Doktorat se još uvijek najčešće povezuje s pripremom za akademsku karijeru, iako međunarodna istraživanja (1) pokazuju da više od polovice doktora znanosti karijeru nastavlja izvan akademske zajednice.
Budući da doktorski studij zahtijeva višegodišnje ulaganje vremena, novca i truda, odluka o upisu ne smije se temeljiti isključivo na želji za stjecanjem titule. Kada se onda doista vrijedi odlučiti za doktorat?
Doktorat kao dio profesionalne strategije
Doktorat je opravdano ulaganje kada podupire postojeću karijeru ili njen planirani razvoj. To znači da područje istraživanja, znanja stečena tijekom doktorskog studija i buduće profesionalno pozicioniranje trebaju činiti smislenu cjelinu. Nakon obrane doktorata treba biti jasno čime se doktor znanosti bavi i čime gradi svoj stručni autoritet.
Takva je povezanost posebno važna za osobe koje na doktorski studij dolaze s već izgrađenom karijerom. Doktorat za njih predstavlja priliku da postojeće iskustvo nadograde znanstveno utemeljenom ekspertizom. Pritom se usklađenost doktorata s karijerom ne smije pogrešno protumačiti kao zahtjev da tema izravno proizlazi iz problema određenog poduzeća. Tema doktorata proizlazi iz znanstvene literature i utvrđene praznine u postojećim znanstvenim spoznajama. Unutar tih kriterija ipak je smisleno birati područje koje podupire budući profesionalni smjer.
Stručnost u području nije dovoljna za završetak doktorata
Osobe koje doktorat upisuju nakon više godina profesionalnog djelovanja raspolažu značajnim praktičnim iskustvom. Međutim, stručnost u određenom području nije istovjetna sposobnosti provođenja znanstvenog istraživanja, zbog čega uspješna profesionalna karijera sama po sebi ne jamči završetak doktorata. Doktorsko istraživanje zahtijeva razumijevanje znanstvenog problema, istraživačkog jaza i metodoloških odluka. Profesionalno iskustvo ne zamjenjuje poznavanje istraživačkog procesa i kriterija izvornoga znanstvenog doprinosa.
Vrijednost doktorata ne proizlazi iz titule
Doktorat je odlična investicija kada osoba nakon obrane raspolaže jasno profiliranom ekspertizom, razvijenim istraživačkim kompetencijama i sposobnošću stvaranja novoga znanja. Njegova se vrijednost stoga gradi tijekom cijeloga procesa, a ne nastaje automatski u trenutku obrane.
Nasuprot tome, doktorat postaje skup statusni simbol kada kandidat nema jasno određenu svrhu njegova stjecanja i ne zna kako će stečena znanja i rezultate pretočiti u daljnji profesionalni razvoj. Kada je titula glavni razlog upisa, ona nije dovoljno čvrsto uporište za razdoblja u kojima istraživanje sporo napreduje, a završetak ostaje godinama udaljen. Istraživanja (2) pokazuju da su za ustrajnost na doktoratu važni osjećaj smisla istraživanja i doživljaj napretka. Oslanjanje isključivo na buduću titulu stoga povećava rizik od odustajanja. Titula sama po sebi ne jamči stručni autoritet ni bolju tržišnu poziciju, dok trošak nezavršenog doktorata ne obuhvaća samo školarinu, nego i godine rada te propuštene poslovne prilike.
1 McAlpine, L., Skakni, I., & Inouye, K. (2021). PhD careers beyond the traditional: Integrating individual and structural factors for a richer account. European Journal of Higher Education, 11(4), 365–385
2 Devos, C., Boudrenghien, G., Van der Linden, N., Azzi, A., Frenay, M., Galand, B., & Klein, O. (2017). Doctoral students’ experiences leading to completion or attrition: A matter of sense, progress and distress. European Journal of Psychology of Education, 32(1), 61–77.
