Knjiga “DISASTER – dijagnoza modernog biznisa” namijenjena je samo blistavima i hrabrima. To je knjiga koja otvara oči i ukazuje kako nije vrlina biti nesretan, kako ne valja robovati pravilima, sustavima i kako treba vrednovati igru i kreativnost. Da, čak i u ozbiljnom poslovanju. Pogotovo u ozbiljnom poslovanju jer djeca svoju igru shvaćaju potpuno ozbiljno.
Autori su potrebno iskustvo prikupljali desetljećima u domaćem i međunarodnom biznisu, u okruženju koje je preplavljeno nebitnim informacijama, lažnim vijestima, ljudskom glupošću, neviđenim pritiskom na naše ponašanje i našu moralnost.
Metaforički i duhovito
Zamisao i koncept proizašli su iz neumornih ženskih snaga Crocona, Linde Poščić Borovac i Ane Zoričić, a onda su se kreativnom timu pridružili Veronika Uravić Čolak i Zoran Krušvar koji su pomogli oživjeti ovu ilustriranu, ponekad brutalnu, istovremeno smiješnu knjigu za poslovne i sve druge ljude.
U njoj se secira stanje poslovnog svijeta posljednjih godina i svih onih koji mu pripadaju kroz koncept klinike (PM Clinic) za liječenje poslovnjaka puklih k’o kokica od svega s čim se bore na dnevnoj bazi.
“Boreći se sa stanjem posla i svijeta neuništivim duhom, smijehom i pozitivom, ostajemo optimistični i puni nade da može biti bolje (jer je nekad bilo!) pa kroz slikovnicu pružamo i živopisne savjete, dašak perspektive i pokoju inspirativnu priču o onim dobrim poslovnim ljudima, baziranu na našim stvarnim poslovnim partnerima koji nam uvijek daju snagu za dalje”, ističe Linda Poščić Borovac.
| Slikovnica zapravo kroz akronim DISASTER uvodi najčešće “dijagnoze” suvremenog biznisa, ali i preporuke za njihovo liječenje uz pomoć “medicinskog tima” PM klinike. Metaforički i duhovito opisuje problematične “tipove” s kojima su se njezini autori susreli tijekom poslovne karijere. U knjizi postavljaju pitanja koja ukazuju na ključne probleme suvremenog poslovnog svijeta. Zašto je srž posla zarobljena neprekidnom paradom formulara, upitnika, predugačkih ugovora? Zašto trošimo 15+ godina u obrazovnom sustavu koji nas ne priprema za život? Zašto neodgovorne lijenčine plaćamo pravim novcem kad je njihov rad lažan? Zašto odnosi između poslovnih partnera sve više izumiru i nečija riječ sve manje znači? Zašto sve kompliciramo umjesto da pojednostavljujemo? Zašto smo zaboravili slušati? | |
Doktorica Ana:
I Vi se osobno borite s nekim dijagnozama. Volite slova: D, I, S, A, S, T, E, R. No koje Vam je najdraže i zašto?
Da, naša klinika za liječenje poslovnih ljudi oboljelih od raznih dijagnoza ima osam odjela – D(amnage), I(ntemperance), S(hitefest), A(nesthesia), S(cam), T(oxicity), E(go) i R(Burotcracy). Frustrirajuće su to dijagnoze koje se manifestiraju kroz ozbiljne simptome, a u svojem dnevnom poslu osobno se pretežno borim s pacijentima iz odjela T. Nađe se tu zaista profesionalnih preskakivača rokova, prebacivača odgovornosti, izbjegavača plaćanja, širitelja loše vibre i energetskih vampira koji uvijek na kraju imaju istu dijagnozu – TOKSIČNOST.
Evo, imamo sad jednog pacijenta kojeg liječimo, koji je zbilja izrazito talentiran za preskakanje rokova. Nema roka koji nije preskočio. Rodio se sa zakašnjenjem, pelenu odbacio s deset, a u školu pošao s dvanaest godina. Neko se vrijeme mislilo da razgovara sam sa sobom, ali onda su promatrači shvatili da zapravo odgovara na pitanja koja su mu postavljena prije četiri dana. Pitali smo ga koje još simptome ima, čekamo da nam odgovori na pitanje.
Ali najbolje od svega, i ono što volim u radu na T odjelu, je terapija za ovakve pacijente. A to je crveni karton. Igraš prljavo, van iz igre. Igraš površno, van iz igre. Igraš lijeno, van iz igre. Fair play, zar ne?
U kakvom ste odnosu sa “superherojima” u PM klinici?
A naši superheroji, to su vam doktori biznisa – stvarni ljudi s kojima surađujemo na dnevnoj bazi, iskusni i sposobni, a skromni u svom znanju i gracioznosti.
To su oni s kojima smo uvijek mogli razmijeniti ukusne i manje ukusne šale, popiti koju čašu vina u onim prerijetkim trenucima druženja licem u lice, ali isto tako odraditi najzeznutije poslove s lakoćom i jednostavnošću koje jedino samopouzdani i istinski dobri pojedinci imaju, oni od kojih nikad nećemo čuti riječ “Nemoguće!” kao kamuflažu za stvarno značenje “Ne da mi se”.
I tako već skoro tri desetljeća s njima radimo, da ne mislite da mi tu sad nešto izmišljamo. OK, njihove priče u knjizi jesu jednim dijelom obojene pjesničkom slobodom, ali “make no mistake”, ovi ljudi postoje i dokaz su da biti ispravan nije moguće samo u nekoj priči, već i na onoj “običnoj”, svakodnevnoj bazi gdje samo face opstaju.
Doktor Zoran:
Vi ste u PM klinici predstojnik za čaj i čokoladu. Često provodite vrijeme čitajući Kaka Times. Kakve Vas vijesti najviše zanimaju?
Kao djelatnik PM klinike imam odgovornu dužnost brinuti o zdravlju brojnih pacijenata koji nam se javljaju s vrlo širokim spektrom zdravstvenih problema. Upravo je u tijeku pandemija administrativitisa, sezonski se javljaju proračunske insuficijencije, a intolerancija na rokove imamo nebrojeno. Međunarodni tim stručnjaka već dugo radi na cjepivu za tu boljku, očekivali smo ga lani, ali za sad još nije ušlo u fazu testiranja na ljudima. Ipak, mi u PM klinici ostvarujemo dosta dobre rezultate, što možete vidjeti i iz naše publikacije “Disaster”.
Možete li nam reći kako je surađivati s ove tri dame? Jeste li zadovoljni radom u PM klinici?
Što se rada na projektu tiče, meni se ulazak u ovaj projekt poklopio s početkom rada na projektu Europske prijestolnice kulture i, još važnije, s time što sam postao otac. Tako da sam u tom razdoblju morao redefinirati sve što sam znao o sebi i svojim sposobnostima, što u prijevodu znači da je nešto za što sam iz svojeg dotadašnjeg iskustva bio siguran da mogu završiti za nekoliko mjeseci, na koncu trajalo godinama. Tako da nije pravo pitanje kakvo je to iskustvo bilo za mene, već koliko je kolegicama bilo teško trpiti moja kašnjenja s tekstovima. Što se tekstova tiče, njima sam jako zadovoljan – čini se da je to što sam ih pisao neispavan, noću, kljucajući nad tipkovnicom, pogodovalo mom izražavanju.
Doktorica Veronika:
Vi ste se specijalizirali za dizajn kirurškog pribora te dizajn uputnica. Kakav je to kirurški pribor potreban u današnje vrijeme i zašto smatrate da je dizajn uputnica važan?
Kao dugogodišnji radnik u ovakvoj vrsti institucije moram priznati da je bilo potrebno jako puno vremena kako bi se profiltrirao potreban i nepotreban kirurški pribor. Kroz metodu pokušaja i pogrešaka najdjelotvorniji i najpotrebniji pokazao nam se naravno kirurški nož/skalpel koji je opravdao svoju višenamjensku svrhu u smislu prvenstveno izoštravanja komunikacije s raznovrsnim pacijentima s kakvima se susrećemo (oštar jezik je zlata vrijedan) te naknadno uklanjanja i kontrole organa koji se kod pacijenata u našoj klinici često pokažu potpuno suvišnima (npr. mozak, salo, strpljenje…).
Po čemu se PM klinika razlikuje od drugih klinika za koje ste radili?
Rad na ovom projektu bih opisala dvjema riječima – beskrajna zabava! Da mi je netko uopće rekao da ću raditi nešto slično i to u kontekstu ozbiljnog poslovanja i suradnje, ne bih povjerovala. Ne znam što mi je bilo zabavnije – naši sastanci ili osmišljavanje ilustracija i koncepta. Od početka projekta pa do samog kraja postala sam drugi put mama i mislim da su te dvije čimpanzice u mom okruženju jako doprinijele konačnom rezultatu, jer to su dvije hodajuće beskonačne inspiracije. Da je više ovakvih projekata biznis bi ozdravio, a mi bismo bili sigurno sretniji i duhovitiji u tom bolesnom svijetu. Ako smo samo djelić atmosfere rada uspjeli prenijeti u knjigu, onda smo zasigurno uspješno odradili posao.
Doktorica Linda:
Osnivačica ste PM klinike. Što zapravo imate protiv jednostavnosti, stječemo dojam da Vam je gadljiva? Ipak, za Vas kažu da uspješno postavljate dijagnoze, jasne i konkretne, ali kako stojite s izlječenjima? Kakve rezultate ostvarujete u ovom vremenu pandemije gluposti, pohlepe i administracije?
Veliko NE, na vaš dojam ili čak konstataciju. Naime, naša klinika se bavi, pored ostalog, i liječenjem pacijenata ovisnih o složenim, zamršenim i nebitnim sadržajima. Nažalost, radi se o velikom broju pacijenata koji nam dolaze iz raznih državnih institucija, ali i šire. Takvi pacijenti nažalost vide složenost u svemu, i u svakom svom postupku tijekom dana doslovno osuđuju jednostavnost na doživotnu robiju. Pri odgovoru na jednostavna pitanja često uvode razne neočekivane varijable. Takvi pacijenti, kojima je “jednostavnost gadljiva” i spadaju u najteže poremećaje, trebaju ozbiljnu terapiju širokog spektra jer su uzročnici bolesti posvuda.
Što se tiče postavljanja dijagnoze, tu ste u pravu. Dijagnoze moraju biti jasne i konkretne. Malo je danas onih koji se ne boje jednostavnosti, jasnih i iskrenih misli i djela, pa i dijagnoza. Jednostavnost je krajnje savršenstvo, a s obzirom na broj pacijenata koje imamo i vrlo malo prisutna u društvu. Što se tiče izlječenja, s obzirom na to da je glavni izvor poremećaja trulež koja je zahvatila veći dio birokracije, preporučuje se eutanazija birokracije. To bi bila jedina učinkovita mjera, no navedena metoda nije zakonski dozvoljena pa se ista ne može provesti. Stoga pacijente liječimo terapijom smijeha. Ionako drugog lijeka nema, svi ostali tretmani im ne pomažu, jedino im je smijeh ostao. A i financijski je prihvatljivo, zasad se još ne oporezuje.
Nije vrlina biti nesretan
U ovo doba, u kojemu je istinski smisao života zaboravljen, u kojem ljudi vlastitim riječima pridaju malo važnosti, u kojem su ljudi mentalno anestezirani i nemaju kapacitete misliti svojom glavom dok istovremeno gube dodir s vlastitom svrhom, istina je, teško je pobjeći od pandemije gluposti, pohlepe i ostalih dijagnoza. Unatoč tomu, nije vrlina biti nesretan. Sretni i uspješni ljudi više razmišljaju o dobrim stvarima koje se mogu dogoditi, nego što razmišljaju o problemima. Uostalom, “frustracija i depresija samo su znak da radiš protiv sebe”. Iza ovakve životne filozofije ne stoji samo biološka istina nego i spoznaja da “kakve su ti misli, takav ti je i život”, a izbor je uvijek na nama. Osobno uvijek biram, radi zdravlja i boljeg imuniteta, smijeh i humor. To mi uvijek pomaže da “preživim” glupost, nepromišljenost, neodgovornost… I izuzetno volim i vrednujem igru i kreativnost. Da, čak i u ozbiljnom poslovanju. Pogotovo u ozbiljnom poslovanju jer djeca svoju igru shvaćaju potpuno ozbiljno. Zato je ova knjiga, ova klinika, ovaj humor, ovaj protuotrov i terapija od današnjeg stanja poslovnog svijeta, za sve nas koji se nalazimo u istim ili sličnim pričama i situacijama, koje nažalost ne možemo promijeniti (barem ne tako brzo, ako i uopće), a trebamo preživjeti i zadržati pozitivan duh. Konačno, da si olakšamo traume, odlučili smo napraviti ovu slikovnicu za biznismene kao preobražaj surove i nepotrebne ozbiljnosti u jednostavnu igru. Sve u svemu, čovjek ne mora biti medicinar i ljubitelj igara (dovoljno je “svega” nešto malo životnog iskustva) da shvati da je humor zdrava stvar (preporučujemo je svim našim dragim poslovnim partnerima). I napominjem, možda zvuči jednostavno i lako, no za iluziju lakoće ustvari treba najviše truda. Treba snaga.
Knjiga je izašla u dvije naklade, na hrvatskom i engleskom jeziku. Poklonite slikovnicu sebi, poslovnim partnerima, zaposlenicima, prijateljima, svakomu tko cijeni pronicljivost, dobru zezanciju i pomaknute koncepte. Više možete saznati na www.pmclinic.hr
