Marijeta Matijaš, profesorica hrvatskoga jezika i književnosti i lektorica, specijalizirala se za poslovnu komunikaciju o kojoj danas uspješno drži edukacije, seminare i objavljuje knjige. Tijekom više od deset godina rada u medijima kao novinarka, urednica i voditeljica televizijskog programa stekla je neprocjenjivo iskustvo u komuniciranju s različitim profilima osoba, ali i naučila kako prilagoditi način komuniciranja situaciji u kojoj se nalazimo i publici kojoj se obraćamo.
Kako je knjiga oduvijek bila njezin veliki prijatelj, napravila je zaokret prema izdavaštvu. Nakon niza naslova kojima je kao urednica i lektorica dala svoj doprinos, 2017. godine objavljuje svoju prvu knjigu “Mali jezični savjetnik za bolju poslovnu komunikaciju”, a dvije godine kasnije, 2019., i knjigu “Umijeće javnog nastupa”. Kreirala je niz edukacijskih programa i gostuje na brojnim konferencijama s ciljem podizanja svijesti o pravilnom i jasnom komuniciranju kako bi se izbjegle nesuglasice, pogreške u poslovanju, ali i financijski gubici.
Kada ste i zašto započeli svoje putovanje u svijet poduzetništva?
Veliki zaokret u svom sam životu učinila 2014. godine kada sam osnovala svoju tvrtku Kreacija i zaplovila poduzetničkim vodama. Predugi radni dani, neadekvatna plaća, nimalo slobodnog vremena, nekvalitetni odnosi i stres samo su neki od razloga zašto sam se opredijelila za ovaj poduzetnički put. Iako je svaki dan poduzetnika izazovan, želja za slobodnim izražavanjem i samoostvarenjem, potreba za slobodom, kako u kreiranju radnog dana i organizaciji obaveza, tako i u tome da radiš ono što doista voliš i u čemu uživaš motivacija su mi da ustrajem u svom putu.
Krenula sam s onime što znam raditi, za što sam se školovala i u čemu uživam. Moja prva djelatnost bila je lektura. Malo-pomalo nadogradila se uredništvom pa savjetovanjem u vezi s izdavanjem djela, a sada sam korak do otvaranja prve online škole samoizdavaštva u Hrvatskoj. Kako se čitav život bavim komunikacijom odnosno jezikom, ali i njegovim ostvarajem u govoru i pismu, želja mi je bila da društvu, naročito poduzetnicima, pomognem u jasnijem i učinkovitijem komuniciranju. Upravo vođena tom željom, nastala su dva priručnika “Mali jezični savjetnik za bolju poslovnu komunikaciju” i “Umijeće javnog nastupa” koji čitatelju pomažu unaprijediti komunikaciju, upozoriti na pogreške te ga savjetuju kako učinkovitije komunicirati sa svojom publikom u pismu i govoru.
Često čujemo komentare poput “Što će mi javni nastup, nisam voditelj na televiziji!”, no s javnim će se nastupom neminovno, susresti svi poduzetnici u nekom trenutku svog poslovanja.
Javni nastup sastavni je dio naših života, a toga nismo ni svjesni. Iako mnogi smatraju javnim nastupom nastup u medijima, on je samo jedan od mnogih. I objava na društvenim mrežama je danas javni nastup, i vođenje sastanka pred svojim djelatnicima je javni nastup, čak i držanje zdravice ili govora na sahranama javni su nastupi.
Čak 75 % ljudi boji se javnog nastupa. Zašto?
Strah je osjećaj koji nas je u davnoj prošlosti spašavao od kojekakvih zvijeri, po život opasnih terena i uvjeta, vremenskih nepogoda od kojih ne bismo preživjeli – ukratko od prave opasnosti. Samim time ako racionalno o njemu razmišljamo, možemo ga klasificirati kao pozitivan osjećaj jer nam je omogućio da i stoljećima kasnije čovjek hoda po Zemlji.
No, taj urođeni osjećaj straha u modernom svijetu počeo se manifestirati i onda kada nema realne životne opasnosti. Među ostalim, u takve se situacije ubraja javni nastup. Upravo zato volim taj strah od javnog nastupa zvati iracionalnim jer se zapravo bojimo potencijalnih opasnosti od kojih nećemo izgubiti živu glavu. Možemo se osramotiti, možemo trenutačno izgubiti dobar imidž, možemo se čak i malo ozlijediti pri kakvom padu primjerice na pozornici, ali ništa od toga neće nam trajno naštetiti (kao primjerice ranije spomenute strašne zvijeri). Pa kada nam se ništa strašnog zapravo ne može dogoditi, zašto se ipak bojimo javnog nastupa?
Ne bojimo se javnog nastupa, već mogućih posljedica, a to su: da će nam se netko smijati, da ćemo zaboraviti dio teksta, da se nećemo dobro izraziti, da će nam glas podrhtavati i sl. Sve su to pretpostavke koje u nama postaju uvjerenja, a kao takva velika je vjerojatnost da će se i ostvariti. Samim time potvrdit ćemo si da nismo u javnom nastupu dobri i da to nikada više ne smijemo ponoviti jer će nam se ponovno nešto od toga dogoditi. I tako se stvara začarani krug, a na spomen javnog nastupa sjetimo se lošeg iskustva (koje se dogodilo upravo zbog samoispunjavajućih uvjerenja) koje inicira osjećaj straha.
Brojna literatura o javnom nastupu naglasak stavlja na govorništvo i neverbalnu komunikaciju, no to su samo dva od čak sedam važnih elemenata koji čine javni nastup.
Ako ne znamo što nas očekuje, vrlo je moguće da ćemo razviti neki oblik anksioznosti. No, kada bismo što je više moguće nepoznanica otklonili, sve bi manje bilo mogućnosti za takvim osjećajem. Mnogi nisu svjesni svih elemenata koji čine svaki javni nastup pa se fokusiraju samo na neke o kojima se i najviše govori u javnosti. To su govor i neverbalna komunikacija. Možemo istrenirati svoje vokalne sposobnosti do savršenstva, no ako se nađemo pred zahtjevnom publikom kakvu nismo očekivali i nismo na nju bili spremni, sav nam trening “pada u vodu”.
Priprema za svaki javni nastup trebala bi obuhvaćati sedam elemenata: priprema sebe (govornika) iznutra – kako se osjećamo s činjenicom da ćemo javno nastupati, kakav stav imamo prema onome što ćemo govoriti ili prema publici pred kojom ćemo nastupati, kakvog smo zdravlja, jesmo li zadovoljili sve fiziološke potrebe; priprema glasa i govora koji će naš glas proizvesti; ovladavanje neverbalnom komunikacijom tako da nam ona pomaže (a ne odmaže) u komuniciranju poruke; upoznavanje s publikom, tipovima osoba koje čine publiku i zadovoljiti potrebu većine; oblikovanje poruke kako bi ona bila smislena, jasna, sadržavala sve važne informacije; upoznavanje okoline i uvjeta u kojima ćemo nastupati te upoznavanje tehnike koju ćemo (možda) imati na raspolaganju.
Ne moramo nužno imati sve informacije, apsolutno svime ovladati i na sve moguće scenarije biti spremni. Poanta je u tome da smo informirani i svjesni svega što čini javni nastup, čime faktor iznenađenja svodimo na najmanju mjeru. Upravo sam se time vodila u pisanju knjige “Umijeće javnog nastupa”.
Kakvi su Vam planovi za budućnost?
Izuzetno me vesele dva projekta na kojima već sada intenzivno radimo. Prvi je prva online škola za samoizdavaštvo koja će krenuti iduće godine, a drugi čine online tečajevi i knjige u tiskanim i digitalnim oblicima u kojima se bavimo poslovnom komunikacijom. Naime, svakom poduzetniku, da bi uspješno publici komunicirao svoju poruku, potrebna su znanja i vještine pisane i usmene komunikacije, no u današnjem svijetu važno je znati i kako komunicirati s publikom posredstvom medija, a pod time ne mislim samo na tiskane medije, radija i televizije, već i društvene mreže. Upravo ovime bavim se u trećoj knjizi koja će uz dvije objavljene činiti trilogiju o poslovnoj komunikaciji.
