Kružno gospodarstvo i zelena infrastruktura traže povezivanje tržišta, znanja i dugoročnog planiranja. – Ivica Cvrlje, direktor i osnivač Eko menadžment d.o.o. – Vinkovci
Ivica Cvrlje direktor je i osnivač tvrtke Eko menadžment d.o.o. iz Vinkovaca, koja posluje od 2008. godine. Po struci specijalist zaštite okoliša, a po profesionalnom usmjerenju osoba koja nastoji povezati tehnička znanja, zakonodavni okvir i stvarne potrebe ljudi i prostora u kojem živimo.
„Kroz karijeru radio sam u različitim sustavima – od energetike i javnog zdravstva do privatnog poduzetništva – što mi je dalo široku perspektivu upravljanja procesima, rizicima i odgovornošću. Moje prvo zaposlenje poslije fakulteta bilo je u tvrtki APO d.o.o., članici HEP grupe koja se bavila poslovima gospodarenja otpadom i zaštitom okoliša. Bio je to moj prvi susret s ekologijom koji je definirao moj daljnji profesionalni razvoj. Danas se, kroz Eko menadžment, bavim projektima zaštite okoliša, gospodarenja otpadom, klimatske otpornosti i zelene infrastrukture, s naglaskom na dugoročna i provediva rješenja.
Izvan posla najviše me ispunjava vrijeme s obitelji, boravak u prirodi i kretanje. Fizička aktivnost pomaže mi održati ravnotežu i fokus, a priroda me stalno podsjeća zašto je važno ono čime se profesionalno bavim. Iako sam rođeni Sinjanin, život me – ponajviše zahvaljujući supruzi – doveo u Slavoniju, gdje sam se zadržao, ukorijenio i danas s ponosom mogu reći da je upravo ovdje nastala i rasla moja poslovna priča. Ponosan sam otac četrnaestogodišnje kćeri za koju se nadam da će možda u budućnosti svoje profesionalno usmjerenje naći u nekom od područja kojima se bavimo u Eko menadžmentu.“
Karijeru ste gradili u vrlo različitim sustavima – od bolnice i energetskog sektora do poduzetništva. Koje ste ključne lekcije iz rada u velikim sustavima prenijeli u vođenje vlastite tvrtke Eko menadžment?
Rad u velikim sustavima naučio me važnosti jasnih procedura, ali i činjenici da nijedan sustav ne funkcionira bez ljudi. Dobra organizacija, odgovornost i jasno definirani procesi ključni su za kvalitetu rezultata, osobito u područjima gdje su sigurnost, okoliš i zakonodavni okvir međusobno isprepleteni. Istodobno sam u velikim sustavima imao priliku vidjeti i drugu stranu – velik broj ljudi koji su bili nezadovoljni svojim poslom ili načinom na koji takvi sustavi funkcioniraju. Često se gubila osobna inicijativa, a osjećaj doprinosa bio je slabiji nego što bi trebao biti. Upravo to iskustvo snažno je utjecalo na to kako danas vodim vlastitu tvrtku. U Eko menadžmentu nastojim stvoriti okruženje u kojem su ljudi zadovoljni, u kojem razumiju svrhu svoga rada i u kojem ih projekti profesionalno ispunjavaju. Smatram da samo motiviran i zadovoljan tim može klijentima ponuditi kvalitetna i dugoročno održiva rješenja. Ta iskustva danas primjenjujem kroz strukturiran pristup projektima, kvalitetnu dokumentaciju i otvorenu komunikaciju s klijentima. Jednako važno, naučio sam da je prevencija uvijek učinkovitija i jeftinija od sanacije, što je temelj našeg pristupa okolišnim i klimatskim projektima.
Zaštita na radu i zaštita okoliša za mene su nerazdvojive. Riječ je o brizi za ljude – njihovo zdravlje, sigurnost i kvalitetu života. Iskustvo rada u zaštiti na radu naučilo me koliko je važna prevencija i sustavno razmišljanje. Taj pristup danas primjenjujem i u okolišnim projektima, gdje okoliš, prostor i ljudi čine jednu cjelinu, a ne odvojene teme.
Pokretanje vlastite tvrtke u stručno zahtjevnom i reguliranom području nije jednostavno. Kada ste odlučili da idete u vlastiti posao? Što je bio presudan trenutak kada ste odlučili iz sigurnosti sustava krenuti u poduzetništvo i biste li danas taj put ponovili?
Odluka o pokretanju vlastite tvrtke započela je još 2008. godine, nakon mog preseljenja iz Zagreba u Vinkovce, kad sam prepoznao da na području Slavonije postoji stvarna potreba za stručnim znanjem i iskustvom u području zaštite okoliša i gospodarenja otpadom, koje sam stekao na svom prvom radnom mjestu. Tada ideju o vlastitoj tvrtki pretvaram u stvarnost, no poduzetnički put razvijao se postupno i paralelno s radom u velikim sustavima. Od osnutka tvrtke pa sve do 1. listopada 2021. godine, uz rad u Eko menadžmentu, bio sam stalno zaposlen – najprije u Elektroslavoniji Osijek, a potom u Općoj županijskoj bolnici Vinkovci. Taj period omogućio mi je dodatno stručno usavršavanje, stabilnost i iskustvo rada u kompleksnim organizacijskim sustavima, što je ujedno predstavljalo čvrstu osnovu za razvoj vlastite tvrtke.
Napustiti sigurnost velikih sustava nije bilo jednostavno, ali odluka da se u potpunosti posvetim Eko menadžmentu, koju sam donio 2021. godine, pokazala se presudnom. Od tada započinje značajan rast tvrtke – kako u obujmu poslova, tako i u složenosti projekata – te smo danas svojim uslugama i projektima prisutni na području cijele Hrvatske. Taj korak potvrdio mi je da su dugoročni fokus, kontinuitet i partnerski odnos s klijentima ključni za održiv i stabilan razvoj poduzetništva.
Danas ste snažno usmjereni na gospodarenje otpadom, klimatsku otpornost i zelenu infrastrukturu. Kako biste u jednoj rečenici opisali što Eko menadžment danas radi za svoje klijente?
Eko menadžment pomaže gradovima, općinama i poduzetnicima da okolišne i klimatske zahtjeve pretvore u funkcionalna, održiva i dugoročno isplativa rješenja.
Radili ste na uređenju parkova, zelenih koridora i rekreacijskih zona. Što se, prema Vašem iskustvu, najčešće zanemaruje u planiranju javnih zelenih prostora, a presudno je za to da ih građani doista koriste?
Najčešće se zanemaruje način na koji će ljudi prostor stvarno koristiti. Park ili zelena površina nisu samo estetski element u urbanom prostoru – oni su prostor kretanja, igre, susreta, odmora i osjećaja sigurnosti. Nije dovoljno da park lijepo izgleda na vizualizaciji ili u projektnom rješenju – mora biti funkcionalan, ugodan za boravak, osiguravati dovoljno hlada tijekom ljetnih vrućina, biti siguran za djecu i starije te pristupačan svim generacijama.
U planiranju se često previše pažnje posvećuje formi, a premalo stvarnim navikama i potrebama stanovnika. Ako se ne razmišlja o pješačkim tokovima, mikrolokacijama za sjedenje, kvaliteti zelenila, održavanju i dugoročnoj otpornosti na klimatske promjene, prostor vrlo brzo gubi svoju svrhu. Takvi prostori mogu biti estetski atraktivni, ali ostaju prazni jer nisu prilagođeni svakodnevnom životu.
Sudjelujete i održavate edukacijske radionice o kružnom gospodarenju otpadom. Koji su ključni izazovi gospodarenja otpadom u turističkim i sezonskim destinacijama i koliko se rješenja razlikuju od onih u kontinentalnim sredinama?
Turističke destinacije suočene su s velikim oscilacijama – u sezoni su sustavi gospodarenja otpadom pod snažnim pritiskom, dok su izvan sezone često predimenzionirani, zbog čega univerzalna rješenja ne postoje. Sustavi moraju biti projektirani za vršna opterećenja, ali istodobno dovoljno fleksibilni za ostatak godine. To se jasno pokazalo i kroz trodnevne edukacijske radionice o kružnom gospodarenju otpadom, koje smo 2025. godine proveli u Ulcinju u Crnoj Gori, u sklopu prekograničnog Interreg projekta, gdje su predstavnici lokalnih samouprava, komunalnih društava i poduzetnika zajednički radili na rješenjima prilagođenima sezonskom turizmu. Ključ učinkovitih sustava pokazao se u jednostavnosti, dobroj organizaciji i jasnoj komunikaciji prema korisnicima jer turisti nemaju vremena učiti složene modele gospodarenja otpadom.
Iako se u Hrvatskoj bilježi rast stopa odvajanja otpada, kružno gospodarenje u praksi još uvijek nije standard. Gdje danas zapinje prijelaz s odvajanja otpada na njegovo stvarno vraćanje u proizvodni ciklus – u infrastrukturi, znanju, navikama ili ekonomskim poticajima?
Napredak u odvajanju otpada posljednjih je godina vidljiv i to je važan korak naprijed. Međutim, kružno gospodarstvo traži puno više od same infrastrukture za prikupljanje i sortiranje. Ono podrazumijeva stabilne i predvidive tržišne uvjete za sekundarne sirovine, jasne ekonomske poticaje koji će recikliranje učiniti konkurentnim u odnosu na primarne sirovine te operativno znanje kako otpad zaista vratiti u proizvodni ciklus, a ne samo evidentirati da je odvojen.
U praksi često dolazi do zastoja upravo na toj točki – materijali se odvoje, ali nemaju sigurnog kupca ili jasnu tržišnu vrijednost. Bez snažnije povezanosti između komunalnog sustava, prerađivačke industrije i zakonodavnog okvira, kružno gospodarstvo ostaje fragmentirano. Kada se infrastruktura, tržište, regulativa i znanje povežu u funkcionalnu cjelinu, tada kružno gospodarstvo postaje ekonomski održiv model. Dok se to ne dogodi, ono će u velikoj mjeri ostati strateški cilj i deklarativna ambicija, umjesto svakodnevne poslovne i komunalne prakse.
Ako pogledamo deset godina unaprijed, kako vidite razvoj javnih prostora i sustava gospodarenja otpadom u regiji – i što bi se moralo promijeniti već danas da bismo došli do održivog, funkcionalnog i građanima prihvatljivog modela?
Vidim gradove koji više planiraju, a manje reagiraju. Gradove koji ne čekaju da ih iznenade toplinski valovi, bujične oborine ili infrastrukturni problemi, nego unaprijed promišljaju razvoj prostora. Vidim javne prostore otpornije na klimatske ekstreme, s više zelenila, hlada i kvalitetnih površina za boravak, te sustave gospodarenja otpadom koji su jednostavniji za korisnike, a učinkovitiji u praksi. U takvim gradovima zelena infrastruktura nije dodatak, nego sastavni dio urbanog planiranja, a gospodarenje otpadom nije samo komunalna usluga, nego dio šire strategije održivog razvoja. To su zajednice koje raspolažu podacima, planiraju dugoročno i povezuju infrastrukturu, okoliš i potrebe stanovnika u jednu cjelinu. No do toga ne dolazi preko noći. Ključne promjene moraju se pokrenuti već danas – kroz kvalitetno planiranje, ulaganje u znanje i stručne kadrove te donošenje odluka koje gledaju deset i više godina unaprijed. Održiv razvoj nije projekt jednog mandata, nego proces koji zahtijeva kontinuitet, odgovornost i jasnu viziju.
Koliko je, po Vašem mišljenju, važno započeti s edukacijom djece o temama održivog razvoja, kružnoga gospodarstva i zaštite okoliša već u vrtićima i školama – i gdje vidite najveći prostor za napredak?
Edukacija djece ključna je jer se navike i vrijednosti formiraju vrlo rano. Ako djeca od malih nogu razumiju što znači odgovorno postupati s otpadom, čuvati vodu ili brinuti se o zelenim površinama, te navike postaju prirodan dio njihovog svakodnevnog ponašanja. Najveći prostor za napredak vidim u praktičnom učenju – kroz radionice, projekte i uključivanje djece u stvarne lokalne aktivnosti, poput sadnje drveća, posjeta reciklažnim dvorištima ili sudjelovanja u školskim ekološkim inicijativama. Kada djeca ne uče samo iz udžbenika, nego vlastitim iskustvom vide posljedice i rezultate svojih postupaka, razumijevanje postaje dublje i dugotrajnije. Upravo tada edukacija prelazi iz teorije u vrijednost, a vrijednosti se pretvaraju u trajne navike koje oblikuju odgovorne građane budućnosti.
U viziji razvoja posebno ističete cjelovitu uslugu za jedinice lokalne samouprave. Ovakav pristup izravno pridonosi jačanju otpornosti gradova i općina na klimatske promjene, povećanju kvalitete života stanovništva te dugoročnom sustavnom upravljanju urbanim zelenilom. Kako bi, po Vama, trebali izgledati „idealan“ grad ili općina koji sustavno upravljaju zelenom infrastrukturom?
Idealni općina ili grad znaju što imaju, znaju kako time upravljati i imaju dugoročan plan razvoja. Imaju pregled svoje zelene infrastrukture, jasnu povezanost s klimatskim strategijama i razumijevanje da su zelene površine jednako važne kao i komunalna infrastruktura. Takve zajednice dugoročno su otpornije i ugodnije za život. Upravo zbog toga naša je vizija da gradovima i općinama budemo dugoročni partner u upravljanju zelenom infrastrukturom – od analize stanja i planiranja do nadzora i praćenja – kako bi zeleni prostori postali otporniji na klimatske promjene i stvarno služili ljudima koji u njima žive.
Planirate akreditaciju za kontrolno tijelo u sustavu ekološke poljoprivrede i jači iskorak u tom području. Kako se taj smjer uklapa u dugoročnu strategiju Eko menadžmenta i potrebe Slavonije kao poljoprivredne regije?
Akreditacija za kontrolno tijelo u sustavu ekološke poljoprivrede logičan je nastavak svega što Eko menadžment već radi u području zaštite okoliša, održivog upravljanja resursima i usklađivanja s europskim standardima. Slavonija ima izniman poljoprivredni potencijal, ali proizvođačima često nedostaje stručna podrška koja bi ih vodila kroz zahtjevan sustav ekološke proizvodnje – od kontrole i certifikacije do razumijevanja tržišta. Naš je cilj povezati lokalne proizvođače, okolišne standarde i dugoročnu održivost kako bi ekološka poljoprivreda u Slavoniji bila ne samo ekološki, nego i ekonomski održiva.
Kvalitetno planiran javni zeleni prostor mora biti produžetak života zajednice – mjesto gdje se ljudi prirodno zadržavaju, a ne samo prolaze.
Mnoge općine i gradovi još uvijek nemaju Strategiju zelene urbane obnove, iako je ona preduvjet za buduće natječaje. Koje konkretne probleme danas vidite na terenu kod jedinica lokalne samouprave koje nisu na vrijeme krenule u planiranje – i što u praksi znači kad se ta prilika propusti?
Na terenu se najčešće vidi nedostatak jasne vizije i podloga za razvoj, zbog čega se projekti planiraju stihijski i bez međusobne povezanosti. Jedinice lokalne samouprave koje nisu na vrijeme izradile Strategiju zelene urbane obnove danas imaju ograničen pristup natječajima, slabije pripremljene projekte i kraće rokove za reakciju, što često rezultira propuštenim prilikama za financiranje. U praksi to znači više improvizacije, manje kvalitete i sporiji razvoj, dok strategija zapravo predstavlja alat koji lokalnim zajednicama daje sigurnost, kontinuitet i mogućnost da upravljaju prostorom dugoročno, a ne od natječaja do natječaja.
