Elementarno je znati da nitko bez ugovora o radu ne bi smio raditi i da „isplate na ruke“ nisu legalne.
Mali poduzetnik u poslovanju često treba odlučiti na koji će način angažirati svoje suradnike ili na koji ih način platiti. Mislim da je dobro unaprijed znati opcije, iznose poreznih davanja i rokove isplate, pa se opredijeliti na vrijeme za onu koja je primjerena i povoljna. Svaku suradnju s drugom osobom treba definirati prije njenog početka, kako bi obje strane znale što su, i po kojoj cijeni ugovorile.
Također, potrebno je poznavati propise i ograničenja, te prirodu posla koju ugovarate. Često čujem poduzetnike kako misle osobu za vrijeme probnog roka ‘platiti na ruke’, ili eventualno putem ugovora o djelu, a tek ukoliko zadovolji – sklopiti s njom ugovor o radu. Tada najviše shvatim koliki je razmjer sive ekonomije i proizvoljne primjene propisa jer mi se čini elementarnim znati da nitko bez ugovora o radu ne bi smio raditi, i da ovakve isplate nisu legalne.
Propisi redom
Obrtnici i poduzeća podliježu istim propisima, s tim da obrtnik neće sa sobom sklapati ugovor niti će si obračunavati plaću, već je samo dužan prijaviti se na mirovinsko i zdravstveno osiguranje čim obrt počne poslovanje. Osnovicu za plaćanje doprinosa određuje država i obrtnik je ne može smanjivati niti može poslovati u nepunom radnom vremenu, pa si tako smanjiti obveze. Članovi obitelji mogu mu pomagati, a nikako ne samostalno raditi.
Osnivač (vlasnik) poduzeća prema svom poduzeću ima jednak status u slučaju rada u njemu, kao i svi ostali ljudi. Dakle, čim za poduzeće radi, potrebni su ugovori i na njima temeljeni obračuni poreza i doprinosa.
Direktor poduzeća mora u njemu biti zaposlen, ukoliko to nije negdje drugdje.
Ako je direktor umirovljenik, ostat će za to vrijeme bez mirovine. Redoviti studenti ne mogu biti direktori jer svoja prava na raznim mjestima crpe iz tog statusa.
Prokurist može svoju prokuru obavljati bez naknade i to mu neće utjecati na ostale pravne i socijalne statuse. Ukoliko prima naknadu, to će biti po istim pravilima kao i svi ostali, kako slijedi.
Temeljne razlike ovise o prirodi posla
Vrsta ugovora koji poduzetnik sklapa sa svojim suradnicima prvenstveno ovisi o prirodi posla koju oni obavljaju. Temeljna je razlika ovisna o tome rade li te osobe svojim sredstvima i u vremenu koje njima odgovara, pa isporučuju gotov rezultat svog rada, tj. svoje djelo, ili rade u prostoru poduzetnika, s njegovim sredstvima u određenome radnom vremenu i po njegovom nalogu.
Od ovih odrednica ovisi i način isplate, kao i plaćanje poreza i doprinosa.
U prvom slučaju radi se o plaćanju naknada po ugovorima o djelu, koje se u poreznom smislu nazivaju drugim dohotkom. Isplata smije biti samo na žiro račun primatelja, istovremeno s plaćanjem doprinosa i poreza, i eventualno prireza, uz podnošenje JOPPD obrasca.
Ovako angažirane osobe ne smatraju se zaposlenicima i nije ih potrebno prijavljivati na mirovinsko ili zdravstveno osiguranje. Za svakih 100 kn koje im poduzetnik isplati, istovremeno će državi platiti još oko 57. Iznimno, ako je isporučeno autorsko djelo, kako je ono opisano zakonom, davanja će biti znatno manja: na 100 kn autorske naknade, samo 35 kn u proračun, a ako je autorsko djelo bilo i umjetničko samo 20 kn.
Sklapanje ugovora o radu
Kada s nekim poduzetnik sklopi drugu vrstu ugovora iz gornjeg opisa, tj. ugovor o radu, treba ga prije početka rada (od osam dana, do najkasnije jednog dana prije) prijaviti na mirovinsko osiguranje, a na zdravstveno će prijava biti proslijeđena.
Taj je odnos u tom slučaju sveobuhvatno reguliran radnopravnim propisima, koje je poduzetnik, kao poslodavac, obvezan poštovati. U većini slučajeva nije dopušteno da se s radnikom dogovara o nepoštovanju ili odricanju od radnih prava.
Ovako angažirane osobe smatraju se zaposlenicima (djelatnicima) i njihove naknade zovu se plaće. Isplaćuju se na njihov tekući račun, a ne u gotovini, i to u pravilu do 15-og datuma, za prethodni mjesec. Istovremeno se plaćaju i sve obveze i podnosi se JOPPD obrazac.
Ako plaću poduzetnik ne isplati, dužan ju je obračunati. Taj obračun (platnu listu) uručiti djelatniku, koji je može prisilno naplatiti putem Fine.
Na svakih 100 kn koje isplati zaposleniku, u državni proračun poduzetnik plaća još 50-80 kn. Naime, veće neto plaće ulazit će u viši porezni razred, pa zato postoji raspon davanja. Osim toga, propisana je i minimalna plaća koju se smije isplatiti, a koja iznosi 3.439,80 kn bruto za 2018. godinu.
Angažiranje radnika putem agencija
Za neke vrste poslova može se angažirati radnike putem agencija za zapošljavanje. U tom slučaju te osobe su pravno njihovi zaposlenici. Oni im obračunavaju i isplaćuju plaće, a poduzetnik agenciji plaća račun – za rad ovih osoba i cjelokupni trošak njihova rada te za agencijsku proviziju.
Studente i učenike moguće je angažirati putem organizacija koje posreduju u takvim prilikama, o čemu više drugom zgodom.
Ja vam želim da imate što veće potrebe za radom drugih osoba u vašem malom poduzetništvu, a njim da imaju odgovornog i poštenog poslodavca.
Sretno!
Vaš Makora tim
