Velik udio autorskih djela arhitekture upravo predstavljaju objekti javne namjene, kao što su zgrade, javni prostori, određeni krajobrazni, odnosno infrastrukturni zahvati.
Autorskim djelima arhitekture svakodnevno smo okruženi, bilo da se radi o skicama, nacrtima arhitektonskih projekata ili izvedenim zahvatima u prostoru. Autorska djela arhitekture najčešće nastaju u radnom odnosu ili po narudžbi.
Projektna rješenja za izvedbu tih djela arhitekture u pravilu se nabavljaju u postupcima javne nabave i to kako bi se ostvarili ciljevi u pogledu visokih standarda kvalitete, transparentnosti i racionalizacije troškova, budući da se takvi projekti financiraju javnim financijama.
Pojam javne nabave označava Zakonom o javnoj nabavi propisane postupke nabave roba, rada i usluga temeljem ugovora o javnoj nabavi od strane javnih, odnosno sektorskih naručitelja financiranih javnim financijama, odnosno novcem poreznih obveznika.
Za ilustraciju navest ćemo primjer postupka javne nabave koji za svoju glavnu svrhu i cilj ima dobivanje najboljeg arhitektonsko – urbanističkog rješenja za gradnju određene stambeno-poslovne građevine. U tom slučaju prvonagrađeno rješenje odabrano u postupku javne nabave služit će kao podloga za izradu projektne dokumentacije u daljnjem postupku. Pravo sudjelovanja u postupku javne nabave u svojstvu autora imaju fizičke osobe i to kao autori pojedinci ili autorske skupine od više članova od kojih najmanje jedan mora biti ovlašteni arhitekt.
U navedenom primjeru odabrano arhitektonsko – urbanističko rješenje, odnosno projektna dokumentacija koja predstavlja nagrađeno rješenje predstavlja autorsko djelo u smislu čl. 14. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, budući da isto označava originalnu intelektualnu tvorevinu iz književnog, znanstvenog, odnosno umjetničkog područja.
Sukladno čl. 4. i 21. predmetnog Zakona, autorsko djelo arhitekture koje je predmet javne nabave samim činom stvaranja nedvojbeno pripada fizičkoj osobi koja ga je stvorila ili više njih (ukoliko se radi o zajedničkom stvaranju koautorskog djela od strane više koautora). To, između ostalog, podrazumijeva pravo biti priznat i označen kao autor djela, što predstavlja samo neke od elemenata moralnopravne komponente autorskog prava na autorskom djelu.
Nastavno na navedeno, određivanje pripadnosti imovinskopravne komponente autorskog prava na autorskom djelu arhitekture u postupku javne nabave jest nešto složenije. Naime, sukladno čl. 96. st. 6. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima autorska prava iskorištavanja ne stječu automatski na temelju provedenog javnog natječaja, već u pravilu na osnovu ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi koji se sklapa nakon provedenog javnog natječaja s nagrađenim autorom autorskog djela arhitekture, ako u njemu nije drukčije određeno.
Prema tome, treba naglasiti kako u svakom slučaju, stjecanje autorskih prava iskorištavanja autorskog djela nije moguće na temelju jednostrane izjave volje naručitelja, temeljem toga što je isti raspisao natječaj, odabrao nagrađenog autora ili više njih ili platio nagradu, već je nužno da autor očituje svoju volju da za nekog osnuje pravo iskorištavanja. Sukladno čl. 58. st. 1. Zakona, autor to može učiniti ugovorom, davanjem odobrenja ili dozvole za korištenje ili drugim pravnim poslom. U pravilu, u postupcima javne nabave, pravo iskorištavanja autorskog prava na autorskom djelu arhitekture uređuje se posebnim ugovorom o narudžbi između naručitelja i nagrađenog autora.
