Ona je mlada, komunikativna, inovativna i kreativna vizionarka koja sa svojim agencijskim timom sadržajno i produkcijski organizira najatraktivnije, najlepršavije i najodgovornije evente na ovim prostorima. Ana Rotim, Aqventi agencija – Zagreb
Ana Rotim odmalena je bila baš ono SVOJA i svi oko nje, pa i ona sama, znali su da će jednog dana sigurno biti poduzetnica. Tih se godina to nije baš tako zvalo, ali kako bi se u narodu reklo „rano žeže onaj koji kani biti kopriva“.
Kada čovjek od djetinjstva stalno nešto pokreće, inicira, predvodi kolo, stvara svojim rukama, kreativno se izražava, prepun je pozitivne energije, ne miri se s postojećim stanjem, glasno iznosi svoje mišljenje, djeluje neustrašivo i samouvjereno, s pravom se pitamo: postoji li u nas ijedna institucija, ustanova ili služba u kojoj bi takva osoba mogla ostvariti svoj puni potencijal.
Ovo je priča o liderici po rođenju, koja je otkrila tajnu svih nijansi ljubičaste i kojoj je najvažnije „igrati se“, a o sebi kaže: „Opisala bih se kao brbljivu kreativku koja se čitav život trudi unijeti apsolutni red i strukturu u svoj kreativni kaos. Potpuno sam right brain osoba. Snalazim se u gotovo svemu što mi život stavi na put. Kao mali kameleon brzo se utopim i u ove zdravstvene priče koje pričamo kroz AMICO i Future Z kongrese, a kao riba u vodi osjećam se u šarenilu svoga WOLF-a. Jako volim ljude, volim društvo i upravo zato uživam u ovome što radim. Neopisivo me veseli darivati ljude i gledati kako drugi uspješno grade nešto svoje. Obožavam svoju obitelj i prijatelje. Oni su mi gorivo i punjači energije koja mi treba u životu. Novinarstvo, kao struka koju sam odabrala, pružilo mi je sjajne temelje za ovo što danas radim.“
U svoj prvi poduzetnički pothvat upustila si se već kao studentica. Je li to bila mala školica za sve ovo što si danas ostvarila?
Moj prvi mali brend službeno je startao 2012. godine, tijekom studija novinarstva. Otvorila sam udrugu kako bih mogla sve što sam tada šivala i nakit koji sam izrađivala izlagati na sajmovima. Tijekom nekoliko godina priča je toliko narasla da sam morala osnovati firmu. Na kraju faksa trebalo je ipak okrenuti novi list. Počela sam tražiti posao u struci i umjesto uobičajenog CV-a koji se šalje uz prijavu za posao, odlučila sam se predstaviti svijetu kroz jedan ludi video kojim sam potpuno izašla iz svoje zone komfora i koji je dao nevjerojatne rezultate. Prvi video osvanuo je na FB-u i kao vatra proširio se internetom. Upravo taj video donio mi je divan posao i neprocjenjiva iskustva, no temelje za sve ovo čime se danas bavim postavio je ipak moj mali kreativni brend „sjedila sam za mašinom – šila sam“, koji bi taman u ovo proljetno vrijeme slavio 13. rođendan. Iskreno, šivaća mašina mi i dan-danas zna biti bijeg od stresa i ostat će moja vječna ljubav.
Poduzetništvo mi pruža nevjerojatnu slobodu i sreću. Sviđa mi se to što svojim radom stvaram prilike za druge – kroz bilo koji od svojih projekata. Graditi stvari po svojim pravilima pruža mi zadovoljstvo, a istovremeno je i izazov. Što me zapravo dovodi do najveće lekcije koju sam dobila kroz poduzetništvo – a to je strpljenje.
Danas se vrlo uspješno baviš organizacijom događaja. Kažu, ako želiš kvalitetan event, kongres, konferenciju, „ne zovi čovika“, zovi Anu! Kad si i kako shvatila da je organizacijski menadžment tvoj životni poziv?
Ha ha ha, ovo je sve! Godinama sam skupljala ideje i iskustvo, pitajući se kako bih mogla povezati svoje osobine koje su stalno u sukobu – kreativu i glavu u oblacima s redom i pravilima. U poslu kojim se trenutno bavim dobila sam savršenu dozu i jednog i drugog. Iako djelujem kao kreativna prskalica, moja opsesija spremanja i organizacije, foldera i numerizacije svega nevjerojatna je, a to najbolje znaju oni koji rade sa mnom. Organizacijski menadžment ponudio mi je ostvarenje svih mojih potencijala. Drago mi je da to sve više prepoznaje i publika, ali i svi moji klijenti, s kojima njegujem posebne odnose, koji vrlo brzo prijeđu u prijateljstvo.
Šira javnost najviše te povezuje s tvojom šljokičavom „unicorn“ konferencijom WOLF, no baviš se i izuzetno ozbiljnim kongresima medicinske tematike. Kako spajaš jedno i drugo?
Da mi je netko prije 13 godina rekao da ću danas biti vlasnica agencije za event management i vlasnica ozbiljne Ustanove za obrazovanje, uz to i glavna organizatorica medicinskih kongresa, rekla bih mu da nije svoj. 
U mojoj obitelji medicina je uvijek vodila glavnu riječ, a ja sam odlučila ići u potpuno drugom smjeru. Taj pritisak prema medicini zapravo me često znao smetati. Kad sam sazrijevajući došla u fazu da mogu surađivati sa svojima, ali u smislu evenata, odlučila sam svom ocu Željku reći da sam spremna surađivati – ali samo ako će me slušati. Tijekom sedam godina suradnje u organizaciji medicinskih kongresa, otac i kći zajedno su stvorili vrijedne projekte koje sam u potpunosti preuzela nakon očeve smrti.
Naime, prije dvije godine saznali smo da tata ima tumor na mozgu najgore vrste. U posljednje dvije godine, naš je odnos dobio novu dimenziju, postala sam mu i lijeva i desna ruka te sam preuzela posao kako bi on mogao sudjelovati u onome što je cijeli život stvarao. Danas, četiri mjeseca nakon što smo se oprostili od njega, nastavljam graditi sve što smo zajedno stvorili. Sve sam te projekte zavoljela na neki poseban način, a uživam gledati kako očeve vizije i danas žive. Dok to radim, imam osjećaj kao da je tata stalno uz mene.
Zato nevjerojatno puno ljubavi i pažnje pružam zdravstvenom kongresu AMICO, koji u Opatiji svake godine okuplja sve koji nešto znače u svijetu estetske medicine, ali i kongresu Futur Z, koji se bavi gorućim pitanjima u zdravstvu i okuplja sve dionike sustava.
AMICO kongres ove godine bilježi svoje 14. izdanje. Što se sve događalo tijekom tih 14 godina, što se mijenjalo, tko su sudionici AMICO-a?
AMICO je kongres estetske medicine s jako dugom poviješću i zapravo je prvi takav kongres na ovim prostorima. Zajedno s prim. dr. Sinišom Glumičićem, Željko Rotim pokrenuo je Hrvatsko društvo za estetsku medicinu u želji da se liječnicima pruži kvalitetna edukacija za područje nekirurške estetske medicine.
Na kongresu se tijekom godina educiralo na tisuće liječnika, a cijela priča vrlo brzo dobila je i međunarodni karakter. Danas je AMICO nezaobilazna adresa svih doktora medicine i doktora dentalne medicine koji se razvijaju u području estetske medicine.
Zajedno s fantastičnom grupom ljudi, koji sjede u znanstvenom i organizacijskom odboru, AMICO će i dalje dovoditi fantastične međunarodne predavače, pružat će najbolji mogući sadržaj i bit će oaza networkinga u svijetu medicine. Idući je u hotelu Royal u Opatiji, 9. – 11. svibnja 2025., pa pozivam sve zainteresirane da nam se pridruže.
Tko su „tvoji ljudi“ kad govorimo o medicinskim kongresima i kakvi su vam planovi za budućnost?
U ovom poslu upoznala sam zaista fantastične ljude. Lijepo je vidjeti da su godine suradnje donijele i brojna prijateljstva. Od samog početka nevjerojatnu podršku pruža nam prim. dr. Siniša Glumičić, koji je više od desetljeća proveo rame uz rame sa svojim prijateljem i partnerom, mojim ocem, Željkom Rotimom. Isto tako, uz nas je bio i doc. dr. sc. Aleksandar Milenović. Privilegij je uza se imati ljude koji su sinonimi za estetsku kirurgiju u nas. Tu je još nekoliko ljudi koji čine ovu priču bogatijom i nevjerojatno uspješnom – ekipa s Kvarnera – prof. Gordana Starčević Klasan, prof. Goran Hauser i prof. Viktor Peršić, ali i dvije doktorice koje su godinama uz nas – dr. Nevia Delalle, spec. dermatologije i dr. Mirjana Semenić Rutko, spec. ginekologije iz Vukovara. Posljednje dvije godine u organizacijski odbor uključio se i serijski poduzetnik Ognjen Bagatin, s kojim je uvijek zadovoljstvo surađivati.
Dolazimo do WOLF-a. Za svoju dušu i s najboljom prijateljicom Hanom pokrenula si 2021. godine WOLF konferenciju, koja doslovce pršti pozitivnom energijom. Koji su ciljevi i glavne ideje ovog projekta?
WOLF je sušta suprotnost svega što radim danju. To je odmor za mozak i dušu. Projekt je specifičan, ispunjen nevjerojatnom energijom i pozitivom. Priča je startala tamo negdje potkraj 2019. godine, kad sam Hanu pozvala na kavu da joj održim prezentaciju o konferenciji koju sam smislila. Dočekala nas je korona, tu sam dodatno izbrusila vizualni identitet i cijelu agendu. Startale smo 2021. godine. Pet godina kasnije, i dalje uživamo u stvaranju svakog djelića tog projekta.
WOLF je danas platforma koja uz veliku konferenciju u listopadu ima i manje pop-up evente kroz godinu, ali i svoj klub. Priča koja je stvorena za stvaranje novih konekcija, punjenje baterija nevjerojatnom energijom, ali i koja daje onaj vjetar u leđa toliko potreban za otiskivanje u vlastite poslovne pustolovine.
Danas na WOLF-u radi moj tim unutar agencije, ali i vanjski suradnici – moji genijalci koji su doslovno godinama uz mene. Mislim da svi imamo mali bijeg od stvarnosti u toj pozitivi i mislim da je to ključ zašto ovaj projekt ljude privlači poput magneta. Kad krene WOLF, znaš da iz svoje rutine ulaziš u mali Disneyland – mislim da nam toga svima nedostaje.
Zadovoljna si svojim timom?
Dobar tim, još važnije, dobra energija u njemu, moje su gorivo – zauvijek ću to ponavljati. Društveni sam tip i tvrdim da sve što stvaram, ne bih stvorila da nemam tako dobre ljude oko sebe. Motivaciju za dalje mi zaista daju moji ljudi, oni su ti koje se trudim ne razočarati, pružiti im podršku i radnu okolinu u kojoj će željeti rasti.
Ako bi netko jednog dana želio postati dio tvog tima i brusiti svoje vještine u event menadžmentu, kakve reference mora imati?
U našem timu, za one koji grizu, uvijek će biti mjesta. Nije mi toliko bitno iskustvo, koliko mi je bitno da osoba hoće učiti i razvijati se. Opis posla i raznolikost projekata ionako su nešto što će se trebati naučiti. Znam da je to glupo reći, da to kaže svaki drugi poslodavac, ali smatram da su nečije radne navike i želja za rastom i razvojem puno važnije od toga što piše na papiru. Meni to stvarno i vrijedi. U timu imam fantastične mlade ljude koji su veći profesionalci od mnogih koje smo znali susresti putem. Jako sam ponosna na dinamiku tima i pojedince koji ga čine, s nekima od njih radim godinama.
Što su najveći užici, a što najveći izazovi ovoga posla?
Meni nema do adrenalina koji me krene uzimati to jutro kad krene prvi dan, pa drži sve do kraja. Gledati kako se priča razvija, vidjeti punu dvoranu, zadovoljne sudionike, a onda poslije dobiti feedback od njih. Lijepo je biti kotačić u cijeloj toj priči. Najveći izazovi su upravo cijeli taj proces, jer nikad ne znaš kad će neki od tih kotačića iskočiti. Važno je ostati smiren i ne prenositi paniku na ostatak tima. Nije se dosad dogodilo ništa što nismo mogli u zadnji čas riješiti.
Zvučat će kao klišej, ali zaista ništa veliko ni dobro ne dolazi preko noći, potrebno je neizmjerno puno sati rudarenja, neprospavanih noći i lutanja u prazno, dok ne dođeš do nekog cilja. Kada dođeš do jednog, već na listi imaš tri nova. Poduzetništvo je igra u kojoj stalno ganjaš nove ciljeve, bar je kod mene tako.
Isplati li se baviti projektima kojima se ti baviš i koliko ti je matematika važna u cijeloj priči?
Nikad nisam bila ljubitelj matematike, ali s godinama sam s njom našla zajednički jezik. Bez matematike, nema razvoja, ona je ključna da bi priča mogla rasti. Srećom, moj tim čine nevjerojatno sposobni ljudi, a jedan od njih je i Tomica Madjerčić, poslovni partner koji pazi da je svaka brojka u našoj priči opravdana.
Maksimalno se služiš digitalnim alatima u promociji svojih evenata i svega što zastupaš. Zar nije sretna okolnost što živimo u digitalnom dobu?
Uh, rekla bih, koliko je to blagoslov, toliko je i pokora! Sretna sam što sam bila ona zadnja generacija koja je rasla skroz do srednje škole bez interneta i pametnih telefona. Stvarno se trudim društvene mreže dozirati koliko je to izvedivo uz posao kojim se bavim. Imam restrikcije i pazim koliko koju mrežu koristim. WOLF i mnogi drugi projekti dobili su krila upravo putem društvenih mreža, tako da sam već nekoliko puta pokušala pobjeći od njih, ali neuspješno. Generalno, mislim da je svaki novi alat odličan ako se koristi umjereno i dolazi kao pomoć, a ne zamjena za vlastito logičko razmišljanje.
Tko su tvoji životni i poslovni uzori? Od koga najviše učiš?
Moj životni uzori su stvarno „moji ljudi“. Pritom ne mislim samo na roditelje, već i na svoju braću, bake i djeda, ali i prijatelje. Bolji sam čovjek isključivo zato što sam okružena dobrim ljudima. Kao obitelj smo jako povezani i sretna sam što mogu rasti uz takve ljude. Od oca sam povukla ovu poduzetničku, ali i bećarsku crtu. Od mame nevjerojatnu predanost i brigu prema ljudima koji me okružuju. Uzori su mi baka i dida koji su došli iz malog Iloka, u Zagreb, tada velegrad, i izgradili budućnost za sve nas Rotime, a rasla sam doma uz baku Leonu, koju ne mogu opisati u jednoj rečenici. Mogu samo reći da o toj ženi godinama već pišem knjigu, valjda će jednom ugledati svjetlost dana.
Od svoje braće puno učim. Jedan brat ima zapanjujuće mirnu crtu i mogućnost da konfliktne situacije izgladi na licu mjesta, a drugi impresivne radne navike i disciplinu. Dan-danas ne znamo na koga je.
Što tebe kao osobu pokreće, motivira, inspirira?
Puno toga me inspirira, ali ima jedan predivan tekst koji držim na frižideru i kojem se svaki dan vraćam, pod naslovom „Later“. Želim ga ovdje podijeliti. Govori o tome da pokušamo ostaviti to „kasnije“ i da živimo ovaj trenutak, jer… „kao da će to kasnije biti naše. A ne razumijemo da kasnije – kava će postati hladna, roditelji će ostarjeti, zdravlje više neće biti dobro, prioriteti će se promijeniti.“
