Boravak i rad stranog radnika u Republici Hrvatskoj reguliran je Zakonom o strancima te je zapošljavanje radnika moguće isključivo temeljem važeće Dozvole za boravak i rad. Agencija Pinoy 385, na čelu s direktorom Stjepanom Jagodinom, uvidjela je ovdje poslovnu priliku i nudi kompletnu uslugu posredovanja u zapošljavanju filipinskih i ostalih stranih radnika u ime klijenta prema propisanom postupku zapošljavanja.
“Začetak ideje za angažmanom stranih radnika s Filipina pojavio se upravo tijekom mog rada u obiteljskoj tvrtki Euromarkt”, kaže nam Stjepan Jagodin i nastavlja: “Tijekom srednjoškolskog i fakultetskog obrazovanja želja mi je bila da svoju budućnost gradim u sektoru zrakoplovstva – od želje da budem pilot do inženjerskog rada u nekoj od svjetskih tvrtki proizvođača zrakoplova. No kako smo imali obiteljsku tvrtku s dugogodišnjim postojanjem na hrvatskom tržištu, na završetku školovanja u njoj stječem svoje prvo ozbiljnije poduzetničko iskustvo u nekoliko sektora, što je značajno pridonijelo ideji i daljnjem razvoju agencije Pinoy 385 d.o.o.
Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju kroz godine se pomalo osjetio nedostatak radne snage na tržištu rada te smo i mi u Euromarktu svjedočili nedostatku kvalitetnog kadra za obavljanje ugovorenih poslova. Budući da su prodaja, servis i najam viličara primarne djelatnosti tvrtke, imali smo značajnih problema u pronalasku servisnog osoblja.
Na jednom od svojih putovanja primijetio sam da su upravo Filipinci izrazito globalno zastupljeni kao radna snaga. Nakon dugotrajnih istraživanja, usred zahtjevne procedure s filipinske strane, zaposlio sam Filipince na mjesto servisera viličara u Euromarktu. Od trenutka razvoja ideje do samog angažmana radnika i dolaska u Hrvatsku prošlo je više od godinu dana, a situacija na tržištu rada bila je sve teža. Uzevši u obzir prirodu samog posla, strani radnici s Filipina odlazili su na teren u svrhu obavljanja servisiranja viličara. S vremenom su dolazili sve češći upiti naših klijenata o dolasku filipinskih radnika u Hrvatsku i tako se rodila ideja…”
Dakle, godine 2018. pokrećete agenciju Pinoy 385 – prvu i danas jednu od vodećih agencija za posredovanje pri zapošljavanju stranih radnika. Izvrsno ste prepoznali neke nove prilike na tržištu rada.
Nakon pozitivnih reakcija na strane radnike koji se pojavljuju u našoj tvrtki te činjenicu da sve više ljudi zanima njihov dolazak, počeo sam se raspitivati i razvijati ideju o osnivanju agencije za posredovanje i ustupanje radnika s Filipina u Hrvatskoj. Budući da je dokumentacija za navedeni proces opsežna, od same ideje do njezine realizacije prošlo je neko vrijeme. Što se tiče samog imena agencije, odlučio sam se za Pinoy jer je to kolokvijalni naziv za filipinske državljane i filipinske radnike, čemu sam pridodao pozivni broj Hrvatske. Ako osnujem tvrtku u jednoj od država regije, naziv mogu lako adaptirati korištenjem pozivnog broja te države.
U Hrvatskoj, čini se, i poslodavci i zaposlenici dobro prihvaćaju Filipince. Jesu li neka ranija iskustva s ovom zemljom bila presudna u odabiru Filipina?
Kako sam uvodno već naveo, tijekom svojih putovanja svijetom primijetio sam da su radnici s Filipina prisutni u raznim djelatnostima, bilo da je riječ o hotelskoj industriji, logistici ili održavanju. Upravo zbog svoje kulture, prilagodljivosti i znanja engleskog jezika, jedni su od traženijih stranih radnika. Između ostalog, oni, rekao bih, bolje od ostalih država imaju uređeno zapošljavanje svojih radnika diljem svijeta. Sve to pridonijelo je odluci da svoje poslovanje specijaliziram u tom smjeru. Budući da smo u proteklom razdoblju imali puno zadovoljnih klijenata iz različitih djelatnosti i industrija, kao i regija Hrvatske, mogu potvrditi da su poslodavci i više nego zadovoljni filipinskim radnicima. Za to smo dijelom zaslužni i mi kao agencija koja na stručan način kontrolira, odnosno obavlja selekciju samog kadra, educira ih prije dolaska u Hrvatsku te priprema poslodavca kako da integrira radnika u radni kolektiv, a sve u cilju ubrzavanja cijelog procesa na zadovoljstvo radnika, klijenta i agencije.
Uvoz radne snage je posljedica migracija koje se prirodno događaju i sigurno je da će potreba za stranim radnicima sve više rasti. Ispraznio se bazen radnika iz regije. Postoje li procjene manjka radnika u Hrvatskoj?
Kada govorimo o prirodnim migracijama, to je samo jedan od razloga. Želio bih naglasiti da prirodan rast poslovanja domaćih tvrtki znatno utječe na donošenje odluke o zapošljavanju stranaca. Mogu potvrditi da gotovo svi naši veći klijenti imaju kontinuirano proširenje svojih godišnjih kapaciteta, pričali mi o ugostiteljskom objektu ili hotelskoj industriji. Ako hotelska kuća svake sezone otvori jedan ili dva dodatna hotela, naravno da im migracijska i natalitetna politika ne idu u prilog. Upravo zato dolazi do problema nedostatka radne snage. Problem nedostatka radne snage nije prisutan isključivo u Hrvatskoj, niti se radi samo o migracijama unutar Europske unije, Schengena, slobode rada i slično. To je globalni problem s kojim se suočavaju Australija, Novi Zeland, Kanada i sve članice Europske unije, pa se ovdje ne bih fokusirao samo na Hrvatsku.
Rekli ste kako zapošljavanje stranih radnika nije samo mogućnost, nego prioritet za održivo gospodarstvo Hrvatske. Istovremeno kvalitetna radna snaga postaje imperativ. Pojasnite nam.
Upravo tako. Zapošljavanje stranih radnika nije mogućnost ili luksuz koji si netko od poslodavaca želi priuštiti kako bi možda bio prepoznat na tržištu. To je prioritet za uspješno odrađivanje ugovorenih poslova. Svakodnevno svjedočimo poslodavcima koji su, nažalost, u problemima zbog nedostatka kadra. Budući da poslodavci najčešće nisu informirani o procesu dolaska stranog radnika u Hrvatsku, često smatraju da je radnik već raspoloživ u Hrvatskoj ili da može prilično brzo doći. Nažalost, zbog zakonskih odredbi, zapošljavanje stranog radnika traje minimalno 60 dana. Ako govorimo o zemljama trećeg svijeta te ako je potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku, taj postupak traje i nešto dulje. Upravo zato naša je uloga i podizanje svijesti kod poslodavaca kako bi na vrijeme započeli s traženjem stranih radnika. Naravno, tu smo i da im osvijestimo kako to nije problematika koja je zadesila samo njih, već se radi o globalnoj situaciji te da se ta slika neće promijeniti u sljedećih nekoliko mjeseci. Samim time, i za one kojima se četiri mjeseca čine predugima, savjetujemo da krenu. Iako već kasne, potencijalno se dovode u situaciju da uopće ne reagiraju, što je najlošija opcija.
U turizmu je ipak najveća potreba za dovođenjem filipinskih radnika. Pokazalo se da naš turizam ne bi bez njih opstao. I sami zapošljavate filipinske radnike?
Da, možemo govoriti o tome da je turizam najveći konzument stranih radnika, ponajviše zbog izražene sezonalnosti, što je specifična pojava u zapošljavanju. Ako pogledamo samo nekoliko godina unatrag, kada govorimo o Hrvatskoj, radnici s kontinenta tradicionalno su popunjavali sezonska radna mjesta. Danas je situacija znatno drugačija – govorimo o kontinuiranom nedostatku radne snage, kako na kontinentu, tako i na obali, bez obzira na samu turističku sezonu.
U kojim gospodarskim sektorima najčešće posredujete pri zapošljavanju i u kojim zanimanjima prevladavaju strani radnici?
Svakodnevno nam stižu upiti i zahtjevi za stranom radnom snagom iz gotovo svih gospodarskih sektora, poput prehrambene industrije, metalurgije, logistike, transporta i skladištenja, pa sve do raznih uslužnih djelatnosti poput ugostiteljstva ili turizma. Istaknuo bih i upite koje dobivamo, a odnose se na potragu za inženjerima ili voditeljima gradilišta. Kada govorimo generalno, rekao bih da su strani radnici, primjerice, u sektoru građevine, prisutni već sada na velikom broju pomoćnih poslova – neovisno o tome je li riječ o radnicima iz regije ili radnicima iz Azije. U nadolazećem razdoblju očekujemo još intenzivniji priljev strane radne snage. Rekao bih da smo dosad uspješno posredovali u zapošljavanju više od 1.500 radnika godišnje u Hrvatskoj, a očekujemo da će ta brojka 2023. biti znatno veća.
Očekujete li još veći priljev stranih radnika i jesmo li prepoznali da je manjak radnika dugoročan problem?
Svakodnevno svjedočimo sve većem priljevu stranih radnika, a isto možemo vidjeti iz medija i statističkih podataka o broju podnesenih i odobrenih zahtjeva za dugotrajni boravak i rad. Postoji određena doza zabrinutosti poslodavaca, kao i nas agenata, da će ulaskom u Schengen i dobivanjem slobode kretanja migracije stranih radnika krenuti prema zapadnim zemljama. Kada govorimo o našoj agenciji i migraciji filipinskih radnika, mogu potvrditi da imamo neznatnih problema, gotovo manje od 0,5 posto, odnosno prebjeg u neku drugu državu je iznimka. To mogu možda potkrijepiti i činjenicom da su filipinski radnici zadovoljni kod trenutnih poslodavaca, da su za njih dogovoreni uvjeti koji su adekvatni, kao i da im je plaća adekvatna.
Što sve radite da se filipinski radnici brže integriraju u radnu okolinu i prilagode našem tržištu rada (priprema radnika i poslodavaca za njihov dolazak, smještaj radnika, učenje hrvatskoga jezika, poštovanje svih potreba stranih radnika, sigurnost za obje strane i drugo)?
Zapošljavanje stranog, odnosno filipinskog radnika, klijentima prezentiramo kao projekt u kojem sudjelujemo mi kao agencija, oni kao poslodavci i sam radnik. Intenzivno radimo na pripremi svih proceduralnih, dokumentacijskih i komunikacijskih alata kako bi integracija radnika u njegovu radnu okolinu bila što brža. Određenim skupinama radnika možemo osigurati i trening, edukaciju, učenje hrvatskoga jezika te ih pripremiti na sve različitosti koje će ih dočekati u zemlji rada.
U Hrvatsku dolaze i radnici iz brojnih drugih država. Kruže informacije da primjerice radnici iz Nepala imaju organizirane rute kako bi otišli na druga europska tržišta rada. Imate li vi takvih iskustava?
Uzevši u obzir izrazito i neočekivano velik priljev strane radne snage, mogu reći da nitko od nas, počevši od poslodavaca, državnih institucija ili samoga društva, nije u potpunosti spreman za sve strane radnike. Kada govorimo o radnicima iz Nepala, postoje značajne brojke radnika koji se ne zadržavaju u Hrvatskoj, već se, po dobivanju svoje potrebne dokumentacije upute prema zapadnoeuropskim zemljama. Kada govorimo o filipinskim radnicima, mi nemamo takvih problema. Procedura zapošljavanja radnika s Filipina izrazito je striktna i sveobuhvatna, a za kontrolu njihova boravka i rada u zemlji domaćina zaduženo je i Ministarstvo za prekomorski rad Republike Filipini, kao i njihova diplomatska predstavništva diljem svijeta. Radnici se dodatno kontroliraju lokalno u posredovanju nas agenata. Samim time, u sustavu gdje su kontrolirani i radnici i agenti i poslodavac, dolazi do međusobnog uvažavanja i izvršenja svih ugovornih obveza, a samim time nemamo ni probleme s odlascima radnika.
Iz Vašeg iskustva, jesmo li prihvatili globalno tržište rada?
Rekao bih da još uvijek nismo dobrovoljno prihvatili globalno tržište rada, već da nam je nametnuto te da je jednostavno ušlo u našu svakodnevicu. Budući da smo kao društvo vrlo neiskusni u tome i prilično nezaštićeni, postoji još puno aspekata migracijske politike kako bi se to moglo urediti, a sve za dugoročnost i održivost nas kao nacije i kompletnog procesa zapošljavanja stranaca, kao i njihove integracije u društvo. Mnogi od njih će ostati dugoročno živjeti u Hrvatskoj i bit će dijelom našega društva, a taj segment nam nedostaje.
