Dragana Mladenović poznata je NLP trenerica. Dijeljenje znanja važan je dio njenog privatnog i poslovnog identiteta. Voli podučavati. Smatra da su ljudi moćna bića koja nisu svjesna svoje moći. Točnije, smatra da ljudi vjeruju da mogu promijeniti druge, no da im je teško promijeniti vlastite negativne emocije i reakcije.
“Moja svrha je da vlastitim primjerom ljudima pokažem da mogu upravljati vlastitom glavom, emocijama i reakcijama, da uvijek imaju izbor kada su u pitanju reakcije. NLP znanje ljudima to omogućava. Kao NLP trenerica ljudima dijelim ta znanja. Živim NLP i predajem NLP. Ove godine slavim 20 godina trenerskog rada i 17 poduzetničkog života u kojem živim isključivo kao NLP trener. Po zvanju sam socijalni pedagog. Trinaest godina sam radila u dječjem domu s djecom s poremećajem u ponašanju. Taj posao je glavni krivac ili motivator zašto sam krenula na NLP edukaciju. Shvatila sam da mi znanje stečeno fakultetskim obrazovanjem nije dovoljno da bih kvalitetno radila s djecom i tinejdžerima. Moji NLP počeci su usko vezani uz moj odgajateljski rad. Kad sam se upoznala s NLP-jem, nisam ni sanjala da je to nešto čime ću se baviti. Nisam, nije mi bilo na kraj pameti profesionalno se baviti NLP-jem, a biti poduzetnik još manje. Odgajana sam da budem usmjerena na rješenje, na ono što mogu učiniti da se neki problem riješi, da su znanje i učenje vrlo važni, da se ne kuka i filozofira te da se poduzima akcija, preuzima osobna odgovornost za vlastite postupke i da nema opravdanja i krivca izvan mene same. NLP ima iste postulate, stoga je znanje palo na plodno tlo. Imala sam takav životni stav, a kad sam s NLP znanjem naučila KAKO jednostavnije ostvariti ciljeve i promijeniti svoje reakcije – kao da sam osvojila jackpot.”
Imate obiteljsku tvrtku koju vodite s mužem Draganom. Kako postižete balans između poslovnog i privatnog života?
Možda će nekomu zvučati patetično, ali ključ je u ljubavi, poštovanju, podršci i prihvaćanju različitosti. NLP uči o prihvaćanju i poštovanju različitosti. Mi smo jako različiti, ali smo te razlike iskoristili kako bismo se nadopunjivali i podržavali. Učimo jedan od drugog uz maksimalno poštovanje jedinstvenosti svakog od nas, bez prisile da se onaj drugi mijenja. I baš takav odnos je rezultirao i mojim i suprugovim promjenama. Ove godine slavimo punoljetnost naše veze. Često znamo reći i šaliti se da kad se i posvađamo, a znamo i to, koristimo stručne termine. U toj šali ima puno istine jer zaista nismo NLP treneri samo na treningu, nego i u privatnom životu. Poslove dijelimo i privatno i poslovno. Ja sam “stariji” trener po stažu, radim individualne treninge, specijalizirane treninge za firme i brinem se o financijama. Suprug je zadužen za logistiku, marketing, kompjutere, servise. Oboje radimo treninge za NLP certifikate. Svako radi ono što voli i u poslu i privatno. Dogovor gradi balans.
Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća ostali ste bez posla. Osjećali ste se povrijeđeno, poniženo i izdano, no odlučili ste raditi, bilo što. Što ste sve tada radili?
Da, to je bilo jedno od onih iskustava koja su nam strašna, ali nas pripremaju za neka druga, bolja iskustva. Što te ne ubije, ojača te. Tu bih dodala i da nam omogućava unutarnju promjenu, osobni rast i razvoj. Nakon što mi je, u jednoj ustanovi u kojoj sam radila, rečeno da za mene više nema mjesta, između ostalog i zbog “miješane krvne slike”, bila sam očajna. Moja plaća bila nam je jedini izvor prihoda. Ostala sam s majkom bez novaca, njena obiteljska mirovina nije stizala jer je otac bio časnik bivše vojske i trebalo je vrijeme da se to sredi. Plakala sam, psovala, ljutila se, a onda sam zastala i pitala samu sebe: “OK, što ćeš sada? Možeš plakati i kukati ili poduzeti nešto.” Tada još nisam ni znala da NLP postoji. Ono što mi je pomoglo jest učenje Viktora Frankla, čovjeka koji je preživio koncentracijski logor, i logoterapija, s čime sam se upoznala za vrijeme studija. Završila sam dio edukacije realitetne terapije Williama Glassera. Jedna i druga imaju nešto zajedničko. Uče nas da imamo izbor.
Javila sam se u jednu agenciju i čuvala djecu. U ulazu smo ostali bez čistačice i predstavnik stanara me pitao znam li nekoga tko bi čistio. Odgovorila sam da znam. Sebe. Malo me čudno pogledao i rekao: “Ali imaš fakultet.” Odgovorila sam: “Ništa ti ne brini, sad mi on baš neće plaćati račune.” I tako sam čistila stubište. Volim čistiti, nisam imala nikakvih troškova, a dobivala sam mali, ali redovan prihod. Zatim sam se prijavila za SOS mame Dječjeg sela Lekenik koji je započinjao s radom. Nisam prošla za mamu, ali sam dobila preporuku i konačno posao u struci. U međuvremenu sam bila kućna pomoćnica u Beču. Odgajana sam da su svi poslovi jednako vrijedni.
U jednom trenutku život Vas je odveo u Beč. Bili ste kućna pomoćnica s diplomom. Naučili ste organizirati se i obaviti brojne poslove u kratkom vremenu. Je li Vam ovo iskustvo na neki način omogućilo da se počnete baviti poslom koji danas radite, temeljeno na vlastitim iskustvima?
Beč je bio super iskustvo. I ponavljanje priče. Pitali su me znam li nekoga tko bi čuvao djecu u Beču. Odgovorila sam da znam. Sebe. I otišla sam u Beč, gdje sam najmanje čuvala djecu. Stan se prostirao na nekih dvjestotinjak kvadrata. Čistila sam, prala, kuhala, peglala, išla u nabavku i čuvala djecu. Četiri člana obitelji, razmaženi gazda koji nije u životu nešto spremio iza sebe, dvije djevojčice i divna gazdarica. I ne samo da sam bila kućna pomoćnica s diplomom, već i s dugim noktima. Naime, imam vrlo kvalitetne nokte, stoga je moj gazda, kad se htio praviti važan pred prijateljima, naglašavao da samo on ima takvu kućnu pomoćnicu.
Sjećam se prve večeri u svojoj maloj garsonijeri. Strašno sam se rasplakala dok sam raspakiravala kofer. A onda sam obrisala suze, ispuhala nos i rekla sama sebi kako je ovo ipak napredak – stigla sam od stubišta do Beča. Iskoristi situaciju i uzmi sve dobro što iz nje može proizaći. Dobila sam puno dobroga i puno sam naučila. To je bila ogromna količina posla, mnogo poslova sam morala obaviti u određenom vremenskom roku, prvih mjesec dana nije bilo mišića u tijelu koji me nije bolio, ali sam postala tako dobro organizirana da je iz tog iskustva nastao moj prvi specijalizirani NLP trening upravljanja vremenom koji radim već 20 godina. To iskustvo mi je i pomoglo da dvije godine radim dva posla, odgajateljski i trenerski.
Impresionirale su me Vaše dvije prijateljice – hrabrost i odlučnost. Upoznajte nas s njima.
Jako ste me ugodno iznenadili s ovim pitanjem. Kao što sam napisala u jednom svom blogu: Moje dvije prijateljice, HRABROST i ODLUČNOST. Iako sam niska rastom, imam veliko, hrabro i odlučno srce. Ponekad, u svakodnevici koja nas često melje, kada samo jurimo i žurimo, treba zastati i pobrojati sva svoja postignuća. Postignuća nisu samo osvajanje Himalaje i veliki izumi, iako često mislimo da se samo to broji. Često se fokusiramo samo na ono što nismo ostvarili i brišemo svoja postignuća jer je to kao normalno, nije ništa posebno.
I ja sam bila jedna od njih. Smatrala sam da nije ništa posebno što nikad nisam pala nijedan ispit na fakultetu, nije ništa posebno što sam bila odlikašica i nije ništa posebno što sam u jednom danu diplomirala na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i dala posljednji ispit prve godine na studiju novinarstva. Završila sam trenerski trening u SAD-u na engleskom jeziku premda ga nikad nisam učila. Moj prvi ishod na NLP treningu bilo je govorenje na engleskom. Počela sam sama učiti i progovorila sam. Brljala jesam, ali sam govorila. I još nisam bila svjesna svojih prijateljica, sve dok mi na našem trenerskom treningu polaznice nisu rekle svaka ti čast što si ovakav program završila na stranom jeziku.
Znate onaj osjećaj kad shvatite neku veliku istinu koja vam je pred nosom, no vi je sve vrijeme niste vidjeli. To je bio trenutak kad sam shvatila da sam zaista bila hrabra jer sam se usudila otići u Ameriku kako bih postala NLP trener sa svojim znanjem engleskog. Naravno, NLP me naučio nekim “trikovima” i da sam ih znala s 20 godina, neke bih stvari ostvarila brže, lakše, možda s manje brige, suza, no ne bih imala iskustvo. Sve je dobro i ja sam zahvalna na svim iskustvima. Ponekad, kad malo razmislim o svom životu, uviđam da je zaista malo neuobičajen, no meni koja ga živim sasvim je običan. Možda baš zbog ovih mojih dviju prijateljica. Osvještavanje postojanja njih dviju omogućilo mi je novu, višu, lakšu razinu rješavanja problema i odnosa prema njima.
Danas ste suvlasnica tvrtke Miroras centar za osobni rast i razvoj koju ste osnovali 2012. godine. Prva ste NLP master trenerica u Hrvatskoj.
Često čujem da mi u Mirorasu nismo za edukaciju u biznisu, već više za osobni rast i razvoj. Kako onda naši polaznici ostvaruju postignuća i u poslu i privatno? Razumijem otkud takvo uvjerenje. Mi ne razdvajamo biznis NLP i NLP za osobni rast i razvoj. Mi podučavamo NLP da ga možete koristiti u svim područjima života. Naši polaznici ostvaruju odlične rezultate i u biznisu i u privatnom životu. Od promjene poslova, karijera, poduzetničkog života do sretnih brakova, djece, mršavljenja. Svatko od njih odlučuje što će raditi. Imamo li dvije glave – jednu za posao, a drugu za privatni život? Nismo dvoglavi, zar ne? Ako imate problem s kontroliranjem ljutnje, imate ga i u privatnom i poslovnom životu.
Miroras je nasljednik Prosperite koju sam 2003. godine osnovala s dvjema kolegicama. One su krenule svojim putem. Razišle smo se u miru, ostale prijateljice. Suprug se preselio u Zagreb i zajedno smo osnovali Miroras centar. Miroras centar je mjesto sigurnog rasta i razvoja. Naša djelatnost se grana u više smjerova. Jedna je NLP edukacija za međunarodno priznate certifikate. Naši certifikati su priznati i od američkih i europskih asocijacija. Naše certifikate priznaju čak tri međunarodne asocijacije. Kad kod nas završite edukaciju, osim ogromnog znanja dobivate i certifikate koji se priznaju diljem svijeta. NLP ima tri stupnja edukacije: NLP praktičarski, NLP majstorski i NLP trenerski. U Mirorasu radimo sva tri.
Druga grana su specijalizirani treninzi za tvrtke, tzv. in house edukacije. Imamo tvrtke s kojima surađujemo od mojih prvih trenerskih dana. Specijalizirane treninge kreiramo u skladu s potrebama i željama tvrtke. Treninge Uspješan tim, Upravljanje vremenom, Upravljanje stresom, Prezentacijske vještine, Motivacija radimo godinama i ostvaruju izvrsne rezultate. Naši specijalizirani treninzi su vrlo interaktivni, baziraju se na NLP znanjima i vještinama te su namijenjeni malim grupama. Ono što često izaziva čuđenje jest činjenica da ne koristimo PowerPoint prezentacije, projektore, već samo flip chart. Razlog tomu jest činjenica da je naš način prenošenja znanja i usvajanja vještina najefikasniji putem vježbi, a ne kada koristimo silne slajdove. Upravo takav način rada i, naravno, moje znanje omogućavaju mi da i tijekom treninga dodam neko neplanirano znanje ili vještinu.
Jedna od vještina koju učimo je i slamanje daske rukom. Naučite tu vještinu u pola sata i ostvarite nemoguće. Nije li dobro imati takvo iskustvo bez obzira na to kojom se djelatnošću bavite? Dobivate resurs i uvjerenje da je nemoguće moguće, samo treba znati KAKO.
Treća grana našeg poslovanja je individualni rad i coaching. To je moja velika ljubav. Uz znanje tehnika imam dar vrlo brzo otkriti uzrok problema. Tu rušim neka uobičajena pravila da se mora dolaziti određeni broj puta kako bi se nešto riješilo. Vjerujem da se ne mora. Dolazi se onoliko koliko treba da se problem riješi. Netko će možda reći da to i nije isplativo jer se problem riješi brzo, ali ja duboko vjerujem da jest, jer nam dolaze novi klijenti. U vrijeme pandemije smo radili uživo i nismo popustili najezdi online edukacija. Neke teme se mogu odraditi online, no većina naših tema se ne može kvalitetno odraditi. Kvaliteta i znanje su naše osnovne vrijednosti.
Do 2005. godine NLP je bio hobi, a onda je počeo Vaš poduzetnički život. Zašto poduzetništvo, a ne sigurnost?
Da sam znala što me sve čeka, možda bi ostao hobi. Šalim se. Dvije godine sam radila paralelno odgajateljski i trenerski posao. Trenerski je rastao i sve sam teže usklađivala oba posla. Shvatila sam da odgajateljski više ne radim s onom strasti s kojom sam ga radila. Moji klinci nisu zaslužili da taj posao odrađujem rutinski, stoga sam donijela odluku da odlazim, iako su mi zadnje godine odgajateljskog posla zaista bile izvrsne. Napravila sam plan i poslušala savjet svojih trenera da uštedim novac za godinu dana za sve troškove bez ikakve zarade, kad ostavim posao. Imala sam stan koji je bio i poslovni prostor, tako da sam godinu dana živjela i radila u jednom prostoru. Danas samo tamo radimo.
Jesam li griješila? Jesam. Jesam li se čudila nekim stvarima? Jesam. Jesam li preživjela recesiju, pandemiju? Jesam. Što mi pomaže? Moja glava, moje znanje. Miroras može propasti, ali moje znanje ide sa mnom. Jesam li uspjela iz prve ostvariti neke ciljeve? Nisam, mnogo puta. Imam sigurnost u svoje znanje, pamet, sposobnost i imam NLP koji mi omogućava učenje. I vjerujem svojoj intuiciji. To me isto naučio NLP. Kad sam “griješila” u procjeni, nisam slušala svoj unutarnji glas. Što sam starija, sve ga više slušam i zahvalim svaki put, premda mi se ponekad i ne sviđa ono što mi govori.
Kažete kako svatko ima svoju tajnu za uspješan život. Koja je Vaša?
Tajna uspješnog života je da svatko od nas zna što je za njega uspješan život. Svatko to treba odrediti za sebe. Ja volim mir, a netko bi rekao da mu je mir dosadan. Netko voli kupovinu, šetnje po dućanima kao moj suprug, a ja uđem pogledam i ako mi odgovara kupim. Moja tajna je da sam bila svoja. Kad sam svom treneru Johnu Overdorfu, s kojim sam u kontaktu i povremeno se dopisujemo, pisala o svom psu Diti, kako je svoja i kako bi netko rekao da je tvrdoglava, napisao mi je da nije čudo da imam takvog psa kada sam i ja svoja. Živim po svojim kriterijima uspjeha, u skladu sa svojim vrijednostima i ne popuštam pod pritiskom drugih ni poslovno, ni privatno. Neki bi rekli da sam tvrdoglava, neki da imam veliki ego, a ja bih rekla da živim u skladu sa sobom, imam svoj stav koji glasno, jasno i transparentno iznosim. Moj unutarnji mir je moj uspjeh i tajna mog uspjeha.
NLP je kombinacija komunikacijskih vještina i tehnika osobnog rasta, koja pokriva sve segmente života. Kako NLP budi unutarnju moć, osobnu odgovornost?
Da biste probudili svoju moć, prvi je korak da počnete bar malo vjerovati da je to moguće i to toliko da dozvolite sebi da je počnete otkrivati. Mi ljudi stoljećima vjerujemo da ju nemamo. Zašto? Koja moć kad se osjećam loše i ne mogu se osjećati dobro? Odsutnost znanja kako upravljati negativnim emocijama dovela nas je do toga da vjerujemo da je moć negdje izvan nas ili da je rezervirana za neke specijalne i posebne ljude. Kad počnete vjerovati, tražite načine, znanja koja vam to omogućavaju. NLP je jedan od načina. Dobro je što se ljudski rod posljednjih godina sve više okreće tim znanjima, od kojih su neka stara stoljećima.
NLP budi unutarnju moć pružajući vam konkretne načine da se riješite obrazaca koji vas sprečavaju ostvariti željeno. To mogu biti ograničavajuća uvjerenja, navike, uvjerenja na razini kolektivne svijesti. Kad ste se riješili onog što vas sprečava, NLP vam daje znanja kako koristiti svoje unutarnje moći. Uči nas efikasnosti, daje recepte kako brzo učiti, kako postaviti ciljeve… A sve kreće od uvjerenja da je moguće za svakog. Problem je što ljudi imaju zabranu za uspjeh, sreću. Vjerujem da je najveći strah od uspjeha, a ne od neuspjeha. Pitajte se što će se dogoditi i kako će se vaš život promijeniti kad ostvarite neki cilj koji priželjkujete, ali se ne usuđujete. Iznenadit ćete se odgovorima.
Slobodna volja, kao i sposobnost učenja, najveći je resurs ljudskog roda. Trebamo si dati dozvolu za učenje i promjenu te prihvatiti osobnu odgovornost za vlastite izbore. To je ujedno moć, ali i kočnica. Znam da je zastrašujuće što imamo tu moć. Kako bismo onda krivili druge, zar ne?
Svatko od nas ima svoju osobnost, ljudi su različiti. Razlikuju li se žene i muškarci u prihvaćanju promjena?
Muškarci i žene su različiti. Nitko nije bolji, ni gori. Jednostavno smo različiti. Te razlike su posljedica biologije, ali i stoljetnih obrazaca ponašanja koji se prenose s koljena na koljeno. Smatram da naše generacije otpuštaju neke stare, neefikasne, a usvajaju nove. Proces promjene je spor. No ako promatramo u kontekstu evolucije – što je npr. 70 godina? Tren. A toliko je otprilike prošlo od vremena kada su žene počele raditi, izborile se za pravo glasa. Mi smo sad u vremenu tranzicije, kada stara pravila u odnosima prestaju vrijediti, a nova još nismo usvojili.
Ovo je vrijeme teško i ženama i muškarcima jer gube svoje stoljetne uloge, zahvaljujući kojima imaju niz vještina. Što se tiče prihvaćanja promjena, lakoća usvajanja ili težina njihova usvajanja ovisna je o sadržaju u kojem se promjene događaju i usklađenosti s postojećim ulogama. Evo jednog banalnog primjera. Tko ima više cipela? Muškarci ili žene? Žene. Tko više voli promjenu tehnologije, auta? Muškarci. Naglašavam da je ovo, naravno, generalizacija. Istraživanja su pokazala da su odgovori na pitanje prihvaćanja promjena jednako zastupljeni s obzirom na spol.
Kažete kako je alergija obrazac koji se može riješiti. Kako? Ovo pitam jer sam i sam više od 20 godina imao alergiju na ambroziju, a onda je “preko noći” nestala.
Vi, i ljudi poput vas, koji imaju isto iskustvo, bili ste inspiracija Robertu Diltzu i suradnicima da se pitaju klasično NLP pitanje – kako je to moguće? Koja je razlika koja čini razliku? Ima ljudi kojima alergija spontano nestane, ima ljudi koji nisu alergični dok spavaju, a neke muči i kad spavaju, ima onih koji nisu alergični dok su na hodočašću, a inače i uz lijekove jedva preživljavaju sezonu.
U NLP svijetu alergiju nazivamo fobijom imunološkog sistema. To je obrazac alergije. Imunološki sustav prepoznaje pelud kao opasnu, premda ona nije opasna. Uzroci alergije mogu biti razni, od traume do obrane od stresa. Naš um “nauči” rješavati neki problem s pomoću alergije. Ponekad alergija spontano nestane i našim polaznicima, iako nisu radili ništa specifično za alergiju, no riješili su neka svoja ograničavajuća uvjerenja, neke svoje negativne reakcije. Dakle, više nema potrebe za alergijom.
Iako postoji specijalna tehnika za rješavanje alergija, ponekad se trebaju riješiti neke druge stvari da bi se riješili i alergije. Ponekad je alergija i “opravdanje” da izbjegavamo neke situacije, poslove, mjesta… Ne biraju to ljudi svjesno. Znam da se ponekad naljute kad ovo čuju. U ovih 20 godina, koliko radim, nemam navalu alergičara s obzirom na to koliko ih ima. Ljudi ne vjeruju da se mogu riješiti alergije, šarlatana je kao u priči, stoga takav stav u potpunosti razumijem. Može li se riješiti alergija NLP-jem? Da, može.
Iz Vašeg iskustva, je li rad od kuće moguć/realan i koliko je zahtjevan? U čemu je kod njega “štos”?
“Štos” je u tome što smo mi ljudi bića navika. Sigurna sam da ste, kad ste bili negdje u tuđem stanu na ljetovanju ili u posjeti, željeli uzeti žlicu ili čašu. Ruka je sama krenula u smjeru gdje vam doma stoje žlice ili čaše, a u tuđoj kući one stoje negdje drugdje. Vaš dom je mjesto gdje radite neke druge poslove. Vaš um automatizmom kreće prema kupaoni, kuhanju kave… Dom je pun “mina” koje vam odvlače pažnju od posla. Rad od kuće je moguć ako ste svjesni “mina” i ako ih demontirate. Osiguravanje radnog prostora i vremena prvi je korak. Drugi je da se pridržavate rasporeda, da planirate pauze kao da ste u uredu. I onda to trebate ponavljati neko vrijeme kako bi um usvojio novu naviku.
Rad od kuće je zahtjevan jer traži veliku disciplinu i dobru organizaciju. Sjećam se svojih prvih kaotičnih radnih dana od kuće. Mislila sam da imam vremena, stoga sam poslove počela odrađivati tek popodne. Doživjela sam šok od viška vremena kad sam dala otkaz u domu jer sam dotada radila dva posla. Imam vremena, a ništa nisam obavila. Onda sam se pitala što to radim? Kako je moguće da imam vremena, a ništa ne odradim? Kad krenete od sebe, znate sami sebi postaviti pravo pitanje i svjesni ste da je u vama nešto što vas sprečava. Odgovori tada dolaze sami.
Kažete da prilike dolaze same kada se u životu usmjerite na rješenja umjesto na probleme. Kako postići da fokus budu rješenja i prilike?
Kada ste u zapaljenoj kući, ne razmišljate o uzroku požara, već o tome kako ćete izaći iz nje. Kad smo u problemu i razmišljamo zašto nam se i kako nešto dogodilo, pa onda još tražimo krivce u drugima jer da oni nisu ili jesu nešto učinili ne bismo mi sada bili tu gdje jesmo, garantirano ostajete u problemu. OK je da vas obuzmu negativne emocije. Ljutite se. Isplačite se. No onda se pitajte što možete učiniti da biste se osjećali bolje.
Ponekad ne možemo odmah riješiti problem, ali ono što možemo jest učiniti nešto kako bismo se osjećali bolje. Pitajte se što JA mogu učiniti? Kako mogu djelovati? Problem je što se ljudi to i pitaju, ali im se nerijetko odgovor ne sviđa, rješenje nije zadovoljavajuće, ne rješava problem odmah… No može vas približiti zadovoljavajućem rješenju. Fokus je na nama samima. Volim NLP jer nam daje tehnike, alate, vještine da upravljamo vlastitom glavom, a to je jedino čime možemo upravljati. Imati svjesnost da imamo izbor da snosimo odgovornost za taj izbor. Čini mi se da je ljudima lakše okrivljavati druge nego činiti izbore i preuzeti odgovornost za njih. I to je moja misija na ovom svijetu. Učiti ljude da imaju izbor.
Postoji niz uvjerenja koje usvajamo odgojem. Što je moguće, a što nemoguće s obzirom na dob, spol… Tko nam može reći što je za nas moguće, osim nas samih? Ljudi si daju za pravo u najboljoj namjeri govoriti drugima što je za njih moguće, a što nije. Oni to govore iz svoje glave, nemaju glavu onog koji nešto želi. Svijet je prepun ljudi koji su ostvarili nemoguće, zar ne? I njima se divimo, o njima se snimaju filmovi, pišu knjige, ali… To je za nekog drugog. I meni su govorili da sam luda što želim raditi i živjeti od NLP-ja i ostaviti siguran posao u javnoj službi. Nisam ih slušala. I nije mi žao.
