Jedna od najstarijih zagrebačkih obiteljskih tvrtki, Pivovara Medvedgrad, najveći je poslovni pothvat obitelji Nauković. Ivan je član uprave odgovoran za financije, prodaju i marketing. Ispričao nam je kako je započela ova velika hrvatska priča i gdje se sada nalazi.
Početak priče o uspješnom obiteljskom biznisu seže u 1994. kada se na uglu Savske i Vukovarske otvara minipivovara i pivnica Medvedgrad. Danas ste svi na neki način u biznisu, kako je to izgledalo na početku?
Početak obiteljskog biznisa bio je davno prije početka pivnice na Savskoj, početkom osamdesetih. Otac, kao diplomirani strojar, krenuo je s obrtom IPIM koji se bavio preradom inoksa, te polako širio posao. Deset godina poslije to je bila ozbiljna proizvodna firma koja je brojila više od 30 inženjera, radila puno s kompanijama kao što su INA i Petrokemija, većinu prihoda ostvarivala preko izvoza. U jednom trenutku odlučivalo se hoće li se posao širiti u pravcu proizvodnje mljekara ili pivovara (proizvodnja opreme je slična).
Legenda kaže da je bacanjem novčića odlučeno da to budu pivovara i već dvije godine poslije, 1992., prva je instalirana u Češkoj. Nakon još nekoliko pivovara otvorena je i naša, ona na Savskoj i tada je krenulo ovo prekrasno pivsko putovanje koje ove godine obilježava 25 godina.
Kakva je Vaša uloga u ovom posebnom projektu?
U pivovari sam član uprave odgovoran za financije, prodaju i marketing. Koliko smo braća i ja slični, toliko smo i različiti, što je dobro jer smo uspjeli lako podijeliti odgovornosti u poslu. Dobro se nadopunjujemo i slažemo, kompatibilni smo, svađe ne traju duže od par sati, ako i toliko. Veže nas velika ljubav prema Medvedgradu i pivu koji je dio nas i naše obitelji skoro oduvijek. Nama je cijeli život posao bio jako isprepleten s privatnim, za nedjeljnim ručkovima pričalo se o pivskim receptima.
Poštujemo obitelj i posao, tako da je zajednički rad u Medvedgradu prirodan. Iako smo brat i ja nakon fakulteta proveli neko vrijeme u drugim, većim kompanijama, to je bilo ponajprije radi stjecanja iskustva. Karijere su krenule dobro i roditelji nisu nimalo podržavali našu želju za povratkom u obiteljski posao – svjesni su koliko je poduzetnička kora kruha tvrda. Međutim sada se ne mogu zamisliti nigdje drugdje. Kao ni braća.
Svi volite pivo i svi sudjelujete u stvaranju i davanju prijedloga, možda je i u tome tajna uspjeha. Kako donosite ključne, strateške odluke u poslu?
Isprepletanje privatnog i poslovnog u obiteljskom poslu velika je prednost u nekim stvarima, ali i problem u drugim. Teže se dolazi do profesionalnosti, podjele posla te kvalitetne organizacije. Na tome smo u zadnjih godinu dana puno radili i napravili velike pomake. Iako se i dalje na obiteljskim druženjima razgovara o potencijalnom imenu za novo pivo, sada se zna da je to moj zadatak, da tu imam autonomiju i moram preuzeti odgovornost. Tako je i za ostala područja. Iako se veće, strateške odluke i razgovori još uvijek vode za stolom u našoj obiteljskoj kući, a ne u firmi u dvorani za sastanke.
Medvedgrad danas ima pivovaru, tri pivnice, u Ilici, Tkalčićevoj i na Samoborskoj te craft bar u Vukovarskoj, a konzumenti su šaroliki. Pivovaru i pivnice Medvedgrad podijelili ste u dvije firme, zašto?
Iako nam je ugostiteljski dio posla i dalje jako važan, dapače, još uvijek je veći u prihodima od same pivovare koja se bavi proizvodnjom i veleprodajom te je zasebna firma, odlučili smo da je ipak pivovara dio biznisa od kojeg u budućnosti možemo očekivati veće stope rasta i koja je veći potencijal. Zato i imamo dvije firme, jednu za pivnice, drugu za pivovaru, kako bi nam organizacija bila efikasnija i kako bi nam fokus bio jasniji.
Hrvati vole dobro hladno pivo. Craft, zanatsko pivo, pojam je kvalitete. Kako i kada se dogodio ovaj boom u Hrvatskoj?
Naš pivarski boom dogodio se prije točno 25 godina kad smo otvorili vrata Medvedgrada. Velika popularnost od prvog dana pridonijela je tome da i danas naš brend uvelike vuče korijene i snagu iz tih prvih, legendarnih godina. Puno toga smo nakon toga napravili, ali još i više puta čuli da netko kaže: „Koliko sam samo puta bio u Medvedgradu na Savskoj.“ Puno smo truda utrošili u očuvanje kvalitete te u edukaciju ljudi o dobrom pivu, drugačijem od onoga industrijskih pivovara.
Tada nije postojao termin craft, niti mala nezavisna pivovara, već smo bili – minipivovara. Nismo bili prva minipivovara u Hrvatskoj, iako smo mi kao proizvođači izgradili prvu, ali smo trenutno najstarija jer one otvorene prije nas više ne posluju. No, naše pivo dugo se godina moglo konzumirati samo u našim pivnicama. Prije 6 godina kupili smo punilicu za boce s ciljem širenja distribucije piva i počeli kuhati nove pivske stilove. Nedugo nakon toga otvorene su i prve nove nezavisne pivovare, uskoro i više njih, krenuli su craft festivali, i eto, 6 godina poslije, još uvijek možemo govoriti o velikom pivskom valu i tome da craft nije samo trend, već da je pivska niša koja se sigurno i ozbiljno razvija.
Vjerojatno ste i Vi na valu ovog trenda postali najboljom pivovarom u svakom pogledu. A da biste to ostali, stalno razvijate nove trendove i uvijek ste spremni na inovativne iskorake. Što je glavni pokretač uspješnosti poslovanja craft pivovara, pa i Vaše?
Craft tržište raste u cijelome svijetu, broj pivovara u Americi skočio je sa 100 krajem 90-ih do preko 6500 danas. U Italiji od nekoliko, prije dvadesetak godina, na preko 900 danas. Ima ih svakakvih, s dobrom opremom, s lošijom, većih, manjih, s dobrim marketingom ili s lošijim, sa svakakvim etiketama. Ali one uspješne pivovare imaju samo jednu stvar zajedničku – visoku kvalitetu svog piva (što znači dobro, fino pivo koje je uvijek isto).
Kvaliteta piva je najvažniji pokretač uspješnosti. Ne znam u kojoj industriji ima jasniji način kako uspjeti nego u craft industriji: visoka kvaliteta piva i kontrola troškova. Niti sama oprema, niti distribucija, niti marketing, niti prodaja. Samo kvaliteta. Naravno, to je možda jasna uputa, ali vrlo, vrlo teško dohvatljiva.
Zbog sve veće potražnje i nakon dva proširenja Pivovare krenuli ste u projekt otvaranja nove, velike i moderne pivovare na novoj lokaciji u Zagrebu, a investicije za novu pivovaru prikupljali ste putem estonske platforme za prikupljanje kapitala i trgovanje udjelima Funderbeam. Kako je tekao put do uspjeha?
Funderbeam je bio fantastičan uspjeh, ali i nevjerojatno iskustvo. Zamislite kako je samo zvučalo kada smo ocu, osnivaču i direktoru, rekli da želimo prodati dio firme investitorima iz cijeloga svijeta koje možda nikada nećemo osobno upoznati i to preko estonskog startupa. Ne mogu zamisliti da ponovno s toliko malim budžetom napravimo toliko jaku komunikaciju preko medija i društvenih mreža kroz mjesec dana, kao što je to bilo tada za vrijeme kampanje.
Osim prikupljenih 1.000.000 € u 9 dana na našem poslovnom putu pridružilo nam se i 255 investitora iz preko 25 zemalja, a upoznali smo puno kvalitetnih ljudi koji su oplemenili naš poslovni put. Jedva čekam da uskoro otvorimo novu pivovaru i proslavimo taj trenutak s našim investitorima.
Investicije su pristigle iz Belgije, Njemačke, Italije, Danske, Velike Britanije, Estonije, ali i iz udaljenijih dijelova svijeta poput Vijetnama, Japana, Koreje, Brazila i Armenije, a svi zaposlenici Pivovare, njih 37, također su postali investitori. Što je sve njih potaklo na ulaganje?
Medvedgrad je uvijek bio pivovara ljudi, kako naših gostiju, tako i naših zaposlenika. Logična je bila odluka da dionice poklonimo svojim zaposlenicima i da na taj način svi zaposlenici postanu barem malim dijelom vlasnici pivovare u kojoj rade. Naravno, neki su prepoznali poslovnu odluku, pa su i privatno uložili dodatna sredstva.
Imat ćete i banku hmelja u kojoj će biti pohranjene različite vrste hmelja. Koliko je znanje važno u svakom poslu, a koliko ostali elementi?
Naravno da je znanje ključno, bez znanja, bez edukacije, bez razvijanja, nema ništa! Međutim, znanje se stekne. Kao i novac. Upornost, marljivost, predanost, vizija. E, to su stvari bez kojih ne ide. A ako ih nemate, puno ih se teže stiče.
Pivovara Medvedgrad se kroz dva desetljeća uz zagrebačke legende i domaće craft pivo uvukla u srca svima onima koji znaju cijeniti kvalitetno pivo i još bolju atmosferu. Kako ćete ostati svima u srcu?
Osim već spomenute potrebe za držanjem kvalitete piva, tj predanosti kvaliteti, mislim da je najvažnija stvar za ostati u srcima naših dragih gostiju i dalje iskrena emocija koju oni trebaju prepoznati u svakom susretu s Medvedgradom: s našim pivom ili s našim ljudima. Ne smijemo nikada izgubiti žar u oku i predanost kvaliteti. Ako se to ima, sve drugo, nekad lakše, a nekada dosta teže, doći će na svoje.
