Tko je Bojan Ignatovski? Njegova kći dr. med. Biljana Ignatovska nam za njega kaže: “Prije svega iznimno uporan i discipliniran čovjek. Nesuđeni geodet koji, nakon potresa u Skopju, nije mogao nastaviti željeno školovanje pa je neplanirano ‘skrenuo’ prema medicini. S obzirom na skromne uvjete i okolnosti u kojima je studirao, velika želja i velika strast, uz puno odricanja, bile su ono što ga je dovelo do današnje pozicije jednog od vodećih plastičnih kirurga u cijeloj regiji. Prvi je u Hrvatskoj otvorio ambulantu za plastičnu kirurgiju. Ovaj perfekcionist osmislio je i neke svoje tehnike zahvata u estetskoj kirurgiji. Njegova predanost i sposobnost koncentracije je nešto na čemu mu zavidim. No zna biti prilično tvrdoglav. Jedna je od najtvrdoglavijih osoba koje znam. Vjerujem da bi i on isto rekao za mene. On je čovjek koji svako jutro prije posla vježba, koji pazi što jede, koji voli putovanja, knjige, vino, planinarenje… No iznad svega voli svoju obitelj. Obiteljski posao može dovesti do pogoršanja odnosa, no s nama se dogodilo upravo suprotno. Iako nam je u početku trebalo vremena, naučili smo cijeniti svoje razlike, gledati na njih kao na prednosti, što nas je još više zbližilo.”
Poliklinika Arcadia obiteljski je posao. Kako ste posao usmjeravali na dr. Biljanu i kako ga je ona prihvaćala?
Obiteljskim poslom smatram prenošenje znanja i vještina svojim nasljednicima. Moj je bratić bio profesor patofiziologije na Medicinskom fakultetu u Skopju. On je bio moj idol i ono što sam od njega naučio u pogledu na čovjeka i humanost, na sposobnost učenja i predanost nauci, poželio sam i sam primijeniti. Te temeljne ideje, koje sam od njega naučio i putem izgradio neke svoje, htio sam prenijeti i na kćer koja je jednako tako pokazivala interes prema humanosti i medicini. Zato nije bilo teško surađivati jer smo pokazali puno zajedničkih stavova i mišljenja u pristupu poslu i medicini. Nastojao sam joj prenijeti te temelje, ali joj i istovremeno ostaviti prostor za samorazvoj i autentičnost. Ona ima veoma snažnu osobnost, koju sam nastojao poštivati.
Poliklinika je s radom započela 1992. godine. Iza Vas je 30 godina rada. Sjećate li se tih prvih početaka, kako je to tada izgledalo?
Naravno da se sjećam. U meni je postojala želja da se samostalno posvetim estetskoj i plastičnoj kirurgiji nakon što sam prethodno uvidio koliko plastična kirurgija doprinosi medicini, osobito kirurgiji. No tu je želju trebalo pretvoriti u stvarnost u vremenu neposredno nakon Domovinskog rata, kada smo svi željeli nešto postići, a nismo znali kako i odakle krenuti. Nakon što sam demobiliziran kao sudionik Domovinskog rata, nisam odustao od svoje želje prema plastičnoj kirurgiji i napravio sam projekt kako oformiti ekipu i početi s radom.
To je na neki način bio put u neizvjesno. Poliklinika je sigurno zahtijevala ulaganja u prostor, opremu, liječnike i druge osobe. Kako ste sve uspjeli posložiti i optimizirati, a da ostanete u vrhu?
Polikliniku sam pripremio i opremio prije početka Domovinskog rata, no taman prije početka rada dogodio se rat. Zgrada je tijekom rata oštećena i trebalo je sanirati nastalu štetu. Najugodniji trenutak bio mi je kada je došla pravnica iz Ministarstva zdravstva koja mi je rekla da je moja molba druga u Hrvatskoj za otvaranje privatne prakse, pohvalila je prostor u kojem se nalazila Poliklinika i čestitala mi na hrabrosti što sam se usudio napraviti ovaj korak i time poslati znak da se i u razrušenoj Hrvatskoj može krenuti s razvojem i okrenuti budućnosti.
Drugi važan detalj je sljedeći. U tadašnjoj Areni izašao je članak da je dr. Ignatovski u Daruvaru otvorio prvu ordinaciju za estetsku kirurgiju u Hrvatskoj. Taj članak je pročitala žena iz Mostara dok je vlakom putovala u Rijeku kako bi povećala grudi. Međutim, umjesto u Rijeku, prebacila se na drugi vlak i nenajavljeno došla u Arcadiu. To je bila moja prva pacijentica. Za mene je to bio dobrodošao i ohrabrujući znak jer sam dotad strahovao hoću li uspjeti ostvariti želje i projekte koje sam zacrtao. Daruvar je bio u UMPA zoni i nije bilo lako tražiti put do klijenata.
Što se tiče opreme, i tada sam smatrao, kao što i danas smatram, da je za ozbiljan i kvalitetan rad u kirurgiji neophodna kvalitetna oprema, od anesteziološkog aparata, monitora za postoperativno praćenje, sterilizatora, aparata za hemostazu i ostaloga, kao i strogo pridržavanje bazičnih principa kirurgije. Što se tiče osoblja, prvu ekipu sam upoznao tijekom rata i s njima sam nastavio dalje raditi i educirati ih u sklopu rada u Poliklinici te tako stvarati kvalitetan tim.
Poliklinika je u svom razvoju prošla nekoliko faza pružanja usluga. Od estetske kirurgije, s kojom ste započeli, proširili ste se na mnoge grane medicine. Zašto?
Uz estetsku kirurgiju htio sam ponuditi i dodatne usluge iz djelatnosti koje su bitne za postavljanje točne dijagnoze pojedinih stanja povezanih s estetskom kirurgijom. Iz tog razloga smo uveli ultrazvučnu dijagnostiku i laboratorijske pretrage. Želja mi je bila da pacijenti koji dolaze kod nas mogu više toga obaviti na jednom mjestu prije ili nakon operacije. Moja kći Biljana je prateći svjetske trendove postepeno počela uvoditi nove mogućnosti i perspektive za razvoj Poliklinike Arcadia.
Tako danas, osim kirurgije, imamo visokorazvijenu ultrazvučnu dijagnostiku praćenu intervencijama kao što su liječenje problematike lokomotornog sustava, citološke punkcije, core-biopsije. Imamo ginekološke preglede, kardiološku ambulantu, neurološku ambulantu, dermatologiju, endokrinologiju i liječenje dijabetesa. Osim toga, orijentirali smo se i na danas sve potrebne usluge, pa smo tako uveli psihologiju, ali i nutricionizam kao pomoć pri liječenju dijabetesa, pretilosti, raznih ginekoloških i kardioloških stanja. Ujedno smo, vežući se uz razvoj dermatologije, počeli s prodajom dermatokozmetike.
Grad Daruvar nema svoju bolnicu. Jeste li na ovaj način dobili priliku da postanete svojevrstan centar medicinskih usluga na širem daruvarskom području?
Da, Daruvar nema bolnicu i mi zapravo funkcioniramo tako da ponudimo što više medicinskih usluga koje su na ovom području potrebne, uz pružanje visoke razine kvalitete kako u odnosu prema pacijentima tako i u pružanju usluga. To je rezultiralo time da naši pacijenti, korisnici ambulantnih usluga, danas dolaze iz nekoliko okolnih županija.
Vaša vizija je bila pokrenuti privatnu estetsku kirurgiju. A koliko je vizija dr. Biljane odredila njezin put u obiteljski biznis?
Dr. Biljana je nakon nekoliko godina provedenih u Poliklinici stvorila nove programe i nove ideje koje prate današnje trendove u medicini, ne samo kod nas nego i u cijelom svijetu. Većinu gore navedenih usluga koje sam spomenuo, razvila je upravo ona. Došlo je do velikih promjena u načinu na koji se danas postavljaju dijagnoze i načinu na koji se rješavaju bolesna stanja. No imam osjećaj da obiteljska tradicija ljubavi prema medicini neće stati s dr. Biljanom.
Zašto tvrdite da plastični kirurzi imaju drugačiji pristup radu? Po čemu se oni razlikuju od ostalih?
Plastični kirurg ne postajete dobivanjem diplome, već je potrebno raditi najmanje dvije godine uz nekog učitelja koji će vas uvesti u vrlo specifične tehnike izvođenja estetskih operacija. Plastični kirurg mora biti svjestan da treba napraviti ono što obeća klijentu, imati osjećaj za formu i kako toj formi dati bolji izgled ili ga promijeniti. Želim naglasiti da u sebi mora imati umjetničku dimenziju u osjećaju ljepote i postizanja prirodnog balansa. Također, mora imati svijest o psihologiji kako bi u iskrenom i otvorenom razgovoru s klijentom procijenio i dao iskrene i prave informacije. Estetska kirurgija je medicina, a medicina je humana profesija.
Treba li se, može li se i kako spriječiti da ovakve zahvate rade nestručne osobe?
Zahvaljujem na ovom pitanju, iznijet ću svoje mišljenje. Na državnim institucijama je da izrade zakonski okvir vezan uz razvoj estetske kirurgije u Hrvatskoj, uz mogućnost stvaranja prepoznatljivosti kvalitete Hrvatske u tom segmentu, kao što je to učinila Turska koja je jedna od vodećih zemlja u medicinskom turizmu. Mišljenja sam da treba biti temeljit prilikom odabira kandidata koji će specijalizirati plastičnu kirurgiju, fokusirati se na znanja, iskustva, ali i visoku razinu manuelne spretnosti. Potrebno je uvesti red prilikom izdavanja dozvola za rad poliklinika iz oblasti plastične i estetske kirurgije kao i manjih estetskih zahvata.
Nije isto raditi privatno i raditi u sustavu zdravstva. U privatnom poslu ovisimo o pacijentu, a ne samo pacijent o nama. U čekaonici su gospođa ili gospodin koji dolaze samo zbog vas, koji očekuju kvalitetnu uslugu iza koje morate stajati profesionalno i moralno. Svakom klijentu najprije kažem da ja moram biti iznad svega stručan, objasnim im kako ja radim operaciju radi koje su došli, a oni biraju hoće li mi dati povjerenje. Nema kontinenta na svijetu s kojeg nismo imali pacijente, na što sam jako ponosan.
Je li bilo teže izgraditi biznis ili ga prenijeti?
Bilo mi je zadovoljstvo Biljani prenositi svoja iskustva i znanja. Prepoznao sam njezine sposobnosti i strast za kvalitetnim i uspješnim razvojem Poliklinike. Veliko je olakšanje raditi uz nju i prepuštati joj donošenje većine odluka.
Vaš pogled u budućnost.
Nema granica, nova vremena stvaraju nove mogućnosti, a neka razmišljanja u području estetske kirurgije su na granici fantazije. Što će se od toga realizirati, pokazat će vrijeme. Ono što osjećam jest da u estetskoj kirurgiji dolazi do mnogih novih saznanja na molekularnoj i staničnoj razini gdje vidim velike mogućnosti.
