Unaprijed znam da je ova tema kontroverzna, jer poduzetnici pretežno imaju stav kako sve treba „kupovati na firmu“, pa tako i osobna vozila. Da budem preciznija: posebno njih, jer čuli su od drugih da se „to isplati“!
Moj cilj je da vas u ovom i narednom tekstu u tome argumentirano razuvjerim, na vašu veliku financijsku korist. Naslov je sročen da privuče vašu pažnju, ali je vrlo blizu istine!
Za početak, definirajmo o čemu ne govorimo
Ovo se ne odnosi na nabavu osobnih vozila koja će služiti za djelatnost prijevoza putnika, obuku vozača, servisiranje vozila na cestama, prijevoz umrlih, iznajmljivanje ili daljnju prodaju.
Dakle, govorimo o nabavi automobila i drugih sredstava osobnog prijevoza (romobili, bicikli, skuteri i sl.) u svim ostalim situacijama.
Ukoliko je poduzetništvo u sustavu PDV-a, prilikom nabave može odbiti polovicu PDV-a iz kupoprodajne cijene, ukoliko je zaračunat. Znamo da ga nema prilikom baš svake kupnje rabljenih vozila. Ovo se primjenjuje u svim situacijama koje će se dalje opisivati i nije promjenjivo.
• U obrtima je situacija nešto jednostavnija: ukoliko će sam obrtnik koristiti nabavljeno vozilo, troškovi korištenja će biti samo u polovici priznati kao izdaci. Ukoliko će obrtnik vozilo dati na korištenje svom zaposleniku, neka čita nastavni tekst, jer je tu regulativa ista kao i za poduzeća.
Po nabavi, poduzetnik odmah odlučuje za koju svrhu kupuje vozilo:
• prva alternativa: isključivo za poslovne potrebe, pa vozilo nakon radnog vremena treba biti parkirano ispred sjedišta;
• druga alternativa: za službene i privatne potrebe. Drugim riječima, korisniku je dopušteno vozilo koristiti za odlazak ili dolazak na posao i razne druge privatne potrebe.
U drugom slučaju mora odrediti kojem zaposleniku daje vozilo na korištenje. Također, vozilo može dati u upotrebu i članu uprave ili osnivaču, koji nužno ne moraju biti zaposlenici. Trećim osobama koje nemaju vlasničku ili upravljačku ulogu ne može dati na korištenje, već samo u najam, i to po tržišnim uvjetima, za što će izdavati račune pa nije predmet obrade u nastavku.
Pretpostavljam da je svima razumljivo da stanje kilometar sata mora odgovarati namjeni i da se sve promatra u široj slici, tj. stvarnim okolnostima poslovanja i djelatnostima koje se obavljaju. Odluka nije forma koja sve dalje određuje, već je to stvarna namjena i stvarno korištenje vozila, što je bitno drugačije od onoga što ćete često pročitati na internetu ili čuti u kafiću.
Svako korištenje imovine poduzetništva za privatne potrebe smatra se primitkom u naravi onoga tko se time okoristio, a kod automobila je to izraženo jer se radi o velikoj vrijednosti. Kada poduzetništvo omogućava primitke, dužno je na njih obračunati iste doprinose i poreze kakve obračunavamo za primitke u novcu. Već smo ranije prikazivali računicu kako na svaki euro neto primitka, u državni proračun šaljemo najmanje 70 centi i kako kod većih iznosa razmjer skače na više od 80 centi.
S obzirom na to da se vozila nabavljaju na dva načina: kupnjom iz vlastitih ili financiranih sredstava (financijski leasing) ili operativnim leasingom, tj. dugotrajnim najmom, u idućem tekstu prikazat ćemo financijski dio priče koji opravdava naslov.
Pročitajte prije nego što odlučite o kupnji!
