMES-om koja nadilazi formalnu odgovornost.
DOMES je nastao u vremenu kada je osnivač morao učiti prodaju, financije i regulativu „u hodu“, uz snažno tehničko znanje. Koliko vam je korporativno iskustvo pomoglo da danas brže i strukturiranije donosite odluke u maloj industrijskoj tvrtki?
Korporativno iskustvo pokazalo se iznimno vrijednim jer mi je dalo okvir za donošenje odluka koji nadilazi čistu tehniku. U velikim sustavima naučite razmišljati procesno: kako povezati strategiju, financije, prodaju i operativu u jednu logičnu cjelinu, uz jasno definirane odgovornosti i mjerljive ciljeve. Danas to znanje primjenjujem u DOMES-u na prilagođen način, bez nepotrebne birokracije, ali s jasnoćom i disciplinom u odlučivanju. Primjerice, odluke o ulaganju u opremu ili razvoj novih usluga više se ne temelje samo na tehničkoj izvrsnosti, već i na povratu ulaganja, tržišnom potencijalu i dugoročnoj održivosti. Korporativno iskustvo također mi pomaže brže prepoznati rizike, strukturirati prioritete i komunicirati s partnerima i klijentima na jeziku koji oni razumiju. U maloj industrijskoj tvrtki to donosi veliku prednost jer omogućuje agilnost, ali bez gubitka profesionalnih standarda.
Dolazite iz tehničke struke, ali danas vodite industrijsku tvrtku s međunarodnim partnerima. Koje osobne vrijednosti i navike smatrate ključnima za donošenje dobrih odluka u poslovima koji traže i preciznost i odgovornost?
Dolazak iz tehničke struke snažno je oblikovao moj pristup vođenju tvrtke, jer me naučio razmišljati precizno, uzročno-posljedično i dugoročno. U poslovima u kojima se radi s industrijskim sustavima, nema prostora za improvizaciju, a ista logika vrijedi i u upravljanju poduzećem. Kao ključne osobne vrijednosti istaknuo bih odgovornost, dosljednost i profesionalni integritet. Donošenje odluka temeljim na provjerenim podacima, jasnim kriterijima i realnim procjenama, čak i kada to znači sporiji rast ili odricanje od kratkoročnih prilika koje nose prevelik rizik.
Od navika, presudnima smatram kontinuirano učenje i disciplinu. U radu s međunarodnim partnerima posebno su važne transparentnost i jasnoća u komunikaciji – ono što se dogovori mora biti tehnički ispravno, komercijalno održivo i provedivo u praksi. Upravo ta kombinacija preciznosti, odgovornosti i dosljednosti omogućuje stabilno poslovanje i dugoročno povjerenje.
Kupac ne kupuje proizvod, nego rješenje problema. Kako vi danas, kao direktor, gradite poslovanje DOMES-a oko te filozofije – i gdje ste je prilagodili novim tržišnim uvjetima?
Ta filozofija danas čini samu srž poslovnog modela DOMES-a. U industrijskom okruženju kupac rijetko traži „još jedan proizvod“ – on traži pouzdanost, smanjenje zastoja, dulji vijek opreme i predvidive troškove održavanja. Naš je zadatak prepoznati stvarni problem u njegovom procesu i ponuditi cjelovito rješenje koje ima mjerljiv učinak. To znači da filtracijski uređaj, mjerenje čistoće ulja ili servis nisu cilj sami po sebi, nego alat za postizanje stabilnije i učinkovitije proizvodnje.
Kao direktor, inzistiram da DOMES pristupa svakom projektu savjetodavno: analiziramo stanje medija, radne uvjete strojeva, režime održavanja i ekonomske posljedice različitih opcija. Tek tada definiramo tehničko rješenje, često prilagođeno konkretnoj primjeni. Upravo tu smo filozofiju morali dodatno prilagoditi novim tržišnim uvjetima. Kupci danas traže brze odgovore, jasne pokazatelje koristi i rješenja koja se uklapaju u njihove ciljeve, energetsku učinkovitost i optimizaciju resursa. Zato sve više naglasak stavljamo na preventivu, dugoročna partnerstva i usluge s dodanom vrijednošću, a ne na jednokratne isporuke. Smatram da je upravo ta evolucija – od isporučitelja proizvoda prema pouzdanom industrijskom partneru – ključna za održivi rast DOMES-a u suvremenim tržišnim okolnostima.
Održavanje se opisuje kao posao koji traži stalnu spremnost, odgovornost i izlazak iz zone komfora. Što za vas osobno danas znači biti „održavatelj“ – ne samo strojeva, nego i odnosa s ljudima, kupcima i timom?
Za mene pojam „održavatelja“ danas ima puno šire značenje od tehničkog održavanja strojeva i sustava. U tehničkom smislu, održavatelj mora biti stalno spreman, precizan i svjestan da i najmanji propust može imati velike posljedice. Ista se logika, po mom iskustvu, izravno prenosi na odnose s ljudima, kupcima i vlastitim timom. Održavanje odnosa traži kontinuiranu pažnju, odgovornost i spremnost na izlazak iz zone komfora, osobito kada stvari nisu idealne.
Poručio bih da je u poslu dugoročno najvrjednije ostati dosljedan vlastitim vrijednostima. Tehnologije se mijenjaju, tržišta osciliraju, ali reputacija i karakter ostaju. Ako ih gradite svjesno, oni postaju najstabilniji temelj svake karijere i svakog poduzetničkog pothvata.
U odnosu s kupcima to znači biti prisutan i onda kada nema prodaje – slušati, razumjeti njihove izazove i reagirati pravovremeno, a ne tek kada problem eskalira. Povjerenje se ne gradi kroz jednu uspješnu isporuku, nego kroz dosljednost i spremnost da preuzmete odgovornost i u složenim situacijama. Unutar tima, biti „održavatelj“ znači stvarati stabilno okruženje u kojem su očekivanja jasna, znanje se dijeli, a ljudi znaju da mogu računati jedni na druge.
Što vas osobno najviše motivira u poduzetništvu danas – razvoj ljudi, tehnička rješenja, stabilnost poslovanja ili osjećaj da iza vas ostaje nešto trajno? I kako se ta motivacija mijenjala kroz godine?
Moja današnja motivacija u poduzetništvu proizlazi iz kombinacije svih navedenih elemenata, ali se njihov naglasak s vremenom značajno mijenjao. U početku je dominantna bila tehnička strana – dokazati da se kvalitetnim znanjem, preciznim rješenjima i odgovornim pristupom mogu riješiti konkretni industrijski problemi.
Kako godine prolaze, sve veću važnost počeo je dobivati razvoj ljudi. Shvatio sam da dugoročna vrijednost ne leži samo u tehnologiji, nego u timu koji tu tehnologiju razumije, primjenjuje i unapređuje. Paralelno s time, stabilnost poslovanja postala je nužan preduvjet svake ambicije – bez financijske discipline i predvidivosti nema ni razvoja ni sigurnosti za ljude koji ovise o tvrtki.
S vremenom se, možda i najtiše, ali najdublje, pojavila i motivacija da iza mene ostane nešto trajno. Ne u smislu veličine, nego u smislu reputacije, pouzdanosti i standarda rada. Danas me najviše motivira spoznaja da DOMES može biti tvrtka kojoj se vjeruje, koja ostavlja pozitivan trag kod kupaca, partnera i zaposlenika. Ta evolucija motivacije od osobnog dokazivanja prema stvaranju dugoročne vrijednosti, prirodan je dio poduzetničkog sazrijevanja.
U industriji u kojoj nema puno javne pažnje, a greške se ponekad skupo plaćaju, kako osobno balansirate pritisak odgovornosti s potrebom da zadržite mirnoću i dugoročnu perspektivu?
U industriji održavanja odgovornost je stalna i vrlo konkretna – pogrešna procjena, loša odluka ili odgoda reakcije mogu imati izravne financijske i sigurnosne posljedice za kupca. Taj pritisak ne doživljavam kao nešto što treba „ugasiti“, nego kao faktor koji treba svjesno upravljati. Balans pronalazim u disciplini pripreme i u povjerenju u procese koje smo izgradili. Kada odluke donosite na temelju provjerenih podataka, jasnih procedura i realnih procjena rizika, emocionalni pritisak se značajno smanjuje, a fokus ostaje na rješenju, ne na problemu. Dugoročnu perspektivu zadržavam tako da se ne reagira impulzivno, nego se svaka situacija promatra u širem kontekstu odnosa s kupcem, reputacije tvrtke i održivosti poslovanja.
Mirnoća dolazi i iz iskustva – s godinama naučite da većina izazova nije nova, već varijacija poznatih situacija. Ključno je zadržati profesionalni odmak, ali i osobnu odgovornost: preuzeti teret odluke kada je to potrebno i stati iza nje. Upravo ta kombinacija smirenosti i odgovornosti omogućuje donošenje kvalitetnih odluka u industriji koja rijetko dolazi u javni fokus, ali je kritična za funkcioniranje proizvodnih sustava.
Postoji li trenutak ili odluka otkako ste preuzeli vodstvo DOMES-a u kojoj ste osjetili da tvrtka više nije samo „naslijeđena odgovornost“, nego i vaša osobna priča – nešto što branite, mijenjate i gradite po vlastitim uvjerenjima?
Da, iako se nije dogodio kroz jednu dramatičnu odluku ili u jednom trenutku, nego kroz niz svjesnih poteza. U početku je preuzimanje DOMES-a nosilo snažan osjećaj odgovornosti prema onome što je već izgrađeno – prema roditeljima, zaposlenicima i postojećim kupcima. Fokus je tada bio na kontinuitetu, stabilnosti i očuvanju reputacije. Ipak, s vremenom mi je postalo mi je jasno da dugoročno ne mogu voditi tvrtku samo kao „čuvara naslijeđa“, nego kao nekoga tko preuzima punu autorsku odgovornost za njezin smjer.
I ne radi se ovdje o nekim većim ili radikalnim promjenama u načinu vođenja. Jednostavno napredak tehnologije, brzina komunikacije i općenito poslovanja, opravdan su razlog da kontinuirano prilagođavamo način poslovanja i nastup na tržištu.
Kad biste morali objasniti posao DOMES-a nekome tko ne zna ništa o industriji – ali ima 10 minuta da odluči hoće li vam vjerovati – što biste mu rekli, a što biste namjerno prešutjeli?
Rekao bih mu sljedeće: DOMES pomaže industrijskim tvrtkama da njihovi strojevi rade dulje, pouzdanije i uz manje neplaniranih zastoja. Radimo to tako da se brinemo o „krvotoku“ industrije – uljima, emulzijama, hidrauličkim i rashladnim medijima – jer upravo njihovo stanje često odlučuje hoće li stroj raditi godinama ili stati u najgorem mogućem trenutku. Ne prodajemo opremu zato što je tehnički zanimljiva, nego zato što rješava konkretan problem: smanjuje troškove, produžuje vijek strojeva i daje kupcu kontrolu nad onim što se inače primijeti tek kad je već kasno. Naglasio bih da naš posao nije spektakularan, ali je ključan – ako mi svoj posao radimo dobro, proizvodnja kod kupca teče mirno i neprimjetno.
Dodao bih jednu stvar koju mladi često podcjenjuju, a s vremenom postaje presudna – strpljenje u učenju i odgovornost u radu. U današnjem okruženju puno se govori o brzom uspjehu i vidljivosti, ali u industriji, a posebno u tehničkim i odgovornim poslovima, povjerenje se ne može ubrzati. Ono se gradi godinama, kroz male, dosljedno ispravne odluke, kroz preuzimanje odgovornosti i kroz spremnost da se pogreške priznaju i isprave.
Namjerno bih prešutio složenost tehnologije, norme, mjerne metode i sve detalje koji su nama svakodnevica, ali nekome izvan industrije ne pomažu u donošenju odluke o povjerenju. Ne bih ulazio u tehničke specifikacije niti bih se uspoređivao s konkurencijom. Povjerenje se u tih deset minuta ne gradi dokazivanjem koliko smo pametni, nego pokazivanjem da razumijemo rizike kupca i da smo spremni preuzeti odgovornost za rješenje. Ako nakon tog razgovora osoba stekne dojam da DOMES radi tiho, dosljedno i s jasnim fokusom na dugoročni učinak, onda je rečeno upravo ono što je najvažnije.
Poruka mladima…
Mladima bih savjetovao da ne bježe od zahtjevnih i „neatraktivnih“ područja. Upravo u njima se stječe dubinsko znanje koje kasnije postaje velika prednost. Tehnička struka, održavanje i industrija možda nisu u fokusu javnosti, ali nude stabilnost, prostor za razvoj i stvaran osjećaj smisla jer iza svakog uspješnog projekta stoji konkretan, mjerljiv rezultat. Također, važno je razumjeti da se profesionalni integritet gradi svakodnevno – načinom na koji radite kada vas nitko ne gleda, kako se odnosite prema ljudima i koliko ste spremni stati iza svoje riječi.
