Ivan Ante Nikolić diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2013. član je uprave tvrtke Blink, dugogodišnji član izvršnog odbora HUP ICT Udruge te njezin potpredsjednik. Od 2012. osnivač je i suvlasnik TVORNICE DOBRE HRANE d.o.o., prve hrvatske tvornice za proizvodnju ekstrudirane hrane za kućne ljubimce. Nakon katastrofalnih potresa potkraj 2020. imenovan je za predstavnika HUP-a u Radnoj skupini Vlade RH za izradu programa društvene i gospodarske revitalizacije potpomognutih područja Sisačko-moslavačke županije pogođenih potresom. Unatoč zgusnutom poslovnom i privatnom rasporedu, često sudjeluje na panelima i konferencijama koje promiču poduzetnički mindset i naprednije društvo u svakom pogledu, a otprije dvije godine i sam je direktor HUP-ove konferencije “Digitalna (r)evolucija”.
Zgusnut raspored, malo je reći, zar ne?! Obnašaš nekoliko odgovornih funkcija, vodiš svoje dvije ozbiljne tvrtke, imaš puno obveza i divnu obitelj. Kako to sve uskladiti? Jesi li odavno znao da ćeš biti poduzetnik ili je to došlo spontano?
Od djetinjstva sam fasciniran svijetom biznisa. Dugo sam znao da je zbog te fascinacije poslovnim svijetom najbolje upisati ekonomiju koja će mi zapravo dati potrebne alate i odškrinuti vrata u biznis-priču. Dok su moji kolege počinjali u KPMG-u, Deloitteu, E&Y-u i PWC-u, meni to nije bila opcija. Počeo sam odmah raditi u obiteljskoj firmi, u kojoj je dotad bilo samo nas troje, a koja je danas respektabilna IT firma s vrlo uspješnim portfeljom. Kad se veseliš svom poslu, kad imaš priliku svaki dan stvarati nešto novo, susretati zanimljive ljude, utjecati na nešto veliko i važno, onda poslovno i privatno postaju jedno i sve je lakše uskladiti. Može se.
Spomenuo si obiteljsku IT tvrtku Blink, koja postoji već više od 20 godina. Kakvu sve podršku pružate svojim klijentima?
Blinkovo dominantno poslovanje odnosi se na pružanje IT podrške različitim klijentima, no ovdje bih posebno izdvojio male i srednje tvrtke, u čemu smo se tijekom godina isprofilirali do detalja. U osnovi je model takav da se malima i srednjima ne isplati imati cijele interne IT odjele, nego za taj dio koriste naše usluge i resurse. Imamo zbilja dugogodišnje klijente i partnere kojima pomažemo u svakodnevnom radu i održavanju sustava. Razvili smo za neke od njih i specijalističke usluge, no uglavnom održavamo i podupiremo kompletnu IT infrastrukturu u nekoj tvrtki.
Tvoj poslovni model i tvoje odgovornosti većinom su bazirane na IT sektoru, no od 2012. osnivač si i suvlasnik Tvornice dobre hrane – za proizvodnju hrane za kućne ljubimce. Kako si se odlučio za tu proizvodnu nišu i kako stvari funkcioniraju u proizvodnji?
Istina, dominantno sam uronjen u IT sektor, no proizvodnju sam oduvijek smatrao nečim konkretnim i potrebnim u Hrvatskoj. Naime, svi znamo da u Hrvatskoj ima puno prostora za proizvodnju u svim industrijama jer je neko vrijeme sve bilo stalo. Sa svojim partnerima ispitao sam teren i zaključio da je hrana za kućne ljubimce i općenito taj PET-asortiman vrlo plodna niša s tendencijom rasta te da u Hrvatskoj imamo idealne sirovine za proizvodnju kvalitetne hrane za kućne ljubimce. Pogodili smo! Naša Tvornica dobre hrane izrazito dobro posluje, imamo odlične partnere, prisutni smo u vodećim retail lancima u nas, a što je najvažnije, imamo snažnu perspektivu rasta. PET-industrija u Hrvatskoj ima prostora razvijati se u različitim smjerovima. Podaci koji govore o njezinu razvoju na svjetskoj i hrvatskoj razini primamljivi su za investicije i osiguravaju stabilnu i dugoročnu priču uz vrlo dobar rast. Zato bi mi bilo drago kad bi se još neke proizvodne niše, bazirane na PET-industriji, razvijale upravo u našoj zemlji.
Hoćeš reći da je Hrvatska pogodna za razvoj industrije koja trenutačno manje-više ovdje i ne postoji…
Apsolutno! Hrvatska uz fantastičan geostrateški položaj, u centru Europe i s izlaskom na Mediteran, raspolaže izvanrednim izvorom gotovo svih sirovina potrebnih za proizvodnju vrhunske hrane za pse i mačke. Kako naša država nije jako industrijalizirana, tako su svi sastojci koje koristimo lišeni pretjeranih obrada i umjetnih dodataka, što nam je svima izuzetno važno. Kako su ljudi osvijestili važnost zdrave prehrane za sebe, jednako tako nabavljaju i za svoje kućne ljubimce. Mi surađujemo s nekoliko OPG-ova u nabavi sirovina i možemo se pohvaliti da je više od 80% sastojaka te hrane iz Hrvatske. Sve je to temelj za dodatne investicije u ovu industriju, za koju vjerujemo da može napraviti velike iskorake i omogućiti jednog dana da naša zemlja postane i veliki izvoznik, a ne da samo za svoje potrebe proizvodi hranu za kućne ljubimce.
Budući da si na različite načine involviran u poduzetništvo, s kakvim se izazovima, prema tvome mišljenju, poduzetnici danas u Hrvatskoj najviše bore?
Najveći izazov je taj što još uvijek nemamo tu jednu kulturu poduzetništva. Tu ponajprije mislim na strah od rizika, strah od pogreške ili neuspjeha, sklonost osuđivanju onih koji nisu odmah uspjeli i sl. Neuspjeh je svugdje u svijetu samo još jedan novi početak, nikako završetak priče. Kod nas se, nažalost, na pogreške i neuspjehe jako loše gleda. Ljude koji su nešto započeli pa nisu uspjeli, olako se stigmatizira. Kad razgovaram s kolegama iz inozemstva, fasciniran sam s kojom lakoćom govore o svojim pogreškama kao naučenim lekcijama i prikupljenim iskustvima, pa doznajem kako su mnogi od njih uspjeli tek nakon desetog pokušaja. Kako je rekao jedan veliki književnik, iskustvo je naziv kojim bi ljudi trebali nazvati svoje pogreške. Kod nas je ostalo iz nekih prošlih vremena da se na poduzetnike ne gleda blagonaklono, no veseli me kad vidim da ove nove generacije smatraju poduzetništvo poželjnim. Posebno cool zvuči imati ili biti dio startupa. To je primamljivo, napredno, pozitivno, inovativno, daje određenu vrstu slobode. Kulturu poduzetništva trebalo bi stvarati već od nižih razreda osnovne škole. Poboljšanjem poduzetničke klime i stvaranjem zdravog poduzetničkog ekosustava poboljšat će se i investicijska klima i sve drugo na što bismo se eventualno mogli požaliti. U svakom slučaju, društvo u kojem se ja krećem itekako je poduzetničko, u smislu da stvaramo nove vrijednosti, da se radujemo tuđim uspjesima kao svojima, da zapošljavamo ljude i omogućujemo drugima da zapošljavaju te da postanu ili ostanu “svoji na svome”. To me ispunjava ponosom.
Dopredsjednik si Izvršnog odbora granske udruge HUP ICT-a, jedne od najprodornijih i najperspektivnijih grana HUP-a, ali i kompletnog gospodarstva Hrvatske. Što vam je trenutno u fokusu i što je ICT sektoru u Hrvatskoj trenutno najpotrebnije?
HUP ICT je još nešto na što sam izrazito ponosan. Konkretno, kako je EU prepoznala digital kao horizontalni temelj koji prožima sve društvene aktivnosti, HUP ICT se, povrh rada na Nacionalnom planu oporavka i otpornosti i višegodišnjem financijskom okviru, gdje je kolega Balen glavni koordinator, posvetio EU fondovima i digitalnoj transformaciji kompanija. U fokusu su nam još porezno rasterećenje i kontinuirano povećanje kompetentne radne snage, kao i broja inženjera te privlačenje stranih stručnjaka u RH. Bez toga, teško će naša IT industrija ostvariti sve ogromne potencijale koje ima. Jednako tako podržavamo i rad drugih udruga koje se bave ovim pitanjima. Prepoznajemo nastojanja oko poreznih rasterećenja za investiranje u startupe, jer je inovacija nešto na čemu možemo napraviti velike iskorake. Zanimljivo je da je hrvatska ICT industrija tek nedavno došla pod lupu javnosti, a jako dugo je propulzivna i jako dugo ima velike potencijale. Mi smo, prema mome mišljenju, tijekom dvijetisućitih propustili jedan veliki val razvoja toga potencijala koji smo posjedovali. U to vrijeme u regionalnim okvirima hrvatska IT industrija razvila je prva rješenja koja dotad u regiji nisu bila prisutna i da smo tad imali kvalitetnu izvoznu politiku ili državni poticaj, što nismo, neke bi IT kompanije rasle puno brže. Uz izvozni karakter koji je tada mogao biti ostvaren, ostvarili bismo još brži razvoj i na državnoj razini. U ovom trenutku također ne iskorištavamo cjelokupni potencijal IT industrije, no to se mijenja. Na državnoj razini napravljene su neke dobre stvari, no nisu marketinški popraćene, nisu promovirane i šira javnost ne zna što se sve dobro dosad napravilo. Digitalna transformacija gospodarstva velik je potencijal. Generalno gledajući, da bismo stigli zapadne zemlje, mi sada već moramo trčati za njima da bismo ih stigli.
Kad su HUP i EU projekti u pitanju, koje su ključne teme i aktivnosti za iduće razdoblje? Možeš li nam otkriti one najveće?
EU fondovi su, kao što sam ranije rekao, na vrlo visokom mjestu prioriteta u HUP-u. Glavna zadaća HUP-a i jest da zastupa interese poslodavaca s ciljem jačeg i bržeg razvoja hrvatskoga gospodarstva, a hot topic kad su fondovi u pitanju, jest to da veći udio dostupnih sredstava završi direktno u privatnom sektoru. Javnost je imala prilike pratiti više naših rasprava s predstavnicima Vlade RH i radnim skupinama koje su kreirale Nacionalni plan oporavka i otpornosti. Naše teze nisu se u cijelosti poklapale, no za ostvarenje stvarnoga gospodarskog rasta, jako je važno čuti sve strane i uvažiti zahtjeve onih koji stvaraju dodanu vrijednost i znaju o čemu govore. Vjerujem da će Vlada uvažiti mišljenja stručnjaka iz HUP-a.
Prema tvojim saznanjima, je li ICT sektor jedini izašao neokrznut aktualnom pandemijom i krizom?
Pandemija je mnogima zauvijek promijenila način poslovanja, a mogli bismo reći i način života. Remote work i gomila online sadržaja koji su dosad bili nezamislivi, samo su sitnica u cijeloj priči. U globalu, IT industrija je zabilježila dobre rezultate i stabilan rast, ali pojedinačno, ovisno o nišama, teško je reći… Nekomu tko je bio naslonjen na industrije pogođene pandemijom, rast i investicijski ciklusi su izostali. Kao i uvijek, različite vrste kriza pogoduju različitim industrijama. Hrvatska je još imala i katastrofalne potrese, s čime sam direktno upoznat jer sudjelujem u revitalizaciji Banovine, gdje se ICT sektor pokazao kao neizostavan dio. Uspjeli smo, na tom teškom primjeru, steći vrijedna iskustva u brzom podizanju sustava komunikacije i alarmiranja. Rekao bih, ako želite u svim mogućim okolnostima i radnim uvjetima ostati u kontinuitetu, ICT je apsolutno stup poslovanja i prilično je otporan na većinu kriza.
Kao što si spomenuo, predstavnik si HUP-a u Radnoj skupini Vlade RH za revitalizaciju područja Sisačko-moslavačke županije pogođenih potresom. Možemo li očekivati neki veći pomak po tom pitanju do kraja ove kalendarske godine?
Moj osobni stav je da se do kraja godine neće puno toga riješiti, ali se ipak rješava. Trenutačno radimo na strategiji dugoročnijeg razvoja. Privremena rješenja nisu opcija. Vlada je uključila HUP u radnu skupinu, što je pohvalno, no problem revitalizacije Banovine zanemarivan je desetljećima. Nije to problem samo ove Vlade, ali je sada potres otkrio svu dubinu problema. Taj kraj je samo 40 km udaljen od metropole, a stanje u demografskom i gospodarskom smislu je nezamislivo. Sada je trenutak da krene plinofikacija toga područja. Dosta velikih proizvodnih investicija u područje Banovine propalo je zbog nedostatka plina kao najprikladnijeg energenta. Puno se toga može reći na ovu temu, ali ajmo na ovu nevolju gledati kao na novu šansu, jer u svijetu postoje brojna područja koja su nakon neke prirodne katastrofe „procvjetala“. Ne vidim razloga da se ne ugledamo u te svjetske primjere i ne stvorimo ondje napokon moderne gradiće, razvijenu industriju i podignemo kvalitetu života tih ljudi na jednu višu razinu.
Javnost je podijeljena oko Pete Generacije ili 5G mreže. Na koji bi način približio ljudima 5G tehnološki iskorak kao priliku?
5G mreža je novi tehnološki iskorak koji su odobrile relevantne institucije, a ja na to gledam kao na veliku priliku u svakom smislu. Poznato je da su kroz povijest svi pomaci i sve vrste napretka kod određenog broja ljudi izazivali nepovjerenje, strah, otpor i sumnje, pa je tako i s 5G mrežom. 5G će, među ostalim, smanjiti potrošnju ondje gdje je to potrebno, smanjiti prometne gužve, sačuvati nam hrpu vremena za neke važnije stvari, ubrzati protok informacija i sadržaja. Riječ je o tome da će ovakvo jačanje tehnologije olakšati naš svakodnevni život, razviti naše poslovanje do neslućenih razmjera te podići kvalitetu naših života u tzv. pametnim gradovima na višu razinu.
Rado si viđen (su)govornik na raznim konferencijama, panelima, poslovnim eventima, a nastupio si i na našoj premium konferenciji “Poduzetnički mindset: Lideri među nama”. Direktor si velike HUP-ove konferencije “Digitalna (r)evolucija”. Što je u planu za ovu godinu?
“Digitalnu (r)evoluciju” svakako vidimo kao event koji omogućuje sudjelovanje uživo, pa nam je zbog toga prerano govoriti o točnom datumu i programu iduće konferencije. U svakom slučaju, pripreme su u tijeku. Trudimo se ispričati što poduzetnici sve mogu napraviti u sklopu digitalne revolucije, kao i povezati sve one koji bi mogli jedni drugima “dati ruke” da sve prave ideje postanu stvarnost. Sve konferencije, pa i Poduzetnički mindset, svakako su mali, ali bitan kamenčić u mozaiku zdravijeg poduzetničkog ekosustava u Hrvatskoj, pa se zato rado i odazivam za sudjelovanja.
Hajmo demistificirati ovaj dio priče: koje su to najvažnije osobine i vještine potrebne da bi netko bio uspješan u poduzetništvu?
Jao! Mnogi traže zajednički nazivnik pod koji bi sveli sve poduzetnike. Nemoguće! Toliko je različitih stilova poduzetništva, toliko različitih osobnosti, skillova… Ima ih od doktora znanosti do onih, čak i svjetski poznatih, koji su završili samo osnovnu školu. Možda upornost! Pa potom fokusiranost! Pa posvećenost! Pa strast! Mogao bih nabrajati do preksutra… Negdje sam pročitao da je poduzetništvo slično baletu. Izgleda lepršavo i fino dok gledaš sa strane, ali tek kad kreneš plesati balet – osjetiš što to točno znači. 😊 Čini mi se jako važnim naučiti se nositi s kritikama jer toga ima koliko hoćeš, posebno od onih koji nisu nikad ništa pokrenuli, ali i to se preživi. Uglavnom, još jedanput želim naglasiti, važno je da njegujemo kulturu poduzetništva kod djece od najranije dobi.
Što bi mogao poručiti mladima i manje mladima koji sad čitaju ovaj tvoj intervju i možda u sebi misle: “Lako njemu! On je već puno toga zarolao.” Je li zaista sve tako lako u poduzetničkim vodama? 😊
Definitivno nije lako, ali pruža zadovoljstvo! Iako sam gospodarim svojim vremenom, kod mene ne postoji distinkcija između privatnog i poslovnog. Nivo na kojem sam sada nije nastao preko noći, a i još je dug put preda mnom. Veseli me biti dio poduzetničkog sustava u svojoj zemlji bez obzira na sve poteškoće. Osjećaj je to jači kad vidim kako se mindset ljudi pomalo mijenja nabolje. Na scenu apsolutno stupaju milenijalci koji donose neke nove običaje i neku novu kreativu u cijelu priču. Ne znam znate li, statistike pokazuju kako su najuspješniji startupi ipak oni koje su osnovali ljudi s 40+ godina. Odvažiti se da nešto pokrenemo, očito nikad nije kasno. S druge strane, za današnje klince i klinceze analize govore da će promijeniti 17 različitih radnih mjesta u 5 različitih industrija. Sve, dakle, postaje jako fluidno i fleksibilno. Svima bih, iz ove svoje perspektive, poručio da zakorače, da preuzmu rizik, da pomaknu granice odgovornosti i svoje vlastite granice. Istina, stresno je, zahtjevno je, često su na stolu jednadžbe s puno nepoznanica, ali postignuća donose veliku satisfakciju i podižu samopouzdanje. Iako je vrijeme jedna velika valuta i ne valja ga uludo trošiti, mladi ispod 30. godine doslovce nemaju što izgubiti osim vremena u kojem i ako promaše, dobit će neprocjenjivo iskustvo. Završio bih mišlju koju mi je razrednik napisao na završetku školovanja: “Ljudi staju u stranu da propuste onoga koji zna kamo ide.”
