Piše: Pavle Knežević, mag. oec., International Project Management Association – Caetus d.o.o.
Investicijska studija najčešće se izrađuje za ulaganja u projekte veće vrijednosti, a sastavni je dio natječajne dokumentacije kada se traži financiranje neke poduzetničke ideje iz povratnih (npr. krediti i zajmovi državnih/razvojnih i/ili poslovnih banaka) i/ili nepovratnih (npr. EU fondovi) sredstava. Naime, ulažući svoja raspoloživa financijska sredstva, kojima će se osigurati realizacija nekog investicijskog projekta, onaj tko ih posuđuje (ili daje), zauzvrat očekuje određeni prinos jer se odrekao potrošnje tih sredstava u sadašnjem vremenu.
Investitori koji taj posuđeni novac koriste za realizaciju svog investicijskog projekta, polaze od pretpostavke da će njegovom realizacijom donijeti korist svom poduzeću. Cijena novca izražava se kroz kamatnu stopu koja kod poslovnih banaka svakako ima značajan udio u prihodima od poslovanja.
Razvojne banke i agencije (primjerice HBOR i/ili HAMAG-BICRO), imaju nešto drugačiji pristup od poslovnih banaka, a njihove se koristi ne očituju u tolikoj mjeri kroz cijenu plasiranog novca, odnosno kamatnu stopu, koliko kroz druge ciljeve i pokazatelje, kao npr. otvaranje novih radnih mjesta, samozapošljavanje poduzetnika, prihodi od poreza (PDV, porez na dobit, porez na dohodak) i prihodi od doprinosa.
Bez obzira na izvor (su)financiranja i njegove ciljeve, kada se radi o investicijskom projektu, pojavljuje se potreba za izračunavanjem ekonomske opravdanosti ulaganja u isti, i to sa stajališta financijske efikasnosti. Naime, onaj tko posuđuje svoj novac ne želi samo znati koliko će zaraditi, već i hoće li, i u kojem roku, moći vratiti svoju investiciju. Dakle, kada neki investitor za potrebe financiranja svog projekta koristi 75%, 85% ili čak 100% tuđih sredstava (primjerice kredita banke), mora biti svjestan da je banka većinski investitor u taj njegov projekt i da banku itekako zanima ta poslovna ideja, i to do najsitnijih detalja.
S druge strane, kvaliteta, efikasnost i ocjena financijske isplativosti ulaganja u određeni poslovni pothvat prije svega je važna za investitora jer je on taj koji će vraćati kredit, iako mu to naravno neće biti jedini trošak poslovanja. Troškove poslovanja investitor će osjetiti i kroz obveze prema zaposlenicima, dobavljačima usluga i dobara, državi i ostalima koji su uključeni proces. Financijska efikasnost nekog investicijskog projekata određuje se tako da se sagledaju čisti (neto) novčani tokovi ulaganja, uzimajući u obzir vremensku preferenciju novca, pri čemu se koriste različite metode financijskog odlučivanja.
Novac danas i novac za pet ili deset godina nemaju istu vrijednost, a metode za mjerenje financijske efikasnosti investicijskih projekata imaju cilj, s pomoću matematičkih izraza i zakonitosti, dovesti u vezu financijske efekte investicijskog projekta s investiranim iznosom.
Drugim riječima, projekciju neto novčanih tokova, koje čini razlika između neto novčanih primitaka i neto novčanih izdataka u vijeku nekog projekta (kod korištenja kredita kao vijek projekta najčešće se definira upravo njegov rok otplate), potrebno je s pomoću diskontnih stopa svesti na neto sadašnju vrijednost.
Nakon toga se od dobivene vrijednosti oduzima iznos ulaganja i ako je dobivena vrijednost pozitivna, projekt je isplativ za ulaganje, a ako je negativna – nije. Što je dobivena vrijednost bliža iznosu ulaganja, to je isplativost ulaganja u projekt veća. Opisana metoda naziva se metodom sadašnje vrijednosti projekta i jedna je od tri osnovne metode dinamičke ekonomske analize projekta.
Nastavlja se…
