Mnogi danas AI gledaju kao alat ili kao virtualnog agenta. Člana tima. No to su sve stare metafore. Piše: Fran Mikuličić, poslovni trener i mentor
Ne alat, ne agent
AI za lidere treba biti kognitivno pojačalo. On ne radi posao umjesto nas, nego nam omogućuje da naše ideje bolje rezoniraju, povezuju se i razvijaju. Promptovi, koliko god korisni u nekim slučajevima, zapravo prikrivaju liderske slabosti. Tko se oslanja samo na promptove, ostaje na statistici. Tko koristi narativ, ulazi u prostor stvaranja. AI tada reflektira, postavlja ogledala i otvara kombinacije koje sami ne bismo vidjeli. To je njegova prava snaga i to je razina na kojoj lideri trebaju djelovati. Lideri trebaju pitanja i promptove ostaviti operativcima, a sebe razvijati u nelinearnom narativu.
Problem starog sučelja
Kad razmišljamo o korištenju AI-ja, većina ljudi ga vidi kao produžetak tipkovnice i ekrana. Kao da smo u DOS-u ili Windowsima. Ali to su sučelja prošlog stoljeća. Ona oblikuju naš način rada, iako više nisu primjereni. Tipkanje, copy–paste, linearni tekst nas vodi u redukciju liderskih ideja. Ne primjećujemo koliko nas sučelje ograničava. Kada se AI koristi u starom okviru, on postaje samo brži alat, ali ne i stvarno kognitivno pojačalo. Najveća prepreka prelasku u novu dimenziju rada nije sama tehnologija, nego činjenica da ostajemo zarobljeni u starim mentalnim modelima sučelja.
Ne tehnologija, već mindset
Prvog srpnja imao sam radionicu s liderskim timom jedne tvrtke. Oni su kroz proljeće prošli kroz niz radionica korištenja AI-ja. Pitao sam ih što su počeli koristiti i odgovor je bio ništa. Naš problem nije u alatima, nije ni u tehnologiji, nego u mindsetu. Izlazeći, pomislio sam kako su oni sada u istom stanju zamrznutosti kao ja. Ukopanosti u stare paradigme. Znatiželja me je izbacila iz tog stanja. Ako ja uđem na svoj put svladavanja rada s AI-jem, moći ću im prenijeti, ne samo naučene tips&tricks, nego otpore, strahove i ograničavajuća uvjerenja.
Kognitivno pojačalo
Zadatak lidera jest postavljati viziju. Otkrivati i osmišljavati moćne ideje. Stvarati priču za svoje ljude. Umjesto starog, linearnog načina tipkanja, lideri bi AI morali koristiti kroz narativni pristup. Ovdje se ideja ne reducira u prompt, nego se razvija u razgovoru. Lider može razmišljati naglas, putovati kroz vrijeme, kroz perspektive, i pritom ne gubiti svoju kreativnu snagu. Ostaje u polju ideje. AI u ovom modelu nije alat ni agent, nego kognitivno pojačalo. Ono reflektira ideje, povezuje ih s drugim idejama, otvara nove kombinacije i omogućava da vizija ostane živa. To je sučelje budućnosti koje je već prisutno. Prostor igre, imaginacije i širenja razmišljanja, a ne tipkanja, smanjivanja i usporavanja tijeka misli.
Tastatura kao usko grlo
Tipkanje je usporavanje, kočenje, zaustavljanje. Ideja se prvo mora suziti u misao, zatim u rečenicu, zatim u pravilnu sintaksu. Svaka ta faza je filtar. Ako zapnemo na jednoj riječi, gubimo nit centralne ideje i prelazimo u polje jezične kontrole. Umjesto da ostanemo povezani s prostorom iz kojeg je ideja došla, mi ga napuštamo. To je kao da zaustavljamo brzu rijeku da bismo provjerili svaku kap. Govorenje oslobađa taj pritisak. Ideja ostaje u pokretu, narativ teče, a AI postaje zrcalo i pojačalo. Time lider ne gubi kontakt s onim što je bitno – s idejom samom, a ne s njezinom formom izričaja.
Treća razina mudrosti
Većina lidera ovaj koncept mogu shvatiti kognitivno. Objasnili smo zašto tipkanje sužava ideju i zašto narativ oslobađa. I oni klimnu glavom. Promisle dublje o tome i slože se da to je tako. No prava promjena ne događa se na toj razini. Govorimo o tri razine mudrosti: čuti, promisliti i iskusiti. Tek kad uđemo u praksu, kad vlastitim iskustvom osjetimo kako narativni model oslobađa ideju, dolazi do rewiringa u mozgu. To iskustveno razumijevanje mijenja sve. Nije dovoljno znati. Potrebno je raditi, ponavljati i proći kroz unutarnji otpor. Bez toga ljudi se vraćaju na tipkovnicu, na prompt, na staru paradigmu, i ostaju zakinuti za pravi potencijal kognitivnog pojačala.
Kad je učenik spreman, učitelj će se pojaviti. Meni su se pojavila dvojica mentora i ovaj članak upravo je rezultat njihova rada sa mnom.
AI kao test narativa
Jedna od fascinantnih uloga AI-ja, koju u ovom članku naglašavamo, jest da lideru može poslužiti kao kognitivno pojačano ogledalo. Ako lider ne uspijeva jasno objasniti AI-ju svoju viziju, svoje ideje, vjerojatno je neće moći objasniti ni sebi, ni vlastitom timu, ni partnerima, ni klijentima, ni investitorima. AI tako postaje trening partner narativne jasnoće. On ne zamjenjuje druge ljude, ali pomaže lideru da testira je li njegova vizija, ideja, priča razumljiva, koherentna i povezana. Ako AI ne razumije, siguran sam da ni ljudi neće. Koristeći ga kao kognitivno pojačalo, lideri razvijaju svoje multidimenzionalno razmišljanje, širi im se idejni bandwith, a AI će zrcaliti različite perspektive i pomagati im povezivati ih.
Četiri šešira kreativnog lidera
Lider u procesu stvaranja, oblikovanja i komunikacije ideje mora svjesno birati ulogu. Nekad je Kreator ideja, nekad Pisac, nekad Urednik, a nekad Egzekutor koji završava zadatke. Problem nastaje kada se ti šeširi pomiješaju. Tipkanje nas često automatski stavlja u ulogu Pisca, iako možda još nismo završili fazu kreacije. Ili ulogu Urednika, kada se prerano brinemo o gramatici, umjesto o ideji. Narativni model vraća fleksibilnost: lider može ostati Kreatorom i razgovarati s AI-jem dok ideja sazrijeva. Tek kasnije odlučuje kada će staviti drugi šešir. Ta svjesnost mijenja dinamiku cijelog procesa i omogućuje dublju učinkovitost.
Tajna liderstva
Jedina prava vještina lidera jest sposobnost da izađe iz svojih nesvjesnih uvjerenja i uvjetovanih ponašanja. Da vidi da je „matrix“ u kojem živi samo privremena paradigma. Tek tada može graditi sebe i organizaciju na novim temeljima. AI tu postaje pojačalo i za delivery i za učinkovitost i za osobni rast. Jer pojačava ono što već imamo. Dok čitate ovaj tekst, tri CEO-a u Hrvatskoj i četiri CEO-a u Indiji prolaze kroz taj proces – suočavaju se s vlastitim otporima. To nije borba s tehnologijom, nego s vlastitim navikama. A pobjeda znači otvaranje potpuno novog prostora liderstva.
Ovaj članak je tek uvod. Prava promjena događa se tek kad lider uđe u iskustvo, kad pokuša, kad se susretne sa svojim otporima i premosti ih. Sljedeći jedini korak je praksa: radionice u kojima se narativni model uči kroz iskustvo, a ne kroz teoriju. Lideri koji zakasne riskiraju da ih konkurencija prestigne jer će ostati zatvoreni u paradigme koje više ne vrijede. Oni koji krenu prvi, otvaraju si kognitivnu prednost. To je trenutak odluke: ostati u starom sučelju ili zakoračiti u novo.
