Upravljanje ljudima. People management. Vođenje ljudi. Liderstvo. Leadership. Opći pojmovi koji znače i sve i ništa.
Ništa, ako se zadržimo na teoretskim pretpostavkama razlike između upravljanja i vođenja, ponašanja ljudi u organizacijama i motivaciji. Sve, kada shvatimo da će svaki poduzetnik svoju viziju ispuniti kroz aktivnosti drugih ljudi, svojih zaposlenika.
Vođenje ljudi kompleksna je i dinamična tema. Iste metodologije, tehnike i alati daju različite rezultate s različitim ljudima, ali također i s istim ljudima, ovisno o situacijama i protoku vremena. Mi ljudi stalno se mijenjamo i zato svaki poduzetnik mora svaku situaciju ‘krojiti po mjeri’, poput starog Saville Row majstora.
Zato ne postoje odlične ‘one-size-fits-all’ knjige iz ovog područja. Postoje općenite za koje ćete morati sami dokučiti kako ih provoditi u svojoj praksi i specifične, kada ćete morati prekrajati i prilagođavati. Ljudi vide svijet kakvi smo mi sami. Sve što vam se u vašem vođenju ljudi čini važnim ili ne, potrebnim ili ne, smislenim ili ne, posljedica je vaših razmišljanja, uvjerenja, mindseta.
Prođimo kroz nekoliko osnovnih okvira razumijevanja strukture “igre” između poduzetnika i zaposlenika
1. Ecce Homo. Više, brže, uz manje napora. Ljudska priroda, evolucijski opravdana. Svatko želi veću plaću, bonus sada, a ne na kraju godine i odraditi posao u dva sata, a ne u osam. Ovo samo po sebi nije ni dobro ni loše. Jednostavno je tako.
2. Jednadžba ljudskog kapitala. Prva strana jednadžbe je investicijski model zaposlenika. Njihove sposobnosti, tj. zbroj znanja, vještina i stavova, trud koji ulažu, vrijeme i ponašanje. Druga strana predstavlja očekivanja povrata investicije. Svaki zaposlenik ima vlastiti omjer za sljedeća 4 faktora koja čine njihov individualni ROI: intrinzična ispunjenost poslom, prilika za rast i razvoj, priznavanje uspjeha i dostignuća i financijski aspekt.
Omjer ovisi o životnoj fazi, objektivnim okolnostima i subjektivnim procjenama. Ovdje Kvaka 22 kaže da je to jednadžba. Uvijek će, u individualnoj percepciji zaposlenika, biti u ravnoteži. Posljedice za poduzetnike, ako ne obrate pažnju na ROI koju zaposlenik očekuje, dvojake su: ili zaposlenici odlaze ili reduciraju jedan ili više elemenata iz svog investicijskog modela.
3. Principal-agent problem. Poduzetnik je principal, zaposlenik agent. U demokratskim društvima, građani su principali, a politički predstavnici agenti. Principali zapošljavaju agente da, umjesto njih, obave posao koji oni ili ne mogu obaviti sami ili rade nešto važnije. Poduzetnik stvara svoju viziju, radi u svoje ime i za svoj račun. Poduzetnici su spremni na višegodišnja odricanja. Zaposlenici rade za plaću koja im je potrebna za životno funkcioniranje. Kad ovo povežemo s prethodne dvije točke, problem nastaje zbog ograničenja principala da u potpunosti kontrolira rad agenta i korigira nedostatak ‘pažnje dobroga gospodarstvenika’.
4. Ne možemo ne komunicirati. Ne možemo ne voditi svoje ljude. Sve što učinimo ili ne, utječe na rezultat stvaranja naše poduzetničke vizije. Odgovornost uvijek završava na poduzetniku. Djelomična na agentima, potpuna na principalu.
