“Sljedećih 25 godina Svjetlosti obilježit će korištenje naših principa na svjetskoj razini da bismo pomogli kompanijama oblikovati oftalmologiju koja je custom made za pacijenta”, priča nam dr. Krešimir Gabrić, liječnik Specijalne bolnice za oftalmologiju Svjetlost – Zagreb
Dr. Krešimir Gabrić je specijalist oftalmologije i optometrije koji se usko specijalizirao za kirurgiju katarakte i refraktivnu kirurgiju. Odmalena, zajedno sa starijim bratom Ivanom, uključen je u proces rasta Klinike Svjetlost. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završio je u Zagrebu 2010. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu 2017. godine. Nakon završenog pripravničkog staža položio je državni ispit te uspješno završava specijalizaciju iz oftalmologije i optometrije u Specijalnoj bolnici za oftalmologiju Svjetlost.
Doktor Krešimir Gabrić voditelj je GDPR-a i usklađivanja s GDPR-om te asistira u rukovođenju Svjetlosti. Trenutno radi na studiji za suho oko i multifokalnim intraokularnim lećama. Usmjeren je više u kliničke vještine, kirurgiju i pacijente, ali i ljudske resurse. Ima uho kraj svakog zaposlenika i vrlo brzo rješava trzavice i nesuglasice među njima, radeći na poboljšanju općeg toka posla.
Zlatne ruke oftalmologa prof. dr. sc. Nikice Gabrića obilježavaju eru refraktivne kirurgije u svijetu. Prije 25 godina krenuo je stvarati povijest. Jeste li i Vi, kao mlad čovjek, sudjelovali u stvaranju ove povijesti?
Oduvijek me zanimalo kako je to imati privatni i poslovni život na dvije lokacije. Kod mene je Svjetlost u genetskom kodu, s njom sam se rodio i uz Svjetlost živim. Profesor Gabrić, za neke Nikica, za mene otac, s misijom stvaranja najbolje oftalmologije krenuo je prije moga rođenja, i nekako sve zasluge za stvaranje povijesti idu upravo ocu koji je imao viziju, ali i cijelom timu i pacijentima. Smatram da često nismo ni svjesni koliko smo napretka ostavili iza sebe i kako smo mijenjali oftalmologiju, ali o tome volimo da drugi sude.
Vjerujem da će ova era Svjetlosti – otac i sinovi – donijeti jedan sklad znanja, iskustva i stabilnosti sa željom za brže, bolje i više.
Što za Vas znači raditi u Svjetlosti? Jeste li morali proći sve faze razvoja?
Prolazio sam, i još ih prolazim. I kao oftalmolog, poduzetnik i kao osoba. U početku sam bio nestašno dijete koje je glavnoj sestri korektorom brisalo pacijente, a danas sam učenik koji od mentora upija znanje i preuzima dio menadžmenta, ali i koji svakodnevno uči i razvija se. Volimo se našaliti između sebe da smo pčelice, što je zapravo srž naše svakodnevice.
“Oftalmološki gen” se u obitelji Gabrić uspješno prenosi. Zajedno s bratom Ivanom odlučili ste krenuti u oftalmologiju. Nedavno ste na konferenciji Poduzetnički mindset nasmijali gledalište anegdotom o najdražoj igrački, maketi oka. Kako gledate na cijeli svoj put prema oftalmologiji?
Maketa oka i asistiranje tati subotom navode me da se zamislim je li sve bilo “programiranje” odmalena ili je ipak sudbina? 😊 Moj put prema oftalmologiji je više poziv na koji sam nesvjesno odgovorio baš kao dijete, kojem sam se opirao kao teenager i na kraju ono što sam svjesno odlučio pred kraj gimnazije i zbog čega nisam zažalio. Posebna je to vrsta ljubavi i ponosa kada znate da ste nekom sačuvali, promijenili ili unaprijedili ono najvažnije – vid.
Svjetlost jako ulaže u inovacije. Od sljedbenika trendova postali ste predvodnici trendova. Koliko je teško bilo doći do te pozicije?
Kod nas je pozicija uvijek ista, već ranije spomenuto stvaranje najbolje oftalmološke prakse za pacijente. Svjesni smo da smo od sljedbenika svjetskih trendova došli do današnje iznimne časti predvodnika trendova, gdje se 2 od 4 prototipa lasera za skidanje dioptrije upravo razvijaju u Svjetlosti. I iz Svjetlosti će ići dalje u svijet. Ali na pozicije se kod nas ne gleda kao na lovorike od kojih se živi, jer uvijek i stalno težimo pomicanju granica nabolje.
Nedavno je Svjetlost proslavila velikih 25 godina. Kakva je vaša uloga u evoluciji organizacije?
Moja uloga u Svjetlosti se mijenja. Danas je to uloga specijalista oftalmologa i člana menadžmenta. Rekao bih da mi je s te strane jako važan odnos sa zaposlenicima kroz koji unaprjeđujemo poslovanje. S druge strane, Ivan je, osim svoje ekspertize, zadužen za Europske fondove, tako da se nadopunjujemo.
Kako funkcionira odnos zaposlenika i vodstva Svjetlosti?
Svjetlost, bez obzira na to koliko je velik naš sustav, održava osobni odnos s zaposlenicima. Važno nam je da znamo ljude s kojima radimo, da vibriramo na istim frekvencijama. To je tako još od početka, dao bih se kladiti da otac i danas zna svakog zaposlenika, u čemu je dobar, da zna datum rođenja i što radi zaposlenik kada ne radi, što ga pokreće i motivira, a to je nešto o čemu ja posebno vodim evidenciju. Danas u Svjetlosti rade zaposlenici koji su došli istu godinu kada smo otvorili i nama to kao poslodavcima puno znači.
Kada dođemo u zrele godine, dolazi i mrena. Kako vi objašnjavate operaciju mrene?
Svojim pacijentima volim usporediti nastanak mrene kao prozor koji je prljav. Da bi pogled bio ponovno blistav, trebamo operaciju. Da bismo razumjeli zašto, moram vam objasniti da naše oko ima u sebi prirodnu leću, koja mijenja oblik, izdužena je kada gledamo na daleko, a stisnuta kada gledamo na blizu. Kako starimo, leća više ne mijenja oblik i trebamo naočale za čitanje. Svaki pokušaj da problem leće riješimo bez da operiramo leću, nije trajno rješenje. Mrena se liječi isključivo operacijom, a nakon što izvadimo prirodnu leću pacijent bira leću koju ugrađujemo, koja donosi dobar vid.
Ima li za svako oftalmološko stanje lijeka? Koji zahvat je Vama osobno najdraži?
Povjerenje je dvosmjerna ulica. U Svjetlosti pacijentu nikada ne nudimo nešto što ne bismo sami sebi ponudili. Naime, svi imaju svoje strahove, ne operiraš oko svaki dan, naš je posao da pacijenta vodimo kroz proces liječenja jer nažalost za neka stanja nema lijeka i tu smo mi kao liječnici da olakšamo proces. Ja osobno uživam operirajući mrenu.
Kako biste opisali Svjetlost iz poduzetničkog kuta gledanja?
Svjetlost ima znanje o oftalmologiji i onaj poduzetnički duh, što nam omogućava da smo samostalni, slobodni ljudi na današnjem tržištu rada. Koliko dobro plivamo u poduzetničkim vodama, ovisi o našoj sposobnosti prilagodbe vremenima u kojima radimo i razumijevanju potreba pacijenta, što je nama iz pozicije Uprave nešto na čemu konstantno radimo.
Kada vam netko povjeri vid, predaje vam u ruke 95% senzoričkih inputa života. Na neki ste način odgovorni za njegovu sreću ili nesreću.
S obzirom na specifičnost vaše organizacije, je li širenje na više lokacija bio velik izazov?
Izazov je biti svjestan sebe kao oftalmologa, primati i dijeliti znanje. Upravo taj segment razvoja kao i podizanja kvalitete oftalmološke prakse, da bi pacijent dobio najbolju uslugu, ono je zbog čega liječnici teže Svjetlosti. Oftalmologija je specifična. Znanje, tehnologija i iskustvo čine zanat. Tako poneke kolege upadnu u zamku “skrivanja” onog što znaju. Kod nas je upravo suprotno. Mi što više dijelimo, više rastemo! A u tom slučaju širenje na druge lokacije dolazi kao posljedica primarnog motiva.
Kako će u budućnosti izgledati era Svjetlosti?
Volio bih misliti da će biti Svjetlost 2.0, neka upgrejdana verzija današnjice, ali zaista ono bitno je pacijent. Pacijenti su bili i ostat će ona neprekinuta nit, najvažnija spona Svjetlosti. Sa željom da ponudimo pacijentima ono u što bezgranično i sami vjerujemo, nastavit će se naša vizija i u budućnosti.
Pacijenta gledamo kao člana obitelji. Zanima nas tko je osoba ispred nas. Kroz razgovor o obitelji, hobijima, onom što je bitno osobi ispred nas, razaznajemo ono što se od nas traži. Naizgled sitnice tipa, čita li pacijent u mraku, želi li vidjeti u vodi, vozi li noću i sl., pomaže nam da s pomoću svog znanja i tehnologije pronađemo i ponudimo najbolje rješenje kreirano prema potrebama pacijenta.
Nadamo se da će sljedećih 25 godina Svjetlosti obilježiti korištenje naših principa na svjetskoj razini da bismo pomogli kompanijama oblikovati oftalmologiju koja je custom made za pacijenta.
Čime se bavite u slobodno vrijeme, što je Vaš pokretač?
Otkako sam postao otac blizanaca, pojam vremena dobio je sasvim drugačije značenje. Ta dva mala bića na čekanje su stavila neke moje hobije i preokrenula viđenje života. Danas zapravo zajedno otkrivamo svijet. Moram reći da je sada obitelj za mene najveći pokretač. Bilo da sam u ulozi sina, brata ili oca.
Proces u kojem stalno tražimo više i bolje čini nas uspješnima, a taj proces satkan je od mnogo malih kotačića koji moraju funkcionirati. Želja nam je pomicati granice, a sve ono što dolazi nakon toga čast je i zalog za još bolju oftalmologiju.
