U deset godina bavljenja coachingom žena koje su željele napredovati u karijeri, primijetila sam jednu temu koja se stalno provlačila. Mnoge moje klijentice konzistentno su mučile same sebe nerealnim očekivanjima. One su ozbiljno shvatile da trebaju ostvariti svoj puni potencijal i kapitalizirati talent, ali nisu osvijestile kako postavljanjem nedostižnih ciljeva potiču negativni self-talk.
Ambicija hrani određenu količinu nezadovoljstva zbog status quo situacije. Ambiciju prati želja za dosizanjem viših ciljeva. Oni koji imaju ambiciju, teže napretku u karijeri, preuzimanju veće količine odgovornosti, promociji i povećanju plaće, otvorenju nove tvrtke itd. Da bismo uspjeli, potrebna nam je strast i odlučnost da ostanemo fokusirani na ostvarenje ključnih ciljeva. To je zdravo i pozitivno. Na svom putu provjeravamo postavljene ciljeve i potičemo sami sebe da izađemo izvan zone komfora kako bismo bili uspješni. Ali što se događa kada postavimo nerealna očekivanja? Postoji velika razlika između visoko postavljenog cilja i onog koji je nerealan, pogotovo kada imamo tendenciju kriviti sami sebe ako ne ostvarimo neki cilj.
Prošli sam tjedan imala coaching sesiju s klijenticom koja je po svim vanjskim pokazateljima izuzetno uspješna. Radi kao COO zdravstvene tvrtke, a angažirana je prije samo četiri mjeseca zbog poslovnih vještina i stručnosti u menadžmentu. I u to kratko vrijeme već je imala pozitivan utjecaj na liderski tim, kulturu tvrtke i strategiju organizacije. Kada sam joj na to ukazala, njezin odgovor je bio zabrinjavajući: “Da, ali trebala bih biti više na terenu i sastajati se s kupcima.” Svojom izjavom odbacila je sve ono što je do tada postigla. Svakako, važno je upoznati više svojih kupaca, ali to je nerealno očekivanje s obzirom na količinu posla koji je trebalo obaviti u tvrtki. Usput rečeno, ova izjava je samo jedan od njezinih komentara u kojima se “obrušavala” na samu sebe jer misli da je već do sada trebala biti COO velike nacionalne kompanije. Vidite li obrazac?
Ono što ne shvaćamo kada si postavljamo nerealna očekivanja, jest da tako ne postavljamo ciljeve koji će nam pomoći da ostvarimo svoje ambicije. Upravo suprotno. Osuđujemo sami sebe na neuspjeh odvraćajući fokus od svog rada te dajemo moć i energiju negativnom self-talku, monologu koji potkopava naš uspjeh. Pa kako onda znati da su nam ciljevi nerealni? Koja je razlika između visoko postavljenog cilja i nerealnog cilja?
Većina ciljeva koje si postavljamo su dobri. Naprimjer, kao COO, moja klijentica treba graditi odnose s ključnim kupcima. Ono što je nerealno, jest vremenski okvir. Isto vrijedi i za njezin cilj da bude COO velike nacionalne kompanije. Oba cilja su u njezinom slučaju vrijedna divljenja, ali jesu li razumni s obzirom na to koliko je dugo na svom novom položaju i gdje se nalazi u ovom trenutku u karijeri?
Kada kreiramo ciljeve, potrebno je utvrditi jesu li to SMART ciljevi. Osim toga, često pogreška nije u samome cilju, već u vremenskom okviru koji smo si postavili ili u pretpostavkama od kojih polazimo kada postavljamo cilj.
Dobro je usvojiti praksu periodičnog razmatranja svojih ciljeva. Možda trebate pomaknuti vrijeme u kojem želite ostvariti cilj. Možda prepoznajete da postoje faktori koji su promijenili tijek poslovanja ili vaše karijere, a koji su bili izvan vaše kontrole. Uvijek imate mogućnost modificirati svoja očekivanja uzimajući u obzir da niste procijenili koji je pravi trenutak ili ispitali je li cilj, zapravo, uopće bio izvediv s obzirom na nepredviđene okolnosti.
Visoko postavljeni ciljevi su sjajni. Opasnost dolazi kada ih ne prilagođavamo okolnostima, kada ih odbacujemo ako nisu dobro postavljeni te ako upotrebljavamo naša nerealna očekivanja da bismo predbacivali sami sebi, jer to potiče naš negativan self-talk koji predstavlja veliku prepreku na putu prema uspjehu.
Izvor: Forbes
