Dostojanstvo, vještina, znanje, mudrost, moć, vlast, vještina izgovorene riječi koja katkada, izvedena na pravi način, može ponijeti milijune ljudi na neku višu razinu. Razinu autoriteta, osobnog autoriteta, koji smo, čini mi se, tijekom godina u potpunosti zaboravili.
Je li autoritet količina materijalnog bogatstva, političke moći ili kombinacija oboje? Je li autoritet produkt strahopoštovanja ili poštovanja? Razlika je iznimna. Strahopoštovanje dolazi od nemoći, osobnog straha za vlastitu egzistenciju ili egzistenciju vlastite obitelji. Poštovanje dolazi čisto, bez straha, kroz divljenje, nadahnuće i podršku. Svi se sjećamo nekog od svojih bivših profesora koji su svojim radom i nadahnućem koje su u nama izazivali, zaradili naše poštovanje do konca života. Ne strogim pravilima i disciplinom. Već nadahnućem, smijehom i radošću. To je autoritet koji se nikada ne zaboravlja. Autoritet koji traje.
Još uvijek možemo bolje, još uvijek možemo postavljati pitanja jesu li sadržaji kojima nas zasipaju mediji i drugi društveni autoriteti doista istiniti i dobri za nas.
S druge strane, autoritet stečen pozicijom, bila ona politička, radna ili bilo kakva druga, nije trajan autoritet. Stvoren je samo iz pozicije koristi, bila ona osobna ili korist male skupine ljudi. Prazan autoritet koji nestaje zajedno s pozicijom kroz koji je stvoren. Ništa ne traje vječno. Taj se autoritet brzo zaboravlja i obično osobe koje su kroz takve pozicije gradile samopoštovanje, vodi na put bez povratka. Uz priču kako su nekada nešto značile.
Kakvu vrstu autoriteta slijedimo danas?
Onaj koji nas nadahnjuje da i sami budemo bolji, jači i odlučniji ili onaj koji je produkt strahopoštovanja? Utjecaj se mjeri stotinama tisuća lajkova ili pogleda videa, bez obzira bio on edukacijski ili besmislena glupost, katkad u potpunosti gnjusna i neljudska. S druge strane, Svijet slijedi nekoliko vođa čiji bi potezi do jučer naišli na potpunu osudu i odbacivanje. Besmisleno igranje svjetskim mirom iz centara vojne i političke moći, čini planet potpuno ludim i nepredvidivim mjestom. Utrka za što većim utjecajem umjetne inteligencije dovodi do masovnog straha i u konačnici mržnje i sukoba. Je li to autoritet? Ili čisti strah?
Podobnost, jednako mišljenje, na radnome mjestu ili u prćiji nekog potpuno alkoholiziranog lokalnog šerifa kojeg se stide i njegovi vlastiti ljudi, danas su osnovni izvori autoriteta. Katkad ni sam ne mogu vjerovati kako takve stvari uopće postoje. Ali one su tu, gledamo ih i slušamo svaki dan. I, nažalost, postaju uobičajene. Poput žaba koje se polako kuhaju u vodi koja se postupno zagrijava i na kraju ugibaju, tako i mi svakodnevno pomičemo granice prihvatljivog. I nazivamo to autoritetom.
Gdje su nestali kritičko mišljenje, radoznalost kako nešto radi i zašto, naša pitanja ma kako glupa bila. Poražavajuća je činjenica kako učenici danas ne smiju pitati profesora kad im nešto nije jasno iz jednostavnog razloga što će ih drugi učenici smatrati glupima. Stado slijedi psa čuvara samo zato što ima autoritet lajanja. I to je jedini auteritet. Sila, moć i korist.
Prestanimo odmahivati rukom na pomicanja granica gluposti i bešćutnosti i zatražimo dokaz autoriteta. Kroz rad, zalaganje, znanje i nadahnuće. Autoritet ne smije ostati produkt pozicije, već se mora zaraditi i steći.
