“Redukcijom prodaje na manji broj vrhunskih brendova, web shopom koji je povezan sa stranicama proizvođača te individualnim pristupom svakom kupcu, uspjeli smo svladati tržišne izazove novijeg vremena”, kaže Dražen Javorović, Hrvat iz Stuttgarta.
Dražen Javorović rođen je 1973. u Stuttgartu, gdje je odrastao i završio srednjoškolsko obrazovanje trgovačkog smjera. Oženjen je i ima dva odrasla sina.
O sebi i svojim počecima…
Moji roditelji su sedamdesetih godina došli u Njemačku, gdje su živjeli i radili čitav svoj radni vijek do mirovine. Odrastao sam zajedno s bratom i sestrom u radničkoj ‘gastarbajterskoj’ obitelji. Ljeta sam provodio u Hrvatskoj kod bake i djeda na selu, dok su roditelji u Osijeku gradili kuću ne bi li se imali kuda vratiti u mirovini. Okolnosti su tada za nas djecu bile takve da je isključivo o nama samima ovisilo što ćemo postići u životu. Nismo imali nikakve privilegije niti olakotne okolnosti koje bi nam olakšale put kroz život. Stoga smo učili radeći, trudeći se i dokazujući se sebi i drugima.
Sretan sam što sam uspio svojoj djeci omogućiti puno lakši ulazak u svijet odraslih inzistirajući pritom da prije svega budu dobri i pošteni ljudi, a potom da budu svjesni kako svoju budućnost moraju graditi sami na svom trudu i radu. Mišljenja sam da svatko više cijeni ono što je sam zaradio nego što mu je poklonjeno.
Za sebe bih rekao da sam čovjek visokih moralnih načela, strog otac i dobar suprug. Otvorenog sam uma za druge kulture i običaje, no moja supruga i ja znamo gdje su nam korijeni i, što je još važnije, i naša djeca to znaju i nose Hrvatsku u srcu. I dalje svake godine ljetujemo u Hrvatskoj, a često dolazimo i u Slavoniju jer moja majka i sestra ondje žive.
Jeste li kao mladić razmišljali o svom vlastitom poslu, traženju nekih boljih prilika?
Kao mladić sebe nikada nisam zamišljao kao privatnog poduzetnika. Naravno da svaki mladi čovjek u jednom trenutku razmišlja kako bi bilo lijepo biti “sam svoj gazda”, pa tako i ja, ali da sam imao neku konkretnu viziju ili ideju, nisam. Sada mislim da je to jednostavno bio splet životnih okolnosti koji me preusmjerio u te vode.
I danas naši mladi žele što prije otići u svijet, a svi mi kažemo, ostanite ovdje jer je tako bolje. Jesmo li u pravu mi ili oni? Kakav je vaš stav?
Što se tiče odlaska mladih iz Hrvatske, mišljenja sam da bi mladi tijekom svog školovanja trebali na jedan period otići u inozemstvo kako bi se upoznali s drugim kulturama i načinima života, kako bi istražili druga gledišta i načine poslovanja. Iznimno je važno da nauče strane jezike i da stečena znanja i iskustva primijene u Hrvatskoj kako bi tu stvorili uvjete za bolji život.
Protivnik sam odlaska “trbuhom za kruhom”. To je po meni najgora opcija jer će rijetko tko imati perspektivu za stvarno bolji život. Jako je teška integracija, velika je jezična barijera, što za sobom povlači rad na niže rangiranim i manje plaćenim poslovima, a sve to onda završi u jednoj dugotrajnoj frustraciji i nezadovoljstvu te čežnjom za povratkom.
Kako uspješan poduzetnik funkcionira u iseljeništvu? Mora li uložiti puno više truda, znoja i znanja ili je u jednakom položaju s domaćinima?
Mogu reći da sam unatoč činjenici što sam rođen i odrastao u Njemačkoj, morao prvih godina, kada sam počeo raditi, uložiti puno više truda i rada kako bih postigao bilo kakve rezultate, i to upravo iz razloga što nisam Nijemac. Dakle, unatoč tomu što sam ondje odrastao i što njemački govorim izvorno, svejedno su me odavali ime i prezime, mentalitet i sve ono po čemu smo mi Hrvati ipak drugačiji.
Volim reći da sam u glavi Nijemac, a u srcu Hrvat. Bilo je potrebno iznimno puno samodiscipline, odricanja, truda i rada kako bih dospio tu gdje sam sada. Radio sam sve poslove, od skladišta, nabave, trgovine odnosno prodaje, do upravljanja poslovnicama i ljudskim resursima, kako kod mojih bivših poslodavaca, tako i u svojim tvrtkama. Tek sada, dakle, nakon puno godina rada i dokazivanja, mogu reći da sam ravnopravno priznat i prihvaćen u njemačkim poslovnim krugovima.
Nakon završene srednje škole radio sam 10 godina u raznim tvrtkama, gdje sam već prvih godina došao do pozicija u srednjem i višem managementu. Naime, prednost rada u Njemačkoj jest da Nijemci rad, trud, zalaganje i disciplinu iznimno cijene i spremni su to honorirati napredovanjem u hijerarhiji, ali vrh je uglavnom rezerviran za Nijemce.
Nakon svoje tvrtke, početkom 2004., zajedno s Marcom Feuersteinom pokrećete vlastitu specijaliziranu trgovinu za kućanstvo i male kućanske aparate. Ideja je postala stvarnost. I danas slijedite svoju ideju, je li to teško?
Dakle, 2003. godine otvorio sam tvrtku koja se bavi veleprodajom bijele tehnike i kućanskih aparata. Krenuo sam iz kućnog ureda i s ponosom mogu reći da ta tvrtka i danas posluje. Već 2004. godine odlučio sam s M. Feuersteinom, koji je u tom trenutku imao potrebno tehničko znanje o kućanskim aparatima, otvoriti maloprodajni salon specijaliziran za bijelu tehniku i kućanske aparate. Tako je nastala tvrtka Hausgerätewelt GmbH.
Slijedio je trnovit put pun odricanja. Radio sam godinama u prosjeku 12-15 sati dnevno, a na odmoru smo provodili samo 10 dana kroz godinu. Također smo godinama svu dobit reinvestirali u tvrtku kako bi se razvijala i rasla. Godine 2012. proširili smo poslovanje i zakupili još jedan dio poslovnog prostora, uz postojeći, te otvorili salon u kojem prodajemo kuhinje izrađene po mjeri. Tako smo zaokružili uslugu i omogućili svojim kupcima da od kuhinje do svih kućanskih aparata mogu kupiti kod nas i da im sve kupljeno možemo dostaviti, ugraditi i servisirati. Ta ideja pokazala se dobrom, tako da salon kuhinja i dalje posluje.
Uspio sam uz podršku obitelji
Kad sam donio odluku da postajem privatnik, imao sam trideset godina, ženu i dvoje male djece. Moram priznati da je bilo teško. Moja supruga je ponijela velik dio tereta te mi je od prvog dana do danas bila iznimno velika podrška u svemu. Bez njezine žrtve, posebice dok su dečki bili mali, ja ne bih bio što jesam i mi ne bismo imali to što imamo. Prije nekoliko godina i ona je počela raditi u Hausgerätewelt GmbH, pa sad i radimo zajedno te smo partneri u svakom pogledu.
Čvrsta obiteljska osnova je temelj za uspješno poduzetništvo. Mislim da je bez sklada u obiteljskim odnosima vrlo teško iznijeti teret privatnog poduzetništva. Za sebe mogu reći da bi meni to bilo nemoguće jer sam osoba koja u svakom trenutku mora znati da je kod kuće sve 100% organizirano i odrađeno, a moja supruga je osoba na koju sam se svih ovih godina mogao u potpunosti osloniti.
Što je još danas potrebno za uspjeh u ovakvom poslu, posebno kada znamo da postoje veliki svjetski igrači koji nude sve?
Godine 2016. odlučio sam da je potrebno napraviti kompletan redizajn prodaje. Veliki igrači poput Amazona i sličnih ušli su s razornom moći na tržište. Nastala je ogromna konkurencija u prodaji uobičajenih marki kućanskih aparata. Zaključio sam da je potrebno reducirati dobavljače i još više unaprijediti uslugu. Fokus je tada bio na brendovima Miele, Liebherr i Smeg, što su svjetski poznati brendovi iznimne kvalitete. Imamo 18 zaposlenika i svojim kupcima uz prodaju pružamo i sve prateće potrebne usluge poput dostave, ugradnje i servisiranja kupljenih uređaja.
Većinu sredstava izdvajamo za digitalni marketing. Koristimo razne alate i radimo razne kampanje online. Naši eventi postali su vrlo omiljeni i prepoznatljivi kupcima koji na njima rado sudjeluju. Tržište nam je cijela Njemačka.
Čime ste privukli poznate brendove koje prodajete? Svi ih žele, a oni biraju najbolje. Po kojim kriterijima?
Godine 2016. postali smo Miele Center, naime, uprava tvrtke Miele imenovala nas je prvim Miele centrom u Njemačkoj, koji je samostalno privatno poduzeće. Ispunili smo najstrože kriterije na svim razinama kako bismo dobili tu titulu i ona je za mene osobno kruna mog dugogodišnjeg rada na koju sam jako ponosan. I upravo to priznanje jednog giganta, kao što je Miele, tvrtki kao što su Liebherr i Smeg, meni je osobno nagrada za sav moj rad i trud jer najbolji traže i priznaju samo najbolje.
U Miele centru, osim prodaje, nudimo i prezentacije Miele uređaja u vidu kuharskih večeri “Cooking event”, na kojima sudjeluju renomirani kuhari koji za pozvane kupce s Miele uređajima pripremaju razne delicije. Prilazimo kupcima na jedan sasvim nov način. Nudimo visoku kvalitetu u ekskluzivnom prostoru sa stručnim i individualnim pristupom. Posjećuju nas kupci koji žive u krugu 50 km i šire. Za one koji više vole kupnju putem interneta, imamo web shop i oformili smo i info-desc-support koji je dostupan svakim radnim danom od 8-22 sata. Putem info-desc-supporta kupci mogu dobiti sve potrebne informacije o proizvodima, a iste mogu i putem telefona naručiti, odnosno kupiti.
Dakle, redukcijom prodaje na manji broj vrhunskih brendova, web shopom koji je povezan sa stranicama proizvođača, čiju punu podršku uživamo u svakom trenutku te individualnim pristupom svakom kupcu uspjeli smo svladati tržišne izazove novijeg vremena.
Mogu li i kako naši iseljenici pomoći u razvoju Hrvatske? Imaju li oni podršku svoje domovine?
Siguran sam da bi naši iseljenici i njihovi potomci, koji su sada dobrim dijelom uspješni poslovni ljudi, mogli pomoći Hrvatskoj. Uvjeren sam da bi mnogi od nas rado podijelili svoja znanja i iskustva u poduzetništvu kroz razne oblike suradnje s hrvatskim poduzetnicima, kao na primjer kroz razne radionice, savjetovanja i slično. Međutim, ne vidim nekakvu želju politike da nas se na taj način uključi u razvoj Hrvatske.
Vratiti se ili ostati u Njemačkoj? Kako o tome razmišljate, posebno danas kad je cijeli svijet otvoren?
Moja supruga i ja odrasli smo u stavu da smo na tuđem i silna želja nam je bila imati nešto svoje. Sad kad imamo svoju obitelj, svoju djecu, svoju kuću i svoju tvrtku u Njemačkoj, smatramo da je ovdje naš dom i nemamo nikakvih ambicija živjeti u Hrvatskoj. Mi iz Hrvatske nikada nismo niti otišli, pa se realno gledano nemamo potrebe niti vratiti. Nedvojbeno smo za Hrvatsku vezani i ne isključujem mogućnost kupnje kuće za odmor u Hrvatskoj, ali o trajnom životu u Hrvatskoj ne razmišljamo.
Više na web stranici tvrtke.
