Bez arhitekture, teško je pričati o turizmu. Bilo da se radi o povijesnoj arhitekturi, hotelskim kompleksima ili drvenim kućicama na osami, arhitektura je jedan od ključnih sastojaka svake turističke destinacije i njene ponude.
Uloga arhitekture u turizmu višestruka je. S jedne strane, arhitektura i izgrađeni prostor mogu biti direktan razlog i cilj posjeta turista, kao što je slučaj s gradskim turizmom, gdje turisti dolaze upoznati znamenitosti i arhitekturu grada te posjetiti pojedine atrakcije (najviši toranj, planetarij, muzej i slično). S druge strane, ako je razlog dolaska uživanje u prirodnim ljepotama i blagodatima (more, planine, skijalište i slično), arhitektura pruža neophodnu smještajnu infrastrukturu i okvir za odvijanje turističke ponude.
If you build, will they come?
Arhitektura nam je potrebna kako bismo mogli razvijati turističku ponudu, no moramo primijetiti kako se danas, pod izlikom razvijanja turizma, zaista svašta gradi.
Možda je točno da svaka “roba”, u ovom slučaju svaka uspjela ili neuspjela gradnja, ima svog kupca, ali pitanje je samo pod kojom cijenom i dokada. Silna apartmanizacija, koja je već neko vrijeme aktualna duž naše obale, nepovratno mijenja i često uništava prirodne i povijesne resurse koji su primarni razlog dolaska turista.
Gradnja bez dugoročne strategije, samo da se što više gradi, recept je za dugoročnu štetu i nekonkurentnost na tržištu. Održivost i strategija u svemu, pa tako i u turističkom razvoju, neophodne su. Kako bi gradnja za turizam, privatna i javna, bila smislena i dugoročno održiva, ključ je u promišljenoj i održivoj strategiji te prostornom menadžmentu kojim će se odrediti razvojni ciljevi turizma, te u skladu s time odrediti koliko je potrebno graditi, za koga i gdje.
Trošimo ili stvaramo autentičnost?
Turizam kao jedan od generatora razvoja ne smije gurnuti u drugi plan lokalnu kulturu i identitet, već treba doprinijeti njenom razvoju. Drugim riječima, lokalna arhitektura i ambijent, osobito ako se radi o povijesnim naseljima i gradovima, nisu samo scenografija za turiste, već živo tkivo koje istovremeno može i mora biti od dugoročne koristi lokalnom stanovništvu, ali i turistima.
Svaki projekt, bilo da je namijenjen turizmu ili nekoj drugoj svrsi, trebao bi polaziti od uklapanja u postojeći okoliš i mjerilo, ne vodeći računa samo o željama investitora, već doprinijeti kvaliteti prostora oko sebe.
Što se tiče oblikovanja i stila arhitekture i izgrađenog prostora, u nepreglednom moru uvijek istih ili sličnih apartmana i hotela, na višoj su cijeni autentičan ambijent, promišljena arhitektura i dizajn, koji turistu daju autentičan doživljaj, priču, kao i kvalitetu boravka u nekom prostoru.
U slučaju hrvatske turističke ponude – spoj povijesti, prirodnih ljepota te autentične i primjerene arhitekture i dizajna, mogao bi biti dobar recept za destinacije koje se izdvajaju u mnoštvu ponuda.
