Od samih početaka svog profesionalnog puta, kontinuirano učim te s velikim zadovoljstvom mentoriram vježbenike i studente. Prenošenje znanja i iskustva, kao i učenje zajedno s novim generacijama, smatram neprocjenjivim dijelom svoga rada. Dijana Zoričić, Odvjetnički ured ZORIČIĆ – Zagreb
Dijana Zoričić odvjetnica je više od tri desetljeća i taj je poziv određuje. Bitno je oblikovao njezin osobni i profesionalni identitet, kroz njega je naučila važnost medijacije, pozitivnog i osobnog pogleda na rješavanje životnih situacija te postala medijatorica.
Na poduzetničkom putu od 14. godine
Odrasla sam uz roditelje akademske slikare i profesore likovne umjetnosti. Kao dijete, zamišljala sam da ću i sama postati slikarica, ali život me odveo drugim putem — prema pravu. Nakon diplome 1988. s 23 godine zaposlila sam se u odvjetničkom uredu kao vježbenica te do danas ostala u odvjetništvu. Moj poduzetnički nagon i iskustvo razvijali su se i prije odvjetništva. Odluka da otvorim samostalni odvjetnički ured, odmah nakon završenog studija, bila je logičan nastavak mog ranijeg poduzetničkog puta — od 14. godine zarađivala sam džeparac radom na lokalnoj radio stanici, a s 18 sam otvorila obrt za izradu nakita i čestitki. S današnjeg stajališta znam da je bilo hrabro s 26 godina otvoriti vlastiti ured, ali tada sam prepoznala neponovljivu priliku za djelovanje povezanu s novim granama prava u kojima će prednost imati mlađa generacija spremna na promjene, učenje stranih jezika i digitalizaciju.
Vrijeme velikih promjena u pravnom i gospodarskom sustavu bilo je i izazov i prilika. Tijekom više od 35 godina rada posvetila sam se savjetovanju i zastupanju stranaka u području ugovornih odnosa, osobito partnerskih i investicijskih, kao i vlasničkih odnosa.
Vjerujem da sam prije svega praktična i empatična osoba koja voli rješavati situacije. Još u vrtiću znali su me nazivati „fiškalica“ jer sam često stajala na stranu onih kojima je trebalo pomoći — ta želja da štitim tuđe interese prisutna mi je do danas. U poslu me ispunjava komunikacija s klijentima i timski rad s kolegama i stručnjacima, jer „ako ne znamo mi, znamo tko zna“. Smatram se upornom i kreativnom u traženju rješenja, a prirodna sklonost smirivanju konflikata s vremenom me usmjerila prema medijaciji.
Svjesna koliko odvjetništvo može biti stresno, ravnotežu nalazim u onome što me obnavlja – u sportu, plesu i putovanjima koji me prate od mladosti i vraćaju mi energiju. Poseban unutarnji mir i ispunjenje nalazim upravo u medijacijama. Uloga medijatorice, premda zahtjevna, za mene je duboko nagrađujuća i daje mom radu poseban smisao.
Vaš profesionalni put započeo je u vremenu kada se stvarala moderna hrvatska država i gospodarstvo. Kako danas, s više od tri desetljeća iskustva, gledate na tu pionirsku fazu – što vas je tada vodilo i koje ste vrijednosti iz tog razdoblja zadržali do danas?
Pionirska faza stvaranja moderne hrvatske države i gospodarstva bila je za mene razdoblje intenzivnog učenja, stvaranja prilika, ali i neizvjesnosti. Promjene u zakonodavstvu i pojava prvih privatnih poduzeća otvorile su potpuno novu pravnu i poslovnu scenu. Nove mogućnosti kroz nove propise utjecale su na poslovne aktivnosti, na rad s mnogo pokušaja i pogrešaka, brzog prilagođavanja i praktičnog rješavanja problema — a to me naučilo kako raditi konkretno, odgovorno i s fokusom na rezultate. Vodila me radoznalost i želja za učenjem, a poznavanje stranih jezika donijelo mi je značajne komparativne prednosti. Edukacijom u Njemačkoj te uspostavom suradnje s renomiranim odvjetničkim uredom u Frankfurtu produbila sam razumijevanje propisa i pravne prakse utemeljene na njemačkom pravnom sustavu, što je značajno obogatilo moj rad i donijelo višestruke koristi mojim strankama.
Kroz svoju karijeru povezali ste pravo, poduzetništvo i mentorstvo – tri područja koja traže i znanje i viziju. Što vas osobno najviše motivira da i dalje budete aktivni u svim tim sferama, i kako definirate uspjeh u vlastitom poslu?
Povezivanje prava, poduzetništva i mentorstva prirodan je nastavak mog interesa za rješavanje stvarnih problema — kako za stranke, tako i za moje suradnike, osobito mlade generacije. Najviše me motivira kada mogu pomoći nekome da donese bolju odluku ili izađe iz teške situacije s manje stresa i financijskog rizika. Volim vidjeti kako pravno rješenje postaje praktičan alat u poslovanju i kako iskustvo preneseno na mlađe kolege raste u njihovu samostalnost i odgovornost.
Motivira me rad s mlađim generacijama koje trebaju i cijene mentorsko iskustvo, znanje i predanost. Poduzetnički pristup organizaciji mojeg rada daje mi slobodu oblikovati kulturu ureda kako bismo profesionalnost povezali s empatijom i brigom za suradnike i stranke. Stalne promjene u pravnom sustavu izazov su koji traži usavršavanje i prilagodbu te moj posao čine osobito zanimljivim.
Uspjeh za mene nikada nije bio samo broj riješenih predmeta ili financijski pokazatelji, već zbir jednako značajnih elemenata – povjerenja stranaka, kvalitete savjeta i rješenja za stranke, napredovanje mojih suradnika i sve to uz dugoročno visoku reputaciju.
Kroz tri desetljeća rada Vaš se ured razvio u multidisciplinarni tim koji spaja pravo, tehnologiju i poduzetništvo. Kako se odvjetnička profesija mijenja u doba digitalizacije, EU projekata i medijacije – i kakvu budućnost vidite za mlade odvjetnike koji tek ulaze u praksu?
Doba digitalizacije, EU projekata i jačanja medijacije već je duboko promijenilo odvjetničku profesiju — i nastavit će je mijenjati. U praksi to vidim kroz tri glavna smjera.
Rad postaje multidisciplinaran i timski jer problemi naših stranaka više nisu isključivo pravna pitanja. Često zahtijevaju znanja iz tehnologije, financija i projekt menadžmenta. Mladi kolege trebaju razvijati sposobnost rada u pravnim timovima i sa stručnjacima, a osobito prepoznavati situacije koje su medijabilne.
Digitalizacija je uvelike izmijenila način rada — ne samo alate. Sjećam se svojeg prvog računala davne 1989. godine. Usporedba s mehaničkom pisaćom mašinom činila se smiješnom. U međuvremenu se dogodila automatizacija dokumenata, sustavi za upravljanje predmetima, e-komunikacija. Analiza podataka ubrzava rutinske zadatke i povećava efikasnost. Time se oslobađa vrijeme za strateško savjetovanje i složene pregovore koji dovode do kvalitetnijih rješenja za stranke.
EU projekti – pravni i financijski okviri donose transnacionalne slučajeve, kompleksne ugovore i potrebu za poznavanjem međunarodnih pravila — to širi tržište i traži prilagodljivost. Kolegice i kolege koji su prepoznali prilike u europskom okruženju već koriste komparativne prednosti u tom području. Vrijeme medijacije nezaustavljivo dolazi. Hrvatska prilagođava zakone potrebi osvještavanja stranaka kako je medijacija izuzetno efikasno i vrlo osobno rješavanje pravnih problema koje radije nazivam životnim situacijama. Na nedavno održanoj međunarodnoj konferenciji o medijaciji, u organizaciji Hrvatske udruge za medijaciju, strani gosti iznosili su svoja iskustva s naporima koji se u Europi poduzimaju na uvođenju medijacije kao redovnog načina rješavanja sporova. Smatram da sposobnost vođenja pregovora i facilitacije rješenja postaje ključna vještina.
Mladim odvjetnicima bih savjetovala:
- Širite svoje interese – uz pravo, ulažite u znanje o tehnologiji, jezike i osnovno razumijevanje poslovnih procesa.
- Budite proaktivni u timskom radu i umrežavanju.
- Razvijajte komunikacijske i pregovaračke vještine, a na prvome mjestu osvijestite važnost medijacije i prevencije sporova.
- Prihvaćajte promjene – fleksibilnost, stalno usavršavanje i poduzetnički pristup bit će presudni za karijeru.
- Tražite mentore i učite iz prakse — iskustvo iskusnih kolega ubrzava rast i pomaže izbjeći pogreške.
Dojmila me se Vaša izjava da „liderstvo nije privilegij, nego odgovornost”. Kako biste savjetovali mladim poduzetnicima da razviju tu odgovornost u vremenu brzih promjena i digitalizacije?
Smatram da je odgovornost temelj liderstva. Moj savjet mladim poduzetnicima baziran je na tradicionalnim vrijednostima u poslovanju:
- Budite jasni, transparentni, pozitivni, dugoročno orijentirani, spremni stalno učiti, empatični i fleksibilni. Odgovorno liderstvo nastaje kombinacijom jasnih i prepoznatljivih vrijednosti, stalnog učenja, transparentnosti i brige za ljude te tehnološke i regulatorne sigurnosti. Time gradite dugoročno povjerenje — najbolji kapital u digitalnom dobu.
Mlade naraštaje potičem na prepoznavanje vlastitih ljudskih vrijednosti, na život s naglaskom na te vrijednosti i na njihovo širenje u poslovnom i privatnom okruženju.
Bili ste pokretačica prve inicijative za udruživanje hrvatskih poduzetnica i suosnivačica udruge KRUG. Kada danas pogledate taj početak – što smatrate najvećim postignućem ženskog poduzetništva u Hrvatskoj, a gdje još vidite prostor za rast? Koliko se iz Vaše perspektive promijenio položaj žena u poduzetništvu u Hrvatskoj od tada do danas?
Pokretanje inicijative za udruživanje poduzetnica 1991. i suosnivanje prve Hrvatske udruge poslovnih žena KRUG 1995. bilo je motivirano željom za povezivanjem, razmjenom iskustava i konkretnom podrškom ženama koje započinju i vode poslove. Najveća postignuća tog povezivanja su vidljivost i umrežavanje – žene poduzetnice danas su znatno vidljivije, postoje snažne mreže podrške koje omogućuju razmjenu iskustava, mentorske programe i suradnje. KRUG je povezao hrvatske poslovne žene s najvećom organizacijom poduzetnica u svijetu koja svoju predstavnicu ima u UN-u, a to je FCEM.
Na državnoj razini razvijena je Strategija razvoja ženskog poduzetništva, otvoren je pristup znanju kroz dostupnije programe edukacije, EU i državnim fondovima te stručnoj podršci koja pomaže u razvoju poslovanja. Primjeri u praksi pokazuju kako raste broj uspješnih poduzeća predvođenih i/ili u vlasništvu žena, a sve je više i liderica koje služe kao inspiracija i dokaz da je uspjeh moguć.
Prostor za rast vidim svakako u pristupu kapitalu – žene i dalje rjeđe dobivaju sredstva za investicije, pa je potrebno više ciljanih programa i investicijskih modela koji uklanjaju barijere. Pored toga potrebno je više podrške za internacionalizaciju i rast.
Smatram da su nam potrebne ravnoteža i sustavna podrška u vidu bolje politike za usklađivanje obiteljskog i poslovnog života te pristup kvalitetnim uslugama skrbi koje mogu omogućiti dugoročniji rast.
Od mentora očekujem nesebičnost i iskreno dijeljenje svojeg znanja i iskustva.
Istaknuli ste koliko je važno pronaći ravnotežu između karijere, obitelji i osobnog zadovoljstva. Što biste poručili ženama koje imaju osjećaj da „moraju birati” između uspjeha i obitelji?
Ženama koje žele i karijeru i obitelj uz osobno zadovoljstvo, poručila bih iz svojeg iskustva da ne trebaju birati, isključiti jedno da bi imale drugo. Prioriteti se mijenjaju, nadopunjuju, na njih mogu utjecati one same, ali i okolina, dakle važna je fleksibilnost. U mom slučaju odluka o osnivanju obitelji došla je relativno kasno, ali imala sam punu podršku svojeg supruga koji me upoznao kao osobu kojoj su važni i karijera i privatni odnosi. Obojicu smo sinova zajedno odgojili kroz sve naše poslovne pothvate, oni su od malih nogu svjedočili našem predanom radu, ali su isto tako bili prioritet u svakom danu njihovog odrastanja. Smatram bitnim koristiti podršku i postaviti vrijednosti i prioritete. Odlučite što vam je važno u različitim fazama života i radite prema tim prioritetima, bez pritiska da sve mora biti istodobno savršeno. Svakako gradite mrežu podrške na prvome mjestu u partneru, kroz obitelj, kolege, mentore i profesionalne usluge koje oslobađaju vrijeme za bitno. Naučite reći „ne”, delegirati zadatke i zaštititi vrijeme za obitelj i odmor. Planirajte fleksibilno jer karijera često ide u valovima. Prihvatite faze intenzivnijeg rada i faze povlačenja bez osjećaja krivnje. A iznad svega budite blagi prema sebi jer uspjeh nije savršeni balans svaki dan, nego dugoročna ravnoteža i osjećaj ispunjenosti.
Mentorstvo je važan dio Vašeg djelovanja. Kako birate ljude koje ćete mentorirati – i koje kvalitete smatrate presudnima da bi netko bio dobar mentor?
Kroz vježbenički i studentski rad u svom uredu mentoriram mlade kolegice i kolege već više od trideset godina. Posljednjih sam se godina uključila i u mentorske programe mladih izvan pravne profesije. Osobito me veseli mentorski projekt koji je među poslovnim ženama inicirala udruga LEAD.YOU i u koji sam od početka uključena. Osoba koja želi pomoć i iskustvo mentora treba imati dvije osobine – unutarnju motivaciju i poduzetnički stav — da joj ništa nije teško i da je spremna samostalno rješavati očite situacije.
Kad biram osobu koju ću mentorirati, tražim proaktivnost i inicijativu. Tražim osobe koje preuzimaju odgovornost i pokazuju konkretne pokušaje rješavanja problema, imaju volju za učenjem, radoznalost i spremnost primiti povratnu informaciju te odmah primijeniti naučeno. Upornost i fleksibilnost danas su uvjet bez kojeg se ne može napredovati ni u jednoj sferi života. Na kraju, ali nikako ne najmanje važno, tražim integritet i otvorenost, iskrenost u komunikaciji i spremnost na samorefleksiju.
Moji mentori postavili su visoko letvicu mojih očekivanja od dobrog mentora. Tako da od dobrog mentora očekujem iskrenu dostupnost i dijeljenje iskustva, otvoreno iznošenje vlastitih uspjeha i pogrešaka, bez skrivanja ključnih lekcija. Dobar mentor mora biti i strpljiv, blag i konstruktivan u povratnim informacijama, bez osude i s konkretnim smjernicama koje osoba može primijeniti. Naravno, to podrazumijeva da mentor uči osobu samostalno donositi odluke, a ne da se primjenjuju mentorove odluke.
U mentorskom radu ističete važnost povjerenja i autentične podrške. Postoji li trenutak iz Vaše prakse kada je netko koga ste mentorirali – svojim postupkom – Vas podsjetio na neku važnu lekciju o liderstvu ili životu?
Mnogi kojima sam bila mentor su i dalje sa mnom u kontaktu, a jedan od najvažnijih savjeta u njihovom razvojnom procesu često je bio: „Ne očajavaj, ovo će te iskustvo očvrsnuti, izgurati na površinu daleko iznad tvojih kolega i svake konkurencije. Nakon ovog iskustva više ti ništa neće biti teško i nezamislivo.“ Naravno da sam bila u pravu i oni se rado sjećaju tih trenutaka. To su sada ljudi koji su sazreli i izrasli u autentične liderice i lidere.
Bili ste među prvima koji su zagovarali digitalizaciju poslovanja, a danas istražujete mogućnosti umjetne inteligencije. Gdje vidite granicu između tehnologije i ljudskog faktora u pravu i liderstvu?
U područjima u kojima radim, digitalizacija kao alat donosi velike uštede u pribavi podataka i njihovoj analizi, ali ne može zamijeniti čovjeka. Naime, način na koji čovjek razmatra složene ljudske odnose koji su regulirani pravnim normama ne može zamijeniti stroj. Iznenađenja koja su u tim odnosima moguća ne može predvidjeti umjetna inteligencija pa se u skladu s time ne može programirati da ih rješava. Lidere obilježava individualizacija u pristupu. Tu osobinu ne može zamijeniti AI.
Osobito je dragocjen ljudski doprinos u medijaciji. Medijator je osoba vrlo profinjenih sposobnosti procijeniti sudionike sastanka, njihovu volju i spremnost na postizanje dogovora, na približavanje zajedničkog rješavanja njihove neriješene situacije, zajedničkog napada na spor, umjesto međusobnog napadanja.
Moj profesionalni put oblikovala je upornost, stalno traženje novih prilika, spremnost na usavršavanje. Mentorice i mentori koje sam sretala u ranim godinama mojeg profesionalnog razvoja bili su mi dragocjena podrška u svojem nesebičnom dijeljenju znanja i iskustva.
U pravu i poduzetništvu često se traži racionalnost, dok mentorstvo traži empatiju i intuiciju. Kada biste morali usporediti svoj profesionalni put s glazbenim instrumentom – koji bi to bio i zašto?
Složena igra, ples racionalnosti u području mentorstva s empatijom i intuicijom podsjeća me na bistre, jasne, a istodobno nježne zvuke klavičembala, danas rijetko prisutnog instrumenta koji skladno izražava burne osjećaje i jasne, racionalne akorde. U mentorstvu je sve istovremeno egzaktno i potpuno individualizirano, ovisno o mentoru i osobi koja prima potpuno personalizirana iskustva i savjete.
Kada biste mogli savjetovati svoje mlađe „ja” iz 1992. godine, koje tek otvara odvjetnički ured u tek stvorenoj državi – što biste joj rekli o autoritetu, hrabrosti i vođenju ljudi?
Svakom početniku savjetovala bih da poštuje autoritete, čak i kad ne dijeli njihove stavove. I sama sam bila nestrpljiva i činilo mi se da znam i mogu bolje od svojih autoriteta. Moja je uputa jednostavna: budi strpljiv i uči od autoriteta. Postoji razlog zašto su autoriteti na toj poziciji, a s vremenom ćeš i sam postati autoritet, ako budeš znao i razumio kako i zašto. Za to su potrebne hrabrost i upornost. Čak i najsnažniji ljudi, oni koji svakodnevno nastupaju pred mnoštvom, osjećaju tremu, ali ona, u određenoj mjeri, može biti poticajna. Upravo upornost smanjuje negativne učinke straha. Kad savladaš sebe, svoj strah i svoja ograničenja, drugi će tražiti da i njih povedeš tim uspješnim putem. To je pravo vodstvo – kada te drugi slijede zato što žele, a ne zato što se namećeš.
Foto: Ivan Ojdanić
