Igor Drašković rođen je u Splitu u kojem živi i danas s partnericom Katarinom i udomljenim macama. Još od osnovne škole volio je računala i programiranje, što ga je usmjerilo da završi MIOC, matematički smjer, i u tom je razdoblju bio uvjeren da će krenuti tim putem. “U Zagrebu sam završio Ekonomski fakultet, smjer marketing i po završetku se vratio u Split, s obzirom na biznis koji me čekao. Nikada nisam bio zaposlen kod nekog drugog, ako ne računam kratke ljetne studentske poslove, tako da ne znam kakav je to osjećaj. Ja sam se zapravo našao u ovom poslu jer je moj otac 1991. godine osnovao firmu Palir za izvođenje izolacija i sanacija u građevinarstvu. DRACO je osnovan 1997. godine kao distributer proizvoda koje je Palir koristio u radu, a sve s namjerom da se nove tehnologije i proizvodi prošire u upotrebi na našem tržištu. Firma Palir bila je jedan od pionira te je svojim znanjem i iskustvom utjecala na brojne firme koje su kasnije nastale. Da sam birao sam, ne vjerujem da bih ikada završio u građevinskom sektoru, ali to više nije ni bitno, biznis je biznis.”
Inovacije donose razvoj i želite biti usmjereni prema budućnosti.
Inovacije su nužnost u našem, kao i u svakom drugom poslu, jer bez njih možemo samo stagnirati. Vidim mnoge proizvodne firme u Hrvatskoj koje ne ulažu u razvoj, već imaju iste proizvode kao i prije 10 ili 20 godina. Tu nema budućnosti. Mi ne želimo pratiti trenutno stanje na hrvatskom tržištu, već sagledavamo trendove na EU tržištu: minimalan negativan utjecaj proizvoda na okoliš, aplikacija proizvoda sa što manje rada, povećana urbanizacija i kompleksnost građevina itd. Svi proizvodi u našem razvoju usmjereni su prema budućnosti.
DRACO projektira, formulira i proizvodi specijalizirane materijale iz područja građevinske kemije. Prije svega smo poznati po hidroizolacijama, ali u proizvodnom portfelju imamo i materijale za sanacije građevinskih konstrukcija, industrijske podove, mortove, proizvode za zaštitu površina i sl. Iako je tvrtka osnovana kao distributer za određene strane firme, u međuvremenu smo počeli s vlastitom proizvodnjom i sve objedinili pod jedinstvenim brendom DRACO. U industrijskoj zoni Muć, 20-ak km od Splita, imamo vlastiti razvojni laboratorij i proizvodni pogon. U tijeku je investicija od milijun eura u najmoderniju proizvodnu liniju za proizvodnju suhih žbuka te dodatnu opremu za laboratorij. Sve će biti dovršeno sredinom 2020. godine.
Probiti se na tržište nije lako, kako vi to radite?
Većina prihoda nam i dalje dolazi iz Hrvatske, a 27 % je iz izvoza u susjedne države. Dugoročno se vidimo na razvijenim tržištima kao što je ostatak EU. Prošle smo godine izlagali na sajmu u Poljskoj, a ove godine povećavamo izvozne aktivnosti. Što se tiče strukture tržišta, glavni kupci su nam izvođači radova, bilo da su specijalizirani ili trgovci građevinskim materijalom i krajnji kupci putem naše tri DRACO građevinske apoteke. Koncept građevinskih apoteka pokazalo se jako dobrim jer je evidentno da ljudima treba dobar stručan savjet. Cijena nije ni približno na prvom mjestu kod odluke o kupnji, bitno je da kupci riješe svoj problem, a ako se radi o procurivanju ili vlaženju objekta, to može biti vrlo neugodno. S obzirom na to da nam glavnu konkurenciju čine svjetski poznati brendovi, moramo ulagati dodatne napore kako bismo se probili na tržištu. Takav pristup zahtjeva dosta uloženog truda i povećane prodajne napore, ali činjenica da pariramo globalnim brendovima govori sama za sebe.
Rekli ste: Ako na našu struku primijenimo onu poznatu poslovicu “100 ljudi, 100 ćudi”, onda slobodno možemo reći “100 problema, 100 rješenja”. Jedna od najvećih blagodati u životu je raditi ono što volite. Volite li Vi svoj posao?
Volim biznis kao takav i izazove koje on sa sobom donosi, nadmetanje, igru i osmišljavanje načina za pobjedu na tržištu. Motivira me stvaranje proizvoda za izvoz, posebice iz jedne male države kao što je Hrvatska. Mislim da je to ultimativni poslovni uspjeh. Uistinu je blagodat raditi ono što voliš, a kako više nisam uključen u operativno poslovanje, imam više vremena za dobrotvorno i aktivističko djelovanje, što me izuzetno ispunjava. Katarina je posvećenija tom dijelu od mene, ali oboje smo uključeni, bilo kao investitori, donatori, volonteri ili aktivisti, sve s ciljem da se životinje izbace iz lanca opskrbe i smanji njihova patnja koliko je god to moguće. Kako oboje trčimo planinske ultra utrke, tako sam prošle godine završio Tor des Geants, 339 km dugu utrku s 30.000 m visinske razlike u talijanskim Alpama, sa svrhom podizanja svijesti o industrijskom uzgoju životinja i prikupljanja sredstava za kampanju protiv držanja kokoši u kavezima.
Draco je nositelj prestižnog međunarodnog certifikata “Customers’ friend – vrhunska izvrsnost” koji se dodjeljuje isključivo tvrtkama spremnim obvezati se na uzoran odnos prema svojim klijentima.
Dobitnici smo priznanja Best Buy 2018/2019 te priznanja Qudal i Customer’s Friend za 2019/2020. Ispitivanje je nezavisno i rezultat je potrošačkih preferencija. Best Buy se dodjeljuje za najbolji omjer cijene i kvalitete, Qudal predstavlja najvišu razinu kvalitete, a Customer’s Friend znači da je kompanija izgradila najbolje odnose s kupcima, potrošačima i dobavljačima. Sva tri priznanja su upravo ono što želimo, pozicionirati svoj brend i potvrda su da radimo dobro.
Kažete da je Draco firma dobrih i poštenih ljudi! Imate li problema s radnom snagom, kako ste riješili ovaj problem koji pogađa cijelu Hrvatsku?
Uistinu smo firma dobrih i poštenih ljudi jer to proizlazi iz nas samih. Takvi smo i time se vodimo kako u privatnom, tako i u poslovnom životu. Vjerujem da možemo ponuditi dovoljno izazova mladim ljudima raznih profila, od marketinga, prodaje, inženjerstva, financija, nabave, razvoja proizvoda, proizvodnje i rad u dinamičnom timu. Problem s pronalaskom adekvatnih zaposlenika je zaista velik i to dobro znaju i ostali poduzetnici. Bez obzira na evidentni problem, potraga za kvalitetnim ljudima je stalna i bitan dio opstanka na tržištu. Mogu reći da imamo zaista odličnu ekipu jer ne pristajemo na kompromise.
Na koji način postižete konkurentnost, a istovremeno i kvalitetu?
Puno čitam, učim i pratim što se događa u svijetu. Dosta i putujem, a na taj se način najbolje šire perspektive. Bitno je imati i visoke kriterije. Edukaciju zaposlenika vršimo redovito, ovisno o poziciji. Posebno mi je zadovoljstvo što je naš odjel razvoja proizvoda u samom europskom vrhu što se tiče najnovijih znanja i trendova. Baš zato što smo iz Hrvatske, čija percepcija nije ni blizu onoj u Njemačkoj, Švicarskoj i sl., moramo se dodatno truditi oko kontrole kvalitete i raditi na percepciji svojih proizvoda. Naša prednost uvijek je bila iznimna tehnička podrška i znanje, dakle ljudski faktor, ali sad to moramo pretočiti i u proizvode koji su kvalitetom jednaki ili čak iznad kvalitete proizvoda globalnih lidera, prema objektivnim tehničkim karakteristikama.
U vremenima smo razvoja potrošačkog društva u kojem ponekad nedostaje odgovornosti, kako zadržavate profesionalni odnos?
Odgovornost je jedna od naših temeljnih vrijednosti. Odgovaramo za svoje individualne postupke u firmi te jedinstveno kao firma prema van. Jedna od naših snaga je što ne bježimo od pogrešaka. Primjerice, ako se na nekom gradilištu dogodi problem, nećemo se sakrivati iza papira, nego ćemo učiniti sve da riješimo taj problem, ako je odgovornost na nama. Možda zvuči logično, ali takva praksa nije uobičajena u građevinskoj branši. Klijenti to cijene.
Je li nešto pozitivno u poslu donio ulazak Hrvatske u EU?
Ulazak Hrvatske u EU je imao izrazito pozitivne učinke. Prije svega tu mislim na povećanje dostupnog tržišta, ali jako je bitna i promjena perspektive, da je Hrvatska samo polazna točka, ali nikako i konačna, barem za imalo ambicioznije firme. Smanjenje administrativnih prepreka i usklađivanje s europskom regulativom je poželjno. Otvaranje cijelog tržišta Europe je velika prilika, ali ništa nam nije servirano, moramo se itekako potruditi osvojiti ga.
Je li u poslu ponekad važan i faktor sreće ili je ipak sam rad taj koji donosi uspjeh?
Nikad nisam previše vjerovao u sreću, ali moram priznati da što sam iskusniji, to sve više vidim sreću kao jedan od faktora. Krenuti u posao u pravo vrijeme i na pravom mjestu je sigurno jedan od presudnih faktora. Vidimo to i po brojnim globalnim kompanijama koje su nastale u zadnjih 20 godina praktički ni iz čega. Rad i upornost su nužni, ali ne i dovoljni faktori za veliki uspjeh. Recimo, siguran sam da bi mi kao firma s ovoliko truda i rada sigurno bili financijski puno uspješniji da smo na nekom većem tržištu.
Kažu na mladima svijet ostaje, a sve više mladih odlazi u inozemstvo?
S jedne strane, mladi odlaze jer mogu, jer je Hrvatska dio EU i slobodno kretanje ljudi je jedan od njenih temeljnih načela i to je izvrsno. Svijet je velik i prilika ima puno. Svatko za sebe želi najbolje. Drugi dio priče je razočaranost životom u Hrvatskoj i odlazak iz nužde, a ne želje za novim. Po tom pitanju nisam optimist zato što ne vidim da se opća svijest ljudi u Hrvatskoj mijenja na bolje, sustav vrijednosti je previše srozan. Vjerujem da će dugoročno biti bolje, ali vjerojatno se treba izmijeniti koja generacija prije poboljšanja.
Razlika u poimanju svijeta različitih generacija je očita. Milenijalci definitivno drugačije doživljavaju sebe, svijet i posao, nego li generacije prije njih. Vidljiva je njihova želja da dobiju sve odmah. To nam je zadavalo dosta izazova pri zapošljavanju. Međutim, shvatili smo da se svijet mijenja i kako je to danas uobičajeno te smo sukladno tomu prilagodili svoj pristup. Ipak danas živimo u svojevrsnom izobilju i instinkt za preživljavanjem i probitkom više nije toliko izražen. S jedne strane postoje prilike za mlade ljude kakvih nikad u povijesti nije bilo, a s druge izgleda kao da ih većina ne koristi. Ne mogu suditi o drugim državama, ali u Hrvatskoj opća negativna klima, osjećaj nepravde i bespomoćnosti sigurno doprinose takvom stanju kod mladih. Ne znam koji je recept za poboljšanje situacije, vjerojatno vrijeme, uz promoviranje pozitivnih primjera.
Prilagodili ste se zahtjevima tržišta, ali nužne su i promjene.
Inovacije su nužnost i bez njih se stagnira. Građevinarstvo je konzervativna branša i promjene se događaju sporo, bilo da se radi o načinu gradnje ili o prihvaćanju novih tehnologija i proizvoda te se lako uljuljkati. No ne treba uvijek biti ni previše ispred tržišta. Primjerice, jako mi je stalo da premazi na bazi vode zamijene premaze na bazi otapala, ali ipak su kupci ti koji imaju zadnju riječ. Kad se netko navikne na jedan proizvod i zna da on funkcionira, neće se tako lako odlučiti za promjenu. Zbog toga nastojimo djelovati na više polja i pružiti kupcima dobre razloge da idu ukorak s vremenom.
Iz želje za izazovom, prije nekoliko godina ušli ste i u jedan novi posao?
Vegan sam već 10 godina i to me je osvijestilo o načinu na kakve sve okrutne načine naše društvo iskorištava životinje, bilo da se radi o prehrani, odjeći, testiranju za kozmetiku i sl. Kako se bavim i sportom izdržljivosti, ultra trail trčanjem, onda mi je i zdravstveni aspekt prehrane bitan. Sve skupa je dovelo do toga da sam prije 8 godina imao želju za novim izazovom, a da je povezan s nečim do čega mi je stalo. Tako se rodila ideja o proizvodnji čipsa od kelja, što je rezultiralo pokretanjem firme Art of raw s partnerom, 50:50. Nakon početnih muka na lokalnom tržištu, odvažili smo se izlagati na vodećem svjetskom sajmu organske hrane Biofach u Njemačkoj i nakon toga je biznis eksplodirao. Prihod je bio preko 95 % iz izvoza, a izvozili smo u Veliku Britaniju, Švedsku, Poljsku, Francusku, Njemačku, Ujedinjene Arapske Emirate, Japan, Novi Zeland i Australiju. Jedne godine smo izvezli čipsa u vrijednosti od 100.000 € na Novi Zeland. Nažalost, kako je svjetsko tržište eksplodiralo, tako je nakon par godina i implodiralo i praktički nestalo. Takva kretanja su uobičajena na tržištima FMCG, ali meni su bila novost. Kad se sve zbroji i oduzme, s obzirom na investiciju, posao nije bio financijski uspješan i u priličnom sam minusu, ali je bio jedna velika škola. Najvažnija je upravo promjena paradigme, odvažiti se, izaći iz okvira Hrvatske i promatrati cijeli svijet kao tržište.
