“Tvrtka Tim Kabel osnovana je 1992. godine. S veleprodajom kabela počeli smo u garaži obiteljske kuće 1994. godine. Nismo baš puno znali o kabelima, učili smo u hodu. U početku smo bili zaposleni samo ja i kolega koji je u našoj firmi dočekao mirovinu. Kako su kamioni počeli sve češće dolaziti u ulicu s obiteljskim kućama i smetati u prometu, preselili smo posao u hale tvrtke Končar na Borongaju. Promet je rastao svake godine, bilo je tada puno praznog tržišnog prostora i tada je tržište išlo više prema nama nego mi prema njemu, što danas, kada ima puno više konkurencije, nije slučaj. Austrijska tvrtka SKW iz Beča, naš partner, pomogla nam je u razvoju i vrlo smo brzo potpisali ugovor o suradnji. Pokušali smo njihove zapadne biznis metode preslikati na hrvatsku situaciju i u tim smo počecima veoma uspješno napredovali. Sinovi Matija i Dorijan su tijekom školovanja bili blizu posla i učili, tako da su se vrlo brzo aktivno uključili. Mi smo tipična obiteljska tvrtka. Osnovali smo je supruga Mirjana i ja, a u razvoju tvrtke i poslovanja gotovo presudna bila je naša zajednička suradnja i dobri odnosi u našoj obitelji. Kad god mi je bilo teško, kada sam trebao donositi presudne odluke, supruga Mirjana je uvijek bila ta koja je poticala, ohrabrivala i uvijek pokazivala pravi smjer. Mislim da je to strahovito važno za razvoj tvrtke. Dobar odnos muža i žene koji su zajednički ušli u poduzetnički pothvat i koji se na poduzetničkom putu potiču i ohrabruju. Imamo toliko primjera propalih firmi u kojima je loš bračni odnos bio okidač za bankrot. Mi smo jedno drugom zahvalni što smo si na našem poduzetničkom putu uvijek bili međusobna potpora. Prve godine poslovanja bile su vrlo uzbudljive i uspješne, sa stalnim rastom poslovanja, učenja i napredovanja u svim poslovnim aspektima”, riječi su kojima je svoju poduzetničku priču započeo Ivan Topčić, član Uprave tipične obiteljske tvrtke Tim Kabel.
Znam da ste prve prihode imali još kao student, a supruga je u početku zarađivala šivajući. Koliko je važno da ljudi već kao mladi shvate da se može raditi i “zaraditi”, ali i volontirati?
Da, drago mi je da ste postavili to pitanje. Supruga i ja radili smo i u vrijeme komunizma u Jugoslaviji i danas u tržišno slobodnoj Hrvatskoj. I uvijek smo bili, da tako kažem, proaktivni. U Jugoslaviji se nismo zadovoljavali radom na svojim radnim mjestima, već smo uvijek tražili nove mogućnosti i dodatne prilike za rad i zaradu. Tako sam ja u studentskim danima organizirao čišćenje zgrada nakon izgradnje. Imao sam na raspolaganju i po stotinjak studenata koji su bili angažirani na čišćenju i po više zgrada istodobno te pri Student servisu vodio njihova plaćanja. Samo smo u Zagrebu i okolici radili na više od stotinu novosagrađenih zgrada. Supruga je nakon radnog vremena šivala za svoje prijateljice i kolegice. Jedno smo vrijeme po jadranskim hotelima prodavali slike intarzije, to je trajalo par godina. Ni tada, pa ni danas ne sjednemo nakon svoga posla i ne kukamo kako se država ne brine o nama te kako nam ništa ne daje. Iako su država i državni aparat zaista inertni i malo angažirani kada je riječ o podršci poduzetnicima, uvijek smo sami tražili nove prilike i izazove. Nismo mirovali i kukali. I uvijek smo nalazili rješenja i stvarali nove prilike.
Na početku pandemije, kada je sve stalo, već sam počeo raditi scenarij koliko dugo možemo izdržati i isplaćivati plaće, a da ne napravimo ništa od posla. Umirivao sam ljude objašnjavajući im da se ne trebaju bojati jer dvije godine možemo živjeti bez posla. Vrlo brzo smo se vratili u normalni život.
Ivan Topčić
Mnoge uspješne priče su počele iz garaže. Ponekad u njih ne vjerujemo, a onda se upoznamo s takvim pričama. Počeli ste 1994. godine iz garaže. Posao je krenuo s Plavim oglasnikom. Kako ste ustvari krenuli? Sjećate li se tih početaka?
Da, itekako. Uvijek se rado sjetim tih početaka. Te 1994. krenuli smo iz garaže. Iste godine je i Google krenuo iz garaže. Sada su nam malo pobjegli, ali stići ćemo mi njih. Šalim se. Sjećam se da smo imali samo šest artikala u ponudi, pa sam objavio reklamni oglas u Plavom oglasniku – platiš pet oglasa, šesti dobiješ besplatno. Danas u ponudi imamo preko 1000 raznih presjeka i tipova kabela. Nisam tada baš puno znao o kabelima. Učio sam putem. Garaža se nalazila u dvorištu obiteljske kuće u dosta maloj ulici. Kada su šleperi počeli stizati s robom, zakrčili bi ulicu. Kada smo angažirali jedan stari viličar na naftu, koji je dolazio u ulicu istovariti robu, zadimio bi čitavu ulicu. Susjedi su zatvarali prozore. Već nakon godinu dana morali smo se preseliti u veći prostor na Borongaju. Sjećam se jedne znakovite sitnice. Tada je došao u garažu jedan kupac, danas dobar prijatelj, i pitao me: „Što je gospodine Topčić, što ste snuždeni?“ Ispričao sam mu sve o dobroj akciji kabela koju je objavila velika tvrtka, naš konkurent, ali i dobar poslovni partner Tesla, na što mi je on rekao: “Ne brinite se, uvijek će toga biti. Važno je da se okrenete sebi i nastojite biti najbolji što možete. Tako se osvaja tržište i pobjeđuje konkurencija.” Vrlo brzo sam se uvjerio da je to uistinu točno.
Danas ste vodeći distributer kabela u Hrvatskoj i regiji, imate prihode od 300 milijuna kuna godišnje. Zanimljivo je da je pandemijska 2021. godina bila najbolja u povijesti tvrtke. Što je tomu razlog?
Ove godine ćemo dostići 350 milijuna kuna prihoda. To je velik rezultat i rast od 30%. Danas poslujemo u tri poslovnice – u zagrebačkoj je zaposleno 40 ljudi, u splitskoj poslovnici radi petero ljudi, a u osječkoj poslovnici imamo četvero zaposlenih. Imamo tvrtku i u Beogradu. Naš posao je zadovoljiti potrebe tržišta kabela. Čini se da je to uzak i mali asortiman proizvoda, ali kabela ima zaista puno. Nudili su nam proširenje asortimana, ali uvijek sam govorio da trebamo nastojati biti najbolji u kabelima i da tu ima zaista puno posla. Naših 50 zaposlenika svaki dan razmišlja o kabelima i ima se tu što raditi. Tržište je sve zasićenije, konkurencija je sve veća i treba se dobro potruditi da se ostane na vrhu. Nije više lako nalaziti modele i načine koji će te izdvojiti od konkurencije, ali dobrom uslugom i poštenim pristupom svakom kupcu i dobavljaču uspijevamo još uvijek biti “najbolji tim za kabele”. To je naš slogan koji nastojimo svakim danom opravdavati. Imali smo dvije krize. Onu 2008. i ovu nedavnu pandemijsku. Iako su nam napravile dosta problema, iz obiju smo izašli neokrznuti, ali smo i puno naučili. Godine 2008. i 2009. smo dva mjeseca radili s gubitkom od po 100.000 eura, no vrlo brzo smo se vratili u pozitivan trend jer smo bili financijski stabilni.
Želimo biti najbolji u ovome što radimo, želimo napredovati i razvijati se… Pa što Bog da!
Ivan Topčić
Često se poduzetnici prije pokretanja vlastitog posla pitaju što raditi, što ponuditi tržištu. I kod Vas je bilo ovakvih pitanja kad ste kretali?
Sjećam se da mi je 1992. godine, kada sam naumio otvoriti vlastiti posao, prijatelj savjetovao da počnem s proizvodnjom kožnih jakni, koje sam do rata kao prodajni predstavnik KTK Zaječara radio na području Hrvatske i Slovenije. Rekao mi je: “Prijatelju, nije važno čime se baviš, već kako se time baviš.” Jednom prilikom sam drugog prijatelja pitao kako se snabdijeva kabelima, na što mi je rekao: “Kada u Metrou u Austriji bude na reklamnim materijalima zvjezdica, na akciji, ja odem i kupim, tada je 20% jeftinije.” “A u Hrvatskoj?”, pitam ga. “Teško je pronaći, a kada odem u Elku, tamo su vrlo neprofesionalni.” To je bio presudan trenutak. Upalila mi se lampica i poslao sam brojnim kabelskim tvrtkama u Europi upite, s napomenom da želimo postati najveći distributer kabela u Hrvatskoj. Tako je počelo.
Kako prepoznati svoj put, svoju nišu? Postoji li neki model koji može dati pravi odgovor? Ili je to nešto što se imate u sebi – intuicija, istraživanje, genetika pa i sreća?
Treba biti aktivan i uvijek tražiti prilike. Biti uporan, ali i maštovit. Jasno, i oprezan. Ja spadam u konzervativne poduzetnike. Triput razmislim prije nego što donesem odluku. Neki će reći da to nije dobro, ali ja tako pokušavam biti oprezan i investirati u nešto što će biti isplativo. I pored toga zna biti neuspjeha. No u ovim krizama sam se uvjerio koliko je važno biti financijski neovisan i stabilan. Važna je i intuicija, no potrebna je i dobra analiza i procjena rizika. Naravno, nije moguće zaštititi se u potpunosti, ali u tome i je draž. Riskiraš, pa uspiješ. Nema većeg gušta.
Poduzetništvo nosi lijepe trenutke, ali i neke opasnosti. Važan je fokus na posao. Izdvojite neke svoje lijepe trenutke, neke opasnosti koje možda u startu niste vidjeli. Sigurno ste imali neke prijelomne točke u poslu. Koje biste izdvojili kao presudne ili posebne?
Evo dvije, jedna loša i jedna dobra. Prije krize 2008. nudilo nam se fiksiranje cijene bakra u kupovini kabela, koja svakodnevno varira. Kako je tih dana strelovito cijena padala, ja sam, s puta iz Beograda u Zagreb, svojim suradnicima naložio da kupe 500.000 eura bakra. Pa sam im za par sati javio da kupe još 300.000 eura. Oni su me upozoravali i molili da dobro razmislim. Kada sam se vratio u firmu, kupili smo još 200.000 eura. Ukupno smo fiksirali 1 milijun eura bakra. Po cijeni od 4.000 eura po toni koja je pala s cijene od 5.500 eura, činilo se kao odličan posao. No u sljedeća četiri mjeseca bakar je pao na 1.900 eura po toni. Bila je to ona velika kriza. No tvrtka od koje smo kupili, čekala je punu godinu da nam isporuči robu. Tada se cijena bakra vratila na visoke iznose, čak i više od onih koje smo mi fiksirali. Bio sam im itekako zahvalan.
Jedna od dobrih odluka, koja je trajno prisutna u našem poslu, je sloboda u postupanju naših zaposlenika. Potičemo ih da sami kreiraju svoj posao koliko je to god moguće, naravno, u skladu sa strateškim ciljevima tvrtke. Nastojimo kontrolu svesti na najmanju moguću mjeru i omogućiti ljudima da se osjećaju slobodni u izvršavanju svojih zadataka. Imao sam prilike čuti kako su u drugim kompanijama zaposlenici nadzirani i gotovo maltretirani ispunjavanjem svakojakih planova i kontroliranjem svakog koraka. Stoga sam jako zadovoljan što toga u našoj firmi nema i što u njoj vlada opuštena i prijateljska atmosfera.
Na početku ste dobili savjet da nije važno čime se bavite, već kako se time bavite. Koliko je ovo točno? Što je ustvari potrebno za uspjeh?
Nedavno sam posjetio tvrtku SKW, svog austrijskog partnera sa 140 godina iskustva. Pita mene njihov vlasnik i direktor: “Gospodine Topčić, kako vi ostvarujete takve odlične rezultate, koja je tajna? Gledam izvještaje europskih tvrtki koje se bave kabelima i nigdje ne nalazim tako dobre rezultate.”
Razmišljao sam kakvu bih mu tajnu sad trebao otkriti, pa sam mu na kraju rekao istinu: “Ja samo pazim, ponašam se odgovorno, na svaki izazov nastojim naći odgovor, sa svojim suradnicima nastojim uspostaviti odnos poštovanja i slobode u obavljanju poslova… I to je to. Velik dio toga naučio sam od vas. Gledao sam kako vi radite i prenio to u svoje okruženje.”
Mi poduzetnici svakodnevno kreiramo, razmišljamo, odlučujemo, veselimo se dobrom rezultatu, tugujemo kada promašim… I nikada nam nije dosadno. Važno je da, kada se okrenemo, iza sebe imamo što vidjeti. I to nas veseli i ispunjava. Uvijek bodrimo i ohrabrujemo jedni druge. Nema ljepšeg posla, zar ne?
Ivan Topčić
Dvaput ste imali priliku prodati svoju tvrtku, ali je sve ostalo u vlasništvu obitelji. Što je presudilo? Koliko je ovaj izazov realan u budućnosti?
Da, to je realan izazov. Puno tvrtki koje su počele s poslovanjem u ranim devedesetima prošlog stoljeća sada ima vlasnike i direktore koji imaju 60, 70 godina. Priroda čini svoje. Tvrtke bi trebale nastaviti poslovanje s novim vlasnicima i novim upravama. Rješenje su nasljednici ili profesionalni menadžeri, ili pak prodaja tvrtke. Puno je tu izazova. Mi imamo sreće da su naši sinovi Matija i Dorijan uključeni u posao, odgovorni su i znaju voditi poslovanje. Uskoro će im se pridružiti i njihova sestra Renata. I to je naše rješenje za budućnost. Da, imali smo dva pokušaja u našoj povijesti oko prodaje, uvijek dijela tvrtke, nikada 100% udjela. Jednom je to bio pokušaj prodaje partneru s kojim bismo zajednički nastavili razvijati poslovanje, dok smo drugi put više ispitivali koliko smo poželjan partner i kolika nam je tržišna vrijednost. Na kraju smo odlučili da ćemo i dalje ostati obiteljska tvrtka s nasljednicima koji će razvijati poslovanje vlastitim snagama. Jasno, uvijek u suradnji s našim vjernim partnerima.
Rekli ste da u životu nema ljepšeg od poduzetništva. Imati priliku stvarati i kreirati budućnost, makar i uz rane. Imati više srca, energije i strasti krenuti ovim putem.
Pa, evo. Zamislite posao na traci u tvornici. Osam sati isti pokreti. I tako svaki dan. A meni kao poduzetniku je svaki dan drugačiji. Svaki dan donosim 10-20 odluka. Naravno, donošenje nekih odluka je teško, no na kraju dana osjećam se ispunjeno. I zahvalan što imam priliku biti koristan. Kada se osvrnem na proteklih 30 godina, osjećam veliko zadovoljstvo, ispunjenost i veoma sam zahvalan na svemu. To je draž našega posla. Nikada nije dosadno.
Nešto o Vašoj sportskoj “ljubavi”. Nogomet je Vaša strast, igrali ste u Dubravi. Sport je važan dio naših života. Kako vidite budućnost amaterskog, a kako profesionalnog nogometa? U tvrtki njegujete poseban odnos prema društveno odgovornom poslovanju. Koliko Vam znači rad „izvan posla“, duhovnost u poslu?
Danas vidim koliko je bila dobra moja odluka da se bavim nogometom u mladosti. Siguran sam da za svoje današnje zdravlje velikim dijelom mogu zahvaliti sportu. Sportsko okruženje je zdravo odrastanje u kojem se natječeš, učiš pobjeđivati i gubiti, odrastaš u zdravom kolektivu. To danas ima još veću važnost za zdravo odrastanje naše omladine. I nije važno biti vrhunski sportaš, važno je baviti se sportom. Bilo kojim. Danas roditelji često griješe jer od svoje djece očekuju da postanu veliki sportaši koji će puno zarađivati. Nerijetko u tome pretjeraju do te mjere da od djece učine nesposobne i nespremne ljude.
Ima nešto na što sam posebno ponosan u svom poslovnom životu.
Jako sam zadovoljan što smo osim uspješnog posla uvijek bili otvoreni prema društvenoj zajednici i pomaganju onima kojima je teško. Često sudjelujemo u humanitarnim akcijama raznih udruga i pojedinaca. Osnovali smo Zakladu Tim Kabel u koju svaki naš radnik odvaja 1% svoje mjesečne plaće, a mi vlasnici duplo, 2%. Tako za Božić i Uskrs svaka naša poslovnica pronađe obitelji koje imaju egzistencijalnih problema, djecu bez roditelja, invalide, te im dodijelimo financijsku pomoć. Također, supruga i ja smo s prijateljima poduzetnicima osnovali Zakladu Rhema putem koje pomažemo i podupiremo puno kršćanskih udruga koje rade na evangelizaciji i duhovnom rastu ljudi. Smatramo da je u današnje ludo i nesigurno vrijeme za zdravo i napredno društvo, kakvo želimo da Hrvatska bude, jako važan duhovni rast svakog čovjeka u kojem će usvojiti i živjeti prave vrijednosti. Jako sam sretan, zadovoljan i ponosan što to činimo. Smatram da je u našoj obitelji i čitavom ovom našem uspješnom poslu Bog imao svoj prst – i zahvalan sam na tome. Kada se osvrnem, siguran sam da je tako. Vjerujem da je i zbog toga naš posao tako uspješan.
Pokrenuli smo projekt “Biti Bolji – Be Better” i akciju “Svaki učenik poduzetnik”, namijenjene mladima, kojeste i Vi podržali svojoj donacijom pretplata školama.
Ova vaša aktivnost je veoma važna i zaista vam želim puno uspjeha. Mlade ljude treba ohrabrivati za poduzetničke pothvate, podržavati ih. Super je to što činite.
