Gordana Nikolić rođena je u Rijeci gdje je završila Pomorski fakultet, smjer Tehnologija prometa. Pomorstvo je bilo njezina prva ljubav, no nažalost, velike pomorske kompanije zatvarale su se zbog stanja na tržištu negdje pri kraju njezina studija. Apsolventski staž tijekom studija provela je u Londonu. Radila je tijekom godina na poslovima uvoza – izvoza, međunarodne špedicije i organizacije transporta.
Iz gospodarstva ju je put odveo u akademsku zajednicu. Magisterij i doktorat iz područja menadžmenta stekla je na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, gdje je provela sedam godina kao stručni suradnik na kolegijima Ekonomika prometa i pomorstva, Transport, špedicija i osiguranje, Špedicija i logistika te Metodologija izrade znanstvenog i stručnog djela. Vratila se u gospodarstvo, okušala u velikoj tvrtki, dobila prvi menadžerski ugovor i sve njegove privilegije, no nakon nekog vremena shvatila je da je najsretnija bila u radu sa studentima te se odlučila vratiti u visoko obrazovanje.
Danas je dekanica Visoke poslovne škola PAR u Rijeci.
Ističete kako niste znali da u sebi nosite poduzetnički duh. Vaš poslovni put bio je protkan različitim životnim ciklusima, usponima i padovima. Svi prolazimo takve životne faze, ali svatko na svoj način…
Ne dolazim iz poduzetničke obitelji. Majka je bila trgovac, otac je promijenio nekoliko poslova – predavao je u školi, radio kao komercijalni putnik, a posljednjih 20 godina staža je plovio. U vrijeme kad sam radila kao menadžer u vrhu goleme tvrtke sa 600 zaposlenih, shvatila sam da novac ne može usrećiti osobu.
Jako je lijepo imati menadžerski ugovor, no uzalud je sve ako nemate vremena uživati u njemu. Kad sam u firmi završila veliki projekt, zahvalila sam se i odlučila otići. U to vrijeme razboljeli su mi se i majka i otac. Tada shvatite da život ima ‘up and down’ cikluse.
Negdje pri kraju njihovih terapija, dobila sam poziv iz jedne privatne škole za izradu specijalističkog diplomskog studija na kojem sam poslije počela predavati. Preporuku za taj posao dobila sam od kolega s Ekonomskog fakulteta, onoga na kojem sam godinama bila vanjski suradnik.
Nakon nekoliko mjeseci rada na tom faksu doslovno ste rekli: „Meni je dosta raditi za druge, ja ću otvoriti privatni fakultet u Rijeci!“ Bila je to hrabra odluka. Na čemu se temeljila?
Dok smo jednog dana sjedile na plaži, rekla sam prijateljici: „Znaš što? Ja ću otvoriti privatni faks u Rijeci! Ako mogu raditi za druge, mogu i za sebe!“ Pokazalo se da kad imate cilj i krenete raditi na njemu – cilj dođe vama. Nakon otprilike dva mjeseca, druga prijateljica rekla mi je da sam već dosadna, isprintala mi papir i zalijepila ga iznad kompjutora, a na njemu je pisalo ‘Imam viziju, imam cilj’ (listopad 2006.). U lipnju 2007. godine držala sam prezentaciju o organizaciji tog studija.
Naime, dok sam radila kao menadžer, imala sam sve beneficije koje sam mogla poželjeti, ali sam na osobnoj razini stagnirala. Na koncu, najbolje se osjećam kad radim sa studentima, iako mi je drago da sam upoznala prednosti i mane menadžerskog posla, kao i rada u državnoj i privatnoj tvrtki.
Rekli ste: „U svakom od nas čuče ideje i želje i ako nas predugo drže, treba im dati priliku. Pa i ako ne bude prava, nema veze, puno je gore ako se nikad ne usudite. Treba probati iako nikad ne znate točno što vas čeka.“
Kao što sam spomenula, preporuku za posao u privatnoj obrazovnoj instituciji dobila sam upravo od kolega s Ekonomskog fakulteta, onog istog na kojem nikako nisam mogla dobiti stalni posao. Pomislila sam zašto ne bih vjerovala sama u sebe, ako drugi vjeruju u mene. Upravo tako sam se i odvažila osnovati PAR.
Igrom slučaja, jedna mi je osoba ponudila kontakt s gospođom s fakulteta u Njemačkoj. Kontaktirala sam je i započele smo suradnju. Htjela sam dati doprinos svome gradu te svojim iskustvom u obrazovnom sustavu unijeti promjene. Vrlo je važno imati unutarnju znatiželju, usuditi se probati jer promjene su moguće.
PAR stavlja fokus na specifičnu izobrazbu u zoni poslovnog upravljanja. Što ga značajnije razlikuje od ostalih takvih stručnih studija u Hrvatskoj?
U suradnji s Akademijom Heidelberg i BA Nordhessen GmbH 2007. g. pokrenut je PAR (Poslovna akademija Rijeka). Nakon nekoliko godina osnovana je 2011. g. Visoka poslovna škola PAR, kao prva i jedina privatna visokoobrazovna institucija u Rijeci. Osim studijskog programa Poslovno upravljanje, u sklopu škole nalazi se i Centar za cjeloživotno obrazovanje.
Organiziramo svake godine konferencije i druga razna događanja. U sklopu škole nalazi se i Centar za inovacije i poduzetništvo (CIP) te studenski poduzetnički inkubator. Obuhvaćene su različite vrste formalnog i neformalnog obrazovanja te edukacija iz područja poduzetništva.
PAR je prvi počeo priču dualnih studija i inzistira na tome da studenti uz teoretska dobiju značajan dio praktičnih znanja. U tome ste ustrajni. Zašto?
Studijski program temelji se na njemačkome modelu, ali je prilagođen našoj sredini. Nastojimo imati jednak omjer teorije i prakse. Studente opremamo alatima za realne potrebe tržišta rada, učimo ih opipljivim vještinama koje će im trebati. Napokon se unatrag nekoliko godina počelo govoriti o važnosti uvođenja praktičnog znanja u studiranje. PAR je pionir u dualnom modelu, a kako su drugi fakulteti i visoke škole takav model počeli uvoditi tek nedavno, to je dokaz da smo bili na dobrom tragu.
Prošle ste godine primili nagradu ‘Izuzetne žene u izvrsnosti’, u sklopu godišnjeg Ženskog ekonomskog foruma u New Delhiju. Koliko Vam znači to posebno priznanje?
Nagrada ‘Exceptional Women of Excellence’ dodjeljuje se pionirkama i voditeljicama koje su svojim glasom i vizijom inspirirale brojne žene na njihovu putu prema poslovnom uspjehu.
Women Economic Forum (WEF) je svjetska konferencija ALL Ladies League (ALL), koja je održana u Indiji, a nagrada ‘Exceptional Women of Excellence’ dodjeljuje se za poticanje osnaživanja razgovora, veza i suradnje među poduzetnicama te ženama iz svih sfera života. Iznimna je čast primiti tako prestižnu nagradu. Nikad ne znate tko će sve prepoznati vaš rad kada dolazite iz tako male zemlje.
Prošli mjesec organizirali ste osmu po redu znanstveno-stručnu konferenciju iz područja liderstva u Hrvatskoj – PILC. Kakvi su, ukratko, bili zaključci konferencije?
U ožujku je održana konferencija PILC na temu Utjecaj poslovnih anđela na globalno poduzetništvo. To je ujedno bila i tema glavne panel rasprave. Održani su i okrugli stolovi o ženama kao investitorima i poslovnim anđelima te o digitalnim inovacijama za dodane vrijednosti.
Sudionici su zaključili da o poslovnim anđelima, alternativnim izvorima financiranja i dobrim poslovnim idejama treba razgovarati. Kapital i znanje koje donose poslovni anđeli uvelike može poboljšati poduzetnički ekosustav, ali je nužno raspravljati sa svim dionicima koje treba pripremiti za prihvat investicije.
Također, istaknuto je da utjecaj investitora može biti izuzetno dobar ako razumiju segment u koji investiraju i osim novca mogu doprinijeti svojim iskustvom i poznanstvima. Poslovni anđeli trebali bi mladim tvrtkama i poduzetnicima služiti kao mentori i pomoći im da steknu prve reference.
Zalažete se za povezivanje visokog obrazovanja i gospodarstva, kvalitetan odnos znanosti i struke. Uspijevamo li to realizirati u praksi, bez zatvaranja u svoje „ladice“?
Svakako povezujemo, ali nedovoljno. Mi u Hrvatskoj tek pokušavamo povezati visoko obrazovanje i gospodarstvo, uočavamo problem, ali ne donosimo rješenje. Kao što je moguće uskladiti privatni i poslovni život, tako je moguće uskladiti i obrazovanje i gospodarstvo.
Mislim da se stvari mijenjaju po pitanju uloge žena i njihove uključenosti u poslovnom svijetu. No, još uvijek sam jedina vlasnica i dekanica visokoškolske ustanove u Hrvatskoj. U ukupnom broju malih i srednjih poduzeća žene sudjeluju s oko 25%. Od 100 nezaposlenih osoba, vlastiti posao pokrene 15 žena, a tek petorica muškaraca.
Mi kao institucija potičemo poduzetništvo žena, a organiziramo i važnu konferenciju Žene bez PARdona, koja okuplja poduzetnice. Razvijamo i Inkubator za žene, a trenutačno imamo treći ciklus stipendija za studij Poslovno upravljanje, koje smo do prošle godine dodjeljivali isključivo ženama. Broj žena u upravama hrvatskih kompanija na Zagrebačkoj burzi polagano raste, ali je još uvijek manji od 19%. Na globalnoj razini žene u pravilu uspješnije vode tvrtku.
Putovanja su vam strast. Ako govorimo o turizmu, u usporedbi s drugim zemljama, naš je turizam nekako uvijek blizak slučajnosti, jednostavno kao da nam se samo događa. Što to moramo mijenjati?
Moramo bolje planirati i stvarati strategije koje nisu mrtvo slovo na papiru, već da ih provodimo u djelo. Nama se sve samo događa, ne povezujemo u smislenu cjelinu. Potrebno je cjelovito brendiranje Hrvatske u različitim područjima gospodarstva. Tko smo, što smo, gdje želimo biti, kako želimo da nas drugi vide i do kada?
Nedostaje li nam povjerenja u mlade, u njihova znanja? Nedostaje, što je možda najvažnije, da takav jedan pravac trasira država. U svemu tome ona je inertna.
Kada država bude donosila odluke koje će i provoditi, moći će zadržati mlade. Kada se bude poduzetništvo promoviralo kao motor koji pokreće cijelo gospodarstvo, a ne kočilo raznom birokracijom i nefleksibilnošću, poduzetnici će lakše razvijati posao i moći zadržati mladost koja nam odlazi, a da i ne zna zašto ni kamo.
Umjesto toga danas se mladi pitaju zašto ostati. Moramo im dati odgovor na pitanje što mogu i kako raditi iz Hrvatske, ali globalno djelovati. Naši mladi moraju znati da mogu biti globalni građani, svjetski ljudi i iz Hrvatske, jer geoprometno smo na savršenom dijelu svijeta, imamo toliko mogućnosti samo ih trebamo znati bolje artikulirati i izaći iz obrazaca koji nas koče.
Umjesto što se uporno bavimo problematičnim gospodarstvenicima, potrebno je dati veću potporu dobrim primjerima kojih Hrvatska ima, kao i kvaliteti života koja u Hrvatskoj može biti bolja nego u većini dijelova svijeta. Potrebno je samo bolje pogledati u sebe i oko sebe.
Foto: Ivor Mažar
