Dobro je poznato da intrizična motivacija poboljšava naše performanse, osigurava njihov kontinuitet i štiti nas od burnouta. Bilo da se “borite” na sportskom ili poslovnom terenu, što češće vaš poticaj za aktivnošću dolazi iznutra i što manje gledate na rad samo kao na sredstvo za ostvarenje ciljeva – što znači da uživate u poslu kao takvom, a ne samo u nagradama i priznanjima – bit će vam bolje. Ali to ipak ne znači da vas intrizična motivacija čini otpornim na sve što posao sa sobom nosi. I onda kada volite svoj posao – ili možda baš zbog toga što volite svoj posao – ako pretjerujete u radu bez odgovarajućeg odmora i oporavka, sigurno ćete stagnirati.
Moj bliski prijatelj i suradnik, Steve Magness, trener je nekih od najboljih svjetskih trkača. Često kaže: “Lijepa strana treniranja intrizično motiviranih ljudi je ta što ih rijetko, ako uopće, moram gurati naprijed. To zaista nije teško. Teško ih je zaustaviti da ne pretjeraju s treniranjem.” Bez Stevea koji povlači kočnicu kada je to potrebno, njegovi bi sportaši totalno iscrpili sami sebe, i to ne usprkos svojoj intrizičnoj motivaciji, već upravo zbog nje.
Ako ste potpuno uronjeni u ono što radite i želite postati još bolji, prirodna je sklonost nastaviti s intenzivnim radom. Nažalost, čak i kada taj rad proizlazi iz najispravnijih motiva, s vremenom se tijelo umori. Previše pretrčanih kilometara bez adekvatnog odmora rezultira onim što kineziolozi nazivaju sindromom pretreniranosti – smanjenjem performansi koje prate bolesti, ozljede i ravnodušnost.
Iako mentalna preopterećenost nema tako vidljive posljedice kao fizička pretreniranost, naš mozak puno će bolje funkcionirati ako mu osiguramo dovoljnu količinu odmora i oporavka. To potkrepljuje istraživanje Jonathana Smallwooda sa Sveučilišta York i Jonathana W. Schoolera sa Sveučilišta Kalifornija pod naslovom “The Science of Mind Wandering: Empirically Navigating the Stream of Consciousness” koje je objavljeno 2015. godine u časopisu Annual Review of Psychology. Ono je utvrdilo da, unatoč tomu što većinu budnih sati provedemo u napornom razmišljanju, više od 40% naših kreativnih ideja dolazi u vrijeme kada se odmaramo, kada dopustimo našim mislima da odlutaju potpuno se isključujući od svega.
Drugo istraživanje “Daily performance at work: feeling recovered in the morning as a predictor of day-level job performance” objavljeno u časopisima Journal of Organizational Behavior i Occupational and Organizational Psychology pokazuje kako se performanse osobe na radnome mjestu značajno poboljšavaju kada ona poštuje razdoblja odmora i oporavka. To jednako vrijedi i za one koji obožavaju svoj posao.
Pitanje odmora vrhunskih performera središnja je tema moje knjige Peak Performance. Svi oni koji svi vole svoj posao i intrizično su motivirani kao malo tko – doslovno moraju sebe prisiljavati na odmaranje. To čine sa svjesnom namjerom da unaprijede svoj rad.
- David Goss, matematičar koji je godinama bio glavni urednik časopisa Journal of Number Theory, jednom je rekao: “Sve ideje došle su do mene kroz moju podsvijest – onda kada sam vozio bicikl ili samo hodao uokolo. Neke od tih ideja bile su ‘lude’. No pokazalo se da neke druge uopće nisu bile tako lude. Podsvijest je moćna stvar. Ponekad se čini kao da je jedini razlog zbog kojeg radimo svoj posao taj da pripremimo pozornicu za ono što će se dogoditi kada se odmaknemo.”
- Lin-Manuel Miranda, dobitnik nagrade “genius” Zaklade MacArthur i tvorac uspješnog mjuzikla Hamilton, rekao je sljedeće: “Dobra ideja ne dolazi kad radite milijun stvari. Dobra ideja dolazi u trenucima odmora. Dolazi kada ste pod tušom. Dolazi kada ‘crtkate’ ili se igrate s djecom – kada vam je um negdje daleko.”
- Emil Alzamora, međunarodno priznati kipar, jednom mi je rekao: “Mnogo puta želim, i mogao bih, zauvijek ostati u ateljeu. Ali znam da ako želim dugo raditi dobar posao, moram znati odmaknuti se kada je to potrebno.”
Tu, naravno, dolazi do izražaja i ogromna vrijednost sna. Ako zaista volite svoj posao i želite ga dobro obavljati, posljednje što biste trebali učiniti jest žrtvovati san. Početkom 2000., pionirska istraživanja Sveučilišta Harvard otkrila su kako nam san omogućava da zadržavamo, konsolidiramo, pohranjujemo i povezujemo informacije. Drugim riječima, naš se um najviše razvija kada se odmaramo, a ne dok radimo.
Unatoč tomu, može nam biti izuzetno teško odmaknuti se od posla koji volimo. Steveovi trkači nisu jedini koji se s tim bore. Ernest Hemingway rekao je kako mu je najveći izazov, bez obzira na to koliko pisanje bilo teško, “prisiliti se na počinak i dočekati sljedeći dan”. U svojim memoarima On writing, Stephen King piše: “Za mene je ne raditi najteži posao.” Taj Kingov citat zaista predstavlja biser mudrosti. Ako uzmete u obzir da je vrijeme u kojem ne radite dio svoga posla, veća je vjerojatnost da ćete to načelo i poštovati.
Takav stav često se provlači kroz moju knjigu – najbolji svjetski glazbenici, sportaši, umjetnici, intelektualci i poduzetnici smatraju da je odmor važan dio njihova posla. Oni o odmoru ne misle kao o nečemu pasivnom (o vremenu u kojem se ne događa, gubitku vremena), već kao o nečemu aktivnom (tijelo i um regeneriraju se i postaju bolji). Zbog takvoga stava, koji se prema tumačenju bihevioralnih ekonomista oslanja na našu sklonost da bilo koji problem riješimo aktivnom intervencijom (commission bias), daleko su skloniji poštovati vrijeme odmora.
To, naravno, ne znači da biste u odmoru trebali pretjerivati na bilo koji način. Ali to svakako znači da si, čak i kada ste potpuno uronjeni u posao koji volite, trebate osigurati osam sati sna, vrijeme za redovito vježbanje i svakodnevne kratke pauze. Vjerujte da je “ne raditi” sastavni dio dobrog, održivog posla.
Izvor: Business Insider
