Gordana Nikolić dekanica je Veleučilišta PAR, jedina žena osnivačica visokoobrazovne institucije u Hrvatskoj, prvog i jedinog privatnog veleučilišta u Primorsko-goranskoj županiji, a o svojoj životnoj misiji kaže: “Cijeli život vodim se idejom stvaranja. Tako me moja strast prema obrazovanju, razvoju ljudi i stvaranju prostora za promjenu dovela u svijet visokog obrazovanja i poduzetništva. Danas sebe vidim kao most između akademskog i realnog sektora, između snova i konkretnih rješenja. Iako sam dekanica, jednako sam i edukatorica, profesorica, poduzetnica, mentorica i vječna učenica. Možda bih najbolje opisala samu sebe kao malu djevojčicu s velikim snovima, kao osobu koja ne odustaje. Kad vjerujem u ideju, idem do kraja, ali istovremeno znam stati, reflektirati i krenuti ispočetka ako treba.”
Uvijek je poseban izazov krenuti u nešto nepoznato. Kako je to kod Vas izgledalo? Koliko je ljudi u početku vjerovalo u Vašu ideju?
Apsolutno je ovdje riječ o velikom izazovu. Pokrenuti visoko učilište u trenutku kada to nitko nije očekivao i u regiji u kojoj to nitko nije dotad učinio, bilo je ravno nemogućoj misiji. Rijetki su vjerovali ili gotovo nitko osim mene nije vjerovao da je to moguće.
Bilo je dana kad je sve izgledalo kao borba s vjetrenjačama – od birokratskih prepreka, financijskih izazova do skepticizma okoline. Nije postojala mapa puta, ali vjerovala sam u viziju obrazovanja koje je drugačije – praktično, blisko ljudima, usmjereno na poduzetništvo i odgovornost prema zajednici. Naš uspjeh nije došao preko noći. Dolazio je u slojevima – kroz tim koji sam gradila, kroz studente koji su nam vjerovali, kroz projekte koje smo razvijali i, naravno, brojne neprospavane noći. Iako izazovi nikad ne prestaju, s vremenom naučiš kako ih gledati kao lekcije, ne kao prijetnje.
U jednom ranijem intervjuu kažete kako ne dolazite iz poduzetničke obitelji, ali i kako ste radeći u velikoj korporaciji spoznali da novac ne usrećuje ljude. Mislite li i danas tako?
Točno, nisam odrasla u poduzetničkom okruženju. Moji roditelji radili su vrijedne poslove, ali nikad nisu gradili nešto svoje. Upravo zbog toga moj poriv da stvaram vlastiti sustav nije bio naslijeđen – on je bio duboko intiman i proizašao je iz mog unutarnjeg osjećaja da želim i mogu više, kao i da moram sama preuzeti odgovornost za svoj život.
Iskustvo rada u različitim sustavima, od državnog poduzeća u kojem sam počela, rada kod “lošeg privatnika” do velikog privatnog sustava, odnosno korporacije, pokazalo mi je sve prednosti i mane različitih poslovnih subjekata te dalo alate za organizaciju, osjećaj odgovornosti i smisao za vođenje ljudi. S vremenom sam shvatila da su moji motivi drugačiji, da mi je važno stvaranje istinskih vrijednosti, a ne samo građenje karijere za sigurnost i status. U jednom trenutku shvatila sam da je lijepo imati menadžerski ugovor, sve beneficije koje takav ugovor nosi, no novac, titule i beneficije jednostavno prestanu biti dovoljan razlog kad nema unutarnjeg zadovoljstva. I tada se rodi potreba da promijeniš smjer – ne zato što moraš, nego zato što više ne možeš drugačije.
Odjednom znaš što želiš i što smatraš da će te kao čovjeka ispuniti u potpunosti. Zato danas kažem svojim studentima, budućim poduzetnicima i svima s kojima radim, najvažnije je pronaći svoj put i jedini odgovor što je za vas dobro nalazi se u vama samima.
Kako iskustvo rada u velikoj korporaciji i obiteljske okolnosti mogu utjecati na odluku da se životni i poslovni put usmjeri u potpuno novom pravcu?
Moje iskustvo rada u različitim sustavima u gospodarstvu, kao i prethodno iskustvo rada na državnom fakultetu te u nekim privatnim i inozemnim visokoobrazovnim institucijama pružilo mi je dragocjen uvid u sustave, strukture i dinamiku poslovnog svijeta – naučila sam kako funkcioniraju veliki sustavi, ali sam jednako tako osjetila i njihova ograničenja, posebno kad je riječ o slobodi donošenja odluka, inovacijama i osobnom razvoju. S vremenom sam sve više osjećala potrebu da stvaram nešto svoje, što će imati jasniju i snažniju svrhu, osobito u području obrazovanja i liderstva.
Paralelno s time, obiteljske okolnosti u kojima sam odrastala, potaknule su me da preispitam prioritete. Počela sam razmišljati ne samo o karijeri, već i o utjecaju koji želim ostaviti, o vrijednostima koje želim prenijeti i svijetu kakvom želim doprinositi. Ta kombinacija profesionalnog iskustva i osobne refleksije bila je ključna u odluci da pokrenem vlastiti obrazovni projekt.
Osnivanjem Veleučilišta PAR krenula sam u potpuno novom smjeru. Poduzetništvo u obrazovanju za mnoge oko mene bila je totalno nepoznata tema, pa i za mene samu. Ali kad čovjek ima viziju i jaku želju da nešto stvori, ne razmišlja o preprekama ni o izazovima koji ga čekaju.
Taj zaokret nije bio jednostavan u mom slučaju, ali me duboko ispunjavao. Danas vjerujem da upravo ti prijelomni trenutci – kad osobni i profesionalni svjetovi dođu u dodir – imaju snagu pokrenuti najautentičnije i najhrabrije priče.
Znači, priča je počela tako da ste jednog dana sjedili s prijateljicom na plaži i odjednom ste izgovorili jednu ključnu i prijelomnu rečenicu koja je danas Vaša uspješna stvarnost…
Tako je! Sjećam se toga kao da je bilo jučer. Sjedila sam na plaži s prijateljicom, gledale smo more i odjednom kao da mi je nešto bljesnulo u glavi. Počele su mi se slagati kockice i iz čista mira izgovorila sam ovu ključnu rečenicu: „Znaš što! Ja ću otvoriti privatni faks u Rijeci. Ako mogu raditi za druge, mogu i za sebe!“ I to nije bila šala – to je bio trenutak odluke. Prijateljica se nasmijala i promrmljala: “Moš’ si misliti!” No kada sam je deset mjeseci kasnije pozvala na prvo predstavljanje PAR-a, bila je itekako ponosna. Nije to bio onaj bučni, dramatični trenutak, nego tihi, unutarnji pomak kad osjetiš da ti se mijenja smjer života.
Ne mogu reći da sam tada imala sve odgovore, ali imala sam jasnu viziju. Vjerovala sam da obrazovanje može biti drugačije – ljudskije, praktičnije, povezano s realnim svijetom i vrijednostima koje nadilaze birokraciju i formalnost. Iskustvo iz korporacije dalo mi je alate, ali srž te odluke bila je osobna – htjela sam stvarati nešto vlastito, nešto što ima smisla.
Naravno da su ti počeci bili puni izazova – od administracije do traženja prostora i ljudi koji će vjerovati u istu ideju. Ali kad imate cilj i krenete raditi na njemu, cilj dolazi vama. Ljudi prepoznaju strast i autentičnost. I tako je počeo PAR – ne kao institucija, nego kao san koji je prerastao u stvarnost.
Danas, s vremenskim odmakom, gledam te početke s puno zahvalnosti. Jer sve je počelo jednom odlukom na plaži – i hrabrošću da toj odluci ostanem vjerna.
Što Vas svaki dan iznova motivira da nastavite graditi, voditi i povezivati ljude?
Motivira me osjećaj da ono što radim ima smisla – ne samo za mene, nego i za druge. Svaki dan gledam mlade ljude koji traže svoj put, poduzetnike koji se bore s izazovima, kolege koji ulažu energiju u zajedničke ciljeve… I u svemu tome vidim priliku da budem most – između obrazovanja i stvarnog svijeta, između ideja i realizacije, između ljudi.
Motivira me i odgovornost. Kad jednom stvoriš nešto svoje – kao što je PAR – to više nije samo tvoj projekt. To postaje platforma za druge, prostor u kojem ljudi rastu. PAR je danas dio novog Europskog sveučilišta za dualno obrazovanje s partnerima u 8 zemalja, više od 70.000 studenata i programima kreiranima da odgovore na sve izazove budućnosti rada.
I sada više nema povratka, prerasli smo granice, prepoznala nas je Europska komisija, staramo novu međunarodnu priču dualnog visokog obrazovanja kod nas. Svaki dan je novi izazov, ali i nova prilika da nešto pomaknemo, olakšamo, povežemo, ohrabrimo…
Na osobnoj razini, motivira me želja da živim autentično. Da budem primjer nekoj drugoj djeci, studentima, suradnicima – da se isplati sanjati, raditi, padati i dizati se. I da liderstvo nije moć, već služenje. Graditi i voditi – znači stvarati uvjete u kojima i drugi mogu rasti i uspjeti. A to je za mene najljepši motiv koji postoji.
Zagovornica ste onoga da moraš nešto dati da bi dobio. Živite život punim plućima. Stignete li uživati u plodovima svojih ostvarenja?
Vjerujem da uspjeh nema pravu vrijednost ako ne znaš stati, osvrnuti se i istinski uživati u plodovima vlastitog rada. Često znamo ulagati – u posao, u ljude, u znanje – ali zaboravimo da je i uživanje dio tog procesa. Ulažem u edukaciju, u razvoj ljudi jer znam da je znanje jedina vrijednost koja se ne troši – dapače, raste kad se dijeli.
S druge strane, jednako vjerujem da treba znati stati, zahvaliti, uživati. Jer ako ne znaš prepoznati trenutak sreće, mira, slobode – što ti sve to onda znači?! Male osobne radosti – nisu bijeg od stvarnosti, nego nagrada za trud, za rizike koje sam preuzela te za odluke koje nisu bile lake. Slobodu koju sam gradila godinama, kroz odricanja, rizike i vjeru u vlastitu viziju imali su teške trenutke koje samo onaj tko je bio u sličnoj situaciji može shvatiti i razumjeti.
Ono što sam posebno naučila jest da davanje otvara prostor za primanje. Kad drugima daš priliku, povjerenje, znanje, vrijeme – to ti se vrati. Ne uvijek odmah, ne nužno materijalno, ali se vrati. U odnosima, u osjećaju smisla, u miru koji dolazi kad znaš da si dio nečeg što je veće od tebe.
S godinama sam sve više svjesna i druge strane – one u kojoj se pravo bogatstvo nalazi u tome koliko možeš dati. Vjerujem da kad pomažeš drugima da rastu, da dođu do svojih trenutaka, život ti to vrati, kroz ljude, prilike, pa i kroz unutarnji mir. Na kraju, nije stvar u tome da samo „uspiješ“ – nego da uspiješ živjeti tako da ti srce bude ispunjeno.
Kako uspijevate balansirati između poslovnog i osobnog života? Na koji način Vaš osobni stil odražava Vašu profesionalnu filozofiju?
Balans za mene nije statična točka, već stalna dinamika – proces učenja kad stati, kad ubrzati i kada se ponovno uskladiti sa sobom. U poslovnom svijetu, posebno kada vodite instituciju i stvarate nešto svoje, lako je upasti u zamku neprekidnog „moranja“. No vrlo rano shvatila sam da ako želim graditi dugoročno i održivo, i ja sama moram biti u ravnoteži.
Zato svoj osobni život ne odvajam od poslovnog – živim ga kao produžetak svojih vrijednosti. Volim more, katamaran, skijanje, putovanja – jer mi to puni baterije, čisti misli i vraća fokus. To su trenuci kad se resetiram, kad slušam tišinu, prirodu, sebe. I upravo tada, kada se čini da ništa „ne radim“, najčešće dobijem najbolje ideje.
Moj osobni stil – jednostavan, ali izražajan – odražava i moj profesionalni pristup. Vodim i gradim istom strašću kojom živim – vjerujem u ravnotežu, autentičnost i snagu osobnog primjera. Profesionalni uspjeh za mene nema smisla bez unutarnjeg mira, slobode i odnosa koji traju. Ono što živim privatno, to gradim i profesionalno – jer pravi lider ne dijeli život na dijelove, već ga živi cjelovito.
Rijeka je Vaša baza, ali djelujete globalno. Koliko je izazovno balansirati lokalne i međunarodne obveze i kako PAR doprinosi razvoju regije?
Rijeka je moj grad, moj dom, temelj i izvor moje snage. Pogled na Kvarner svaki put me iznova napuni i podsjeti kako živim na najljepšem kraju svijeta. Upravo zato što dolazim iz grada koji sebe naziva lukom različitosti, važno mi je da svaki međunarodni projekt, partnerstvo ili inicijativa imaju povratni učinak ovdje – u našoj zajednici. Svjetska sam putnica, ali s velikom dozom ljubavi prema svom gradu. Balansirati lokalno i globalno nije jednostavno – zahtijeva stalno prilagođavanje, kulturološku osjetljivost i sposobnost provođenja velikih ideja u konkretne, lokalne koristi.
Rijeka je jednostavno u mom srcu kamo god išla i s ponosom je predstavljam diljem svijeta. Veleučilište PAR otpočetka gradimo kao most: između obrazovanja i poslovnog svijeta, između lokalnih talenata i međunarodnih prilika. Kroz projekte poput Europskog sveučilišta za dualne studije, mobilnosti, međunarodnih konferencija i partnerskih mreža, donosimo Europu – i svijet – u Rijeku. No jednako tako, želimo da naši studenti, profesori i poduzetnici budu ambasadori regije vani, pružamo im mogućnost da putuju, rade i uče od inozemnih kolega, da prošire vidike te donesu neka nova znanja i iskustva doma.
U konačnici, koliko god moje obveze bile globalne, moj kompas je uvijek lokalni – jer vjerujem da se snaga jednog lidera mjeri time koliko je toga ostavio iza sebe u vlastitoj zajednici.
Budućnost se gradi – znanjem, vizijom i srcem.
Kakvi su Vaši planovi za razvoj PAR-a u godinama koje dolaze?
Veleučilište PAR nastalo je kao ideja da obrazovanje može biti drugačije: bliže čovjeku, praksi, stvarnom životu. PAR je spoj osobnog i profesionalnog – jer sam u njega utkala sve svoje vrijednosti, prethodna poslovna iskustva, ljubav prema znanju i snažnu vjeru da obrazovanje može mijenjati pojedince, ali i zajednice.
Danas je PAR više od visokoobrazovne institucije. To je platforma za povezivanje: studenata i poduzetnika, lokalnog i međunarodnog, znanja i konkretne primjene. Kroz projekte, dualne studije, međunarodna partnerstva i razne konferencije, PAR aktivno doprinosi razvoju regije, ali i pozicioniranju Rijeke na europskoj obrazovnoj mapi. Naši studenti ne uče samo iz knjiga – oni uče kroz iskustvo, rad, suradnju i izazove stvarnog svijeta.
U narednim godinama želim učvrstiti PAR kao lidera u dualnom visokom obrazovanju u Hrvatskoj i regiji. Želimo razviti centre izvrsnosti, jačati međunarodnu suradnju, ali i proširiti ponudu na teme budućnosti, kao što su održivost, digitalna transformacija, poduzetništvo, zdravlje i sport.
Što danas smatrate najvećim uspjehom Veleučilišta PAR, a što osobno kao PAR-ova dekanica ili liderica?
Najvećim uspjehom Veleučilišta PAR smatram činjenicu da smo – unatoč brojnim izazovima – stvorili stabilnu, prepoznatljivu i autentičnu obrazovnu instituciju koja je prepoznata izvan granica Hrvatske. Temelje koje smo postavili na kvaliteti odnosa, relevantnosti znanja i stvarnoj povezanosti sa svijetom rada prepoznale su međunarodne kolege s vrlo snažnih europskih sveučilišta te pozvali PAR kao prvo hrvatsko veleučilište da postane dijelom jedne europske alijanse.
Lijepo je kad netko „izvana“ prepozna i nagradi vaš golemi trud i rad. PAR se od samog početka temelji na njemačkoj tradiciji dualnog obrazovanja i mom osobnom međunarodnom iskustvu. Gradili smo se kao mjesto gdje se obrazovanje ne odrađuje, nego doživljava. Od samog početka vodili smo se željom i mišlju da su naši studenti više od brojeva, a profesori više od predavača – oni su mentori, partneri i vodiči.
Mene osobno, kao dekanicu i lidericu, najviše ispunjava to što smo ostali vjerni viziji s početka – da obrazovanje može biti usmjereno prema osnaživanju pojedinca. Možda najvažnije – kroz PAR sam vidjela kako mladi ljudi otkrivaju svoje potencijale, pokreću svoje ideje, ostaju u regiji i stvaraju novu vrijednost. To je za mene pravo liderstvo: kad otvaraš prostor drugima da zasjaje.
Nedavno ste izabrani za članicu Izvršnog odbora EURASHE-a. Što za Vas osobno, ali i za Veleučilište PAR, znači ovo imenovanje i kako planirate doprinijeti razvoju visokog obrazovanja na europskoj razini?
Imenovanje u Izvršni odbor EURASHE-a za mene je veliko priznanje, ali i obaveza. Za članicu Izvršnog odbora EURASHE-a nominirana sam sa Zbora Veleučilišta, što je potvrda truda i angažmana uloženih kroz godine rada u obrazovanju, ali i velika odgovornost jer predstavljam sva veleučilišta u RH, ukupno 31 veleučilište. Za Zbor Veleučilišta ovo je značajan korak – priznanje da i manja, inovativna učilišta iz Hrvatske, u kontekstu stručnog visokog obrazovanja mogu biti prepoznata na europskoj razini i ravnopravno sudjelovati u oblikovanju obrazovnih politika.
Kao članica odbora, želim aktivno doprinositi jačanju modela učenja kroz rad, povezivanju obrazovanja s tržištem te stvaranju prilika za mobilnost i internacionalizaciju, ne samo za studente, već i za nastavnike i institucije. Fokusirat ću se na ono što izravno donosi vrijednost studentima i njihovom profesionalnom razvoju.
Sudjelujem godinama na brojnim međunarodnim projektima, konferencijama i sveučilištima, uključujući Harvard i Lehigh University, što su doista iskustva koja ostavljaju dubok trag – ne samo u profesionalnom, već i u osobnom smislu. Ondje naučite kako izgledaju istinska interdisciplinarnost i suradnja, ali i kako se znanje odmah primjenjuje u praksi.
U vremenu sve bržih promjena i tehnološke transformacije, kako Veleučilište PAR svojim dualnim modelom obrazovanja i projektima poput AI & GAMING EDIH-a studentima pomaže da ne budu samo spremni za budućnost, već da je aktivno oblikuju?
Danas više nije dovoljno studente pripremiti za budućnost – naš zadatak je osnažiti ih da budu pokretači promjena i kreatori budućnosti. Na Veleučilištu PAR toga smo svjesni od samog početka. Kroz naš dualni model visokog obrazovanja, koji kombinira akademsku izvrsnost s praktičnim radnim iskustvom, studentima pružamo priliku da od prvog dana studija budu povezani s realnim sektorom. Time ne razvijaju samo znanje, već i vještine koje tržište rada zaista traži – i to u realnom vremenu.
Ponosni smo što smo jedini hrvatski član Europskog sveučilišta za dualno obrazovanje – EU4Dual, jer to znači da smo dio mreže institucija koje oblikuju obrazovanje budućnosti na razini cijele Europe.
A kad govorimo o budućnosti, ne možemo izbjeći temu umjetne inteligencije i digitalnih tehnologija. Upravo kroz projekt AI & GAMING EDIH – europski digitalni inovacijski HUB, stvaramo most između obrazovanja, tehnologije i industrije. Studentima omogućujemo pristup vrhunskim alatima i mentorima iz sektora koji se najbrže razvijaju – poput gaming industrije i primjene AI-ja. Kroz radionice, projekte i suradnje s tvrtkama, naši studenti ne samo da prate trendove – oni ih stvaraju.
Dualno obrazovanje važnije je nego ikad prije jer odgovara na konkretan izazov: kako mladima dati ne samo diplomu, nego i stvarnu vrijednost na tržištu rada. U hrvatskom kontekstu to znači povezivanje visokog obrazovanja s gospodarstvom na svim razinama.
Na PAR-u to radimo kroz obveznu stručnu praksu od prve godine studija, projektno učenje, mentorski rad i kroz podršku studentskim poduzetničkim projektima. Naši studenti rade na stvarnim izazovima iz industrije, razvijaju svoje ideje unutar našeg poduzetničkog inkubatora i svakodnevno uče kako razmišljati kao inovatori.
Naša misija je stvoriti generaciju ljudi koji ne moraju birati između odlaska i ostanka – nego koji mogu ostati, stvarati i uspijevati ovdje, uz otvorenost prema svijetu. To je, po meni, pravi doprinos regiji, mom gradu i mojoj zemlji: kad znanje i iskustvo cirkuliraju, a vrijednosti ostaju.
Za svoj rad nagrađeni ste brojnim vrijednim nagradama i priznanjima. Među njima je i nagrada koja se dodjeljuje ženama diljem svijeta koje su napravile određene promjene i ostavile trag u društvu u kojem žive. Je li Vam neka od nagrada posebno važna?
Upravo ta nagrada – Women of the Decade – koju mi je uručio Women Economic Forum, svakako ima posebno mjesto u mom srcu. Ona je priznanje ženama diljem svijeta koje svojim radom, liderstvom i angažmanom ostavljaju trag u društvu. Za mene je to bilo veliko priznanje, ali i snažna potvrda da ono što radimo u obrazovanju i zajednici – ima širi doseg. Biti prepoznata među globalnim lidericama koje potiču promjene, za mene je snažan podsjetnik da i iz Hrvatske možemo biti vidljivi, utjecajni i inspirativni.
Tijekom godina doista sam imala čast primiti i niz drugih nagrada, koje svaka na svoj način simboliziraju različite faze mog puta. Izdvojila bih i nagradu za Poduzetnicu godine u Hrvatskoj, koju dodjeljuje Hrvatska udruga poslovnih žena KRUG. Ona je potvrdila da liderstvo može i mora biti povezano s uključenošću i vizijom razvoja koja nadilazi poslovne brojke te koja je na neki način bila preteča svim ostalim nagradama koje su kasnije pristizale.
Nagrada Primorsko-goranske županije za iznimna postignuća u obrazovanju, kao i nagrada Grada Rijeke za osnivanje prve privatne visokoobrazovne institucije i poticanje razvoja poduzetništva kod žena, posebno su mi drage jer dolaze iz mog lokalnog okruženja i odražavaju povjerenje zajednice u ono što gradimo kroz Veleučilište PAR.
Svaka od tih nagrada zapravo je rezultat timskog rada i zajedničke vizije – mene, mog tima, naših partnera i studenata. One me podsjećaju koliko je važno ostati vjeran svojim vrijednostima, graditi mostove između sektora i stalno propitivati kako obrazovanje može služiti ljudima i društvu u cjelini.
Kao predsjednica za visoko obrazovanje pri G100 mreži i dobitnica nagrade “Žena desetljeća”, kakvu odgovornost osjećate prema lidericama ili poduzetnicama?
Osjećam duboku odgovornost – ne samo kao liderica, već i kao mentorica, saveznica i glas onih žena koje još nemaju dovoljno prilika da se njihov trud i potencijal prepoznaju. Nagrada Women of the Decade, koju mi je uručio Women Economic Forum, za mene je više od osobnog priznanja. Ona me podsjeća da svaki uspjeh nosi i odgovornost – da otvorim vrata drugima, da osnažujem žene koje kreću svojim putem i da budem primjer kako se liderstvo može graditi integritetom, autentičnošću i društvenim učinkom.
Kao Global Chair za visoko obrazovanje, unutar mreže G100, moja je uloga usmjerena na osnaživanje žena u obrazovnim sustavima, promicanje dostupnosti kvalitetnog obrazovanja, umrežavanje institucija te razvoj inovativnih modela učenja, kao što je dualno obrazovanje. Cilj nam je stvoriti obrazovno okruženje koje ne samo što potiče izvrsnost, već i osnažuje žene da postanu liderice u akademiji, znanosti i poslovnom svijetu.
G100 je globalna platforma koja okuplja 100 žena liderica iz različitih sektora s ciljem stvaranja konkretnih promjena za žene diljem svijeta. Kroz ovu ulogu, kao i nekad ulogu potpredsjednice Global Women Leaders Committeea pri WBAF-u, imala sam i imam priliku raditi s poduzetnicama na globalnoj razini – poticati promjene u politici, obrazovanju, financijama i društvenim strukturama koje omogućuju ženama da rastu, vode i mijenjaju svijet oko sebe.
U hrvatskom i regionalnom kontekstu, ta odgovornost uključuje svakodnevni rad na rušenju barijera, osnaživanju ženskog poduzetništva i stvaranju obrazovnog okruženja koje njeguje jednakost, inovativnost i hrabrost. Na međunarodnoj razini, kroz G100 i Women Economic Forum, moj fokus je na umrežavanju obrazovnih institucija, poduzetnica i investitora kako bi ženama bile dostupne konkretne prilike – bilo da se radi o edukaciji, financiranju ili globalnom pozicioniranju.
Jer istinska moć ne leži u tome da dođete sami na vrh – nego u tome da stvorite sustav u kojem svi imaju šansu doći do njega.
Što biste savjetovali mladim poduzetnicima, osobito ženama, koje žele započeti vlastiti poslovni put?
Prvi i najvažniji savjet bio bi – vjerujte sebi i svojoj viziji, čak i kada drugi u nju sumnjaju. Poduzetništvo je put pun izazova, ali i ogromnih prilika za osobni rast i stvaranje stvarne promjene. Važno je znati da ne morate znati sve – ali morate biti spremni učiti, tražiti podršku i okružiti se ljudima koji vas inspiriraju i guraju naprijed.
Za žene koje ulaze u poduzetništvo, moj savjet je: nemojte čekati savršen trenutak. On najčešće ne dolazi. Krenite s onim što imate – idejom, strašću, rješenjem za problem koji vas muči – i gradite korak po korak. Budite otvorene za suradnje, tražite mentore, gradite mrežu – jer nitko ne uspijeva sam.
I ono što smatram ključnim – budite autentične. Ne morate se uklapati u tuđe predodžbe o tome kako izgleda liderstvo. Snaga je u tome da budete dosljedne svojim vrijednostima, suosjećajne, ali i odlučne. Nije slabost ako pokažete emocije – to je snaga koja stvara povjerenje i pokreće ljude.
I na kraju – ne bojte se neuspjeha! To nije kraj puta, nego lekcija koja vas čini boljima. Svaki pad je prilika za novi početak – s više znanja, iskustva i hrabrosti.
U konačnici, najveći uspjeh nije titula, broj studenata ili nagrada – nego osjećaj da si ostavio trag, promijenio nešto nabolje i izgradio nešto što ima dušu te da oko sebe imaš ljude koji ne rade „posao“, nego žive misiju.
