Autorska djela nastala u okviru radnopravnog odnosa podliježu posebnom pravnom uređenju. Premda proizlaze iz stvaralačkog rada zaposlenika, zakon raspodjelu autorskih prava na takvim djelima uređuje drukčije nego kod samostalnog stvaranja.
Jasno razumijevanje tog režima ključno je za pravilno uređenje odnosa između zaposlenika kao autora i poslodavca te za osiguranje pravne sigurnosti u poslovanju. Autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu, prema članku 100. stavku 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (“Narodne novine” br. 111/21.), smatra se djelom koje autor stvara izvršavajući svoje obveze iz ugovora o radu.
Ako ugovorom, pravilnikom ili drugim aktom nije određeno drukčije, poslodavac stječe isključiva autorska imovinska prava iskorištavanja (čl. 100. st. 2.). Ta prava obuhvaćaju sav opseg korištenja koji je potreban za obavljanje djelatnosti poslodavca, bez vremenskog i prostornog ograničenja te neovisno o prestanku radnog odnosa.
Članak 100. Zakona dalje propisuje da se smatra kako je poslodavac ovlašten djelo javno objaviti, prerađivati i prevoditi, uključivati u zbirke ili baze podataka te ga predstavljati pod svojim imenom, uz navođenje autora kada je to izvedivo. Ako je djelo ostalo nedovršeno, poslodavac ga može dovršiti sam ili putem treće osobe.
Zakon posebno uređuje autorska djela iz područja arhitekture na način da je sve elemente arhitektonskog djela, uključujući skice, studije, plastične i druge prikaze, nacrte, idejna rješenja, idejne projekte, glavne projekte, izvedbene projekte, planove, zahvate u prostoru iz područja arhitekture, urbanizma i krajobrazne arhitekture stvorene u radnom odnosu ovlašten iskorištavati poslodavac za izradu drugih elemenata istog ili drugog arhitektonskog djela, bez ograničenja i bez ikakvog dodatnog dopuštenja autora, ako nije izrijekom drukčije ugovoreno između poslodavca i autora.
Što se tiče računalnih programa, kad je računalni program stvorio zaposlenik u izvršavanju svojih obveza iz ugovora o radu, poslodavac ima sva isključiva prava iskorištavanja tog računalnog programa, bez sadržajnog, vremenskog i prostornog ograničenja, osim ako je ugovorom o radu drukčije određeno.
U pogledu naknade, člankom 101. Zakona određeno je da se stvaranje i korištenje djela u radnom odnosu honorira plaćom. Međutim, ako je korištenje djela imalo bitan doprinos povećanju prihoda ili unapređenju poslovanja, autor može ostvariti pravo na posebnu primjerenu naknadu, pod uvjetima iz ugovora, pravilnika ili posebnog dogovora, a to pravo postoji i nakon prestanka radnog odnosa.
Jednako se uređenje primjenjuje i na autorska djela koja stvaraju članovi uprave, nadzornih odbora ili osobe s drugim upravljačkim funkcijama. Prema članku 103. Zakona, na njih se „odgovarajuće primjenjuju“ pravila o autorskim djelima stvorenima u radnom odnosu.
Ovaj zakonski okvir jasno određuje komu pripadaju autorska prava, što se prenosi i pod kojim uvjetima. U takvom sustavu, precizno oblikovani ugovori, pravilnici i interne politike intelektualnog vlasništva ključni su za stabilne poslovne odnose i smanjenje pravnih nejasnoća.
