O tome kako klimatske promjene, novi materijali i tehnologija mijenjaju graditeljstvo i zašto budućnost pripada domovima koji su otporniji, energetski učinkovitiji i prilagođeni mjestu u kojem nastaju, govori Amel Emkić, član Uprave Wienerberger Adriatica
Tri desetljeća uspješnog poslovanja važna je obljetnica za svaku tvrtku. Tvrtka Wienerberger osnovana je u Beču prije više od dvjesto godina, a na hrvatskom tržištu obilježava trideset godina inovacija, širenja i podrške izvođačima i investitorima. Iz Karlovca, na temeljima tradicije ciglane Ilovac, a gdje se danas proizvodi vrhunska Porotherm opeka, Wienerberger je narastao i do proizvodnje Tondach crijepa u Đakovu, Semmelrock opločnika u Ogulinu te Vargon cijevnih sustava u Rijeci.
Amel Emkić svoj put u Wienerbergeru počeo je prije gotovo deset godina, kao student u odjelu product managementa. Danas je, kao novi komercijalni direktor i član Uprave Wienerberger Adriatica, odgovoran za poslove vrijedne 112 milijuna eura koje odrađuju Wienerberger u Hrvatskoj i Sloveniji, kao i Semmelrock Adriatic, ali i za njihovu prodaju, upravljanje proizvodima, marketing i opskrbne lance.
Vaš se poslovni put čini kao udžbenički primjer gradnje karijere od početničkih pozicija do vrha tvrtke. Kako ste se odlučili za Wienerberger, za proizvodnju i prodaju građevinskih materijala općenito?
Krenuo sam s građevine – Fakultet za građevinarstvo i geodeziju u Ljubljani – a kasnije diplomirao i menadžment na Ekonomskom fakultetu. Tako sam s vremenom spojio dvije strane koje su mi danas u poslu jednako važne: razumijevanje same struke i vođenje poslovanja.
U Wienerberger sam došao kao student, u product management, i ostao jer sam vrlo brzo dobio stvaran posao, a ne promatračku ulogu. Radio sam na strategiji portfelja u zidnim sustavima, krovovima, opločenju i cjevovodima, na uvođenju novih proizvoda od razvoja do tržišta, na investicijama u pogone i izgradnji organizacije. Svaka od tih faza naučila me nečemu što se ne može naučiti sa strane.
Građevinski materijali privukli su me jer su opipljivi i trajni. Ono što proizvedemo stoji na terenu desetljećima i izravno utječe na to kako ljudi žive. To je posao u kojem se rezultat vidi na konkretnom objektu, ne samo u tablici.
Upravo je očuvanje okoliša danas vrlo aktualna tema. Kako se to Wienerberger posvećuje njegovoj zaštiti?
Na tri razine. Prva je lokalna proizvodnja – proizvodimo lokalno, blizu tržišta, što skraćuje transport i smanjuje ugljični otisak. Druga su same tvornice: kontinuirano ugrađujemo tehnologije koje smanjuju emisije, a pogon u Karlovcu ima jedne od najnižih emisija u ovoj industriji u Europi. Treća su proizvodi – kroz cijeli životni vijek omogućuju gradnju domova koji troše vrlo malo energije.
Klimatske promjene pred graditeljstvo postavljaju nove zahtjeve, ponajprije ako govorimo o otpornosti i dugotrajnosti objekata.
Najbolje se to vidi na Net Zero kući koju gradimo kod Zagreba, među prvima u Europi. Ona je nasljednica e4 kuće s početka mog rada u Wienerbergeru. Već je e4 bila znatno naprednija od klasične gradnje, a razlika između nje i onoga što gradimo danas pokazuje koliko smo u materijalima i sustavima napredovali.
Hoće li se graditeljstvo morati mijenjati s klimatskim promjenama?
Hoće! Zapravo se već mijenja. Klimatske promjene pred graditeljstvo postavljaju nove zahtjeve, prije svega kada govorimo o otpornosti i dugotrajnosti objekata. Dobra je vijest da velik dio potrebnih rješenja već danas postoji.
U Wienerbergeru imamo znanja i rješenja koja mogu kvalitetno odgovoriti na sve češće ekstremne vremenske prilike, a pritom najčešće predstavljaju vrlo malu dodatnu investiciju u odnosu na ukupnu vrijednost gradnje. Upravo je zato važno o otpornosti objekta razmišljati već pri projektiranju, ali i kod svake ozbiljnije renovacije.
Dobar primjer su kopče protiv vjetra koje značajno povećavaju otpornost krova na olujne udare, kao i originalne krovne folije koje dodatno štite konstrukciju od prodora vode i vlage. To su relativno jednostavna rješenja koja mogu spriječiti višestruko veće troškove sanacije nakon ekstremnih vremenskih događaja.
Uz sigurnost i dugotrajnost, važna je i energetska učinkovitost. Kvalitetnim odabirom materijala možemo smanjiti potrebu za grijanjem i hlađenjem te tako ostvariti uštede tijekom cijelog životnog vijeka objekta. Zato bih pri gradnji uvijek prvo gledao funkcionalnost, otpornost i dugotrajnost, a zatim estetiku – uz poštovanje tradicionalnog izgleda sredine u kojoj se gradi.
Graditeljstvo budućnosti: održivi materijali, otporniji domovi i tehnologija koja mijenja gradilišta.
Nedavno ste u suradnji s arhitektom Žunićem razvili i projekt „Mediteranski grad 21. stoljeća“, s kojim ciljem?
Cilj projekta bio je otvoriti pitanje kako bi trebao izgledati mediteranski grad 21. stoljeća – grad koji je istodobno održiv, priuštiv i kvalitetan za život tijekom cijele godine, ali koji pritom čuva svoj identitet i kulturno nasljeđe.
Na Jadranu je posebno važno da nova arhitektura poštuje lokalni kontekst, tradicionalne materijale i način života, umjesto da prostor prilagođavamo isključivo turizmu i gradimo objekte koji nemaju vezu s mjestom u kojem nastaju. Koncept Brave New Housing zato povezuje stanovanje s javnim i zajedničkim prostorima te sadržajima koji grad čine živim i izvan turističke sezone. Ideja je pokazati da možemo graditi moderno i održivo, a istodobno sačuvati ono zbog čega su naši mediteranski gradovi posebni.
Osim tog projekta, koji još možete istaknuti kao važan za budućnost Wienerbergera? Hoćete li možda, kao u mnogim drugim industrijama, početi koristiti više AI sustava?
AI nam već pomaže ondje gdje ima najviše smisla, ali ga svjesno ne stavljamo u središte priče. Najvažniji dio našeg posla i dalje se događa na terenu. Zato smo dosad više ulagali u edukaciju izvođača, nego u tehnologiju radi tehnologije; alat ima smisla samo ako rješava stvaran problem na gradilištu.
Ono što uskoro dovodimo u Hrvatsku primjer je takvog alata – WLTR robot za zidanje. Može zamijeniti rad pet do šest zidara i ne ovisi o vremenskim uvjetima, a zida našom brušenom opekom na koju sam nanosi ljepilo, uz manje materijala i čišći proces od klasičnog zidanja mortom.
No, za budućnost su nam jednako važni i sami materijali. Tu dosta ulažemo u razvoj – primjer je opeka punjena kamenom vunom, koja u jednom proizvodu spaja nosivost i toplinsku izolaciju, pa je zid tanji, a bolje izoliran. Nekoliko rješenja još je u R&D fazi i o njima je prerano govoriti, ali smjer je jasan: proizvodi koji troše manje energije i materijala, a više daju.
Nekad ljudi i dalje izražavaju skepticizam upravo oko suhe gradnje. Kako odgovarate na te kritike?
Riječ je o sustavu koji je dokazan i izdržljiv – vjerojatno najviše puta ispitan na potres od bilo kojeg drugog modernog sustava na svijetu. Za njega imamo izdane tehničke ocjene diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj i Sloveniji, uz kontinuirani nadzor proizvodnje. Svoju je otpornost pokazao i u potresima u Petrinji i Zagrebu. Koliko je prihvaćen, govori i to da upravo sad ulažemo tri milijuna eura u brusilicu za opeku u slovenskom pogonu.
Današnji propisi za potresno otporno projektiranje osiguravaju visoku razinu sigurnosti, no ključno je ispratiti sve zahtjeve propisa te osigurati kvalitetnu izvedbu i nadzor.
Česta kritika dijela javnosti je da danas u gradnji više nema umjetnosti i ljepote, nego da je sve usmjereno na što veću funkcionalnost. Kako vidite modernu gradnju u tom smislu?
Rekao bih da postoji mjesto za sve stilove – to je više domena arhitekata i projektanata – ali za mene je ključno poštovati lokalnu tradiciju gradnje i arhitekturu podneblja. Ne bismo smjeli graditi objekte koji tu ne pripadaju.
Pogledajte samo koliko je ravnih krovova niknulo u gradskim jezgrama na obali – oni doslovno nagrizaju izgled mjesta i njegovu baštinu. Zamislite kako bi izgledao Dubrovnik ili Rovinj s ravnim krovovima. To je nasljeđe koje gradimo za sutra i mislim da tu imamo posebnu odgovornost.
Upravo zato i proizvodimo materijale koji se uklapaju u povijesne ambijente i s kojima sudjelujemo u obnovi starih zdanja, ali i čista, moderna rješenja ondje gdje im je mjesto. Ljepota u gradnji za mene nije ukras – ona je u tome da objekt pripada mjestu u kojem stoji.
Treba li osoba na poziciji poput vaše i dalje biti vezana za načine gradnje i njihovo poboljšanje ili se sad više oslanjate na svoje menadžerske vještine?
Naravno da treba. Ne možete voditi tvrtku koja proizvodi građevinske materijale ako ne znate kako se ti materijali ponašaju na gradilištu. Inženjerstvo mi je temelj, a menadžment dolazi na to – ne umjesto toga. Inženjerski pogled nauči vas da iza svake brojke vidite proizvod na gradilištu – kako se ugrađuje, gdje može zakazati, što izvođaču olakšava ili otežava posao. Bez toga donosite odluke naslijepo.
I sami predstavljate noviju generaciju u poslovanju. Kako vidite mogućnosti i prilike onih koji karijeru počinju danas? Što biste im savjetovali?
Iz vlastitog iskustva – jer sam i sâm u Wienerberger došao još kao student – mladima bih savjetovao dvije stvari. Prvo, birajte okruženje u kojem ćete što ranije dobiti priliku preuzeti stvarnu odgovornost. Više ćete naučiti vodeći jedan projekt od početka do kraja nego promatrajući deset velikih projekata sa strane. Drugo, pronađite dobrog mentora – osobu od koje možete učiti, koja će vas usmjeravati, ali i dati vam prostor da sami donosite odluke.
Upravo takve prilike nastojimo pružiti mladima u Wienerbergeru. Redovito primamo studente na praksu u različite dijelove poslovanja, od proizvodnje i product managementa do financija, a neki od njih danas su na važnim pozicijama unutar kompanije. Za nas praksa nije samo prilika da studenti upoznaju kompaniju, nego jedan od načina na koji dugoročno gradimo vlastite ljude i buduće lidere.
Zbog kakvih ste se uvjeta rada odlučili ostati u Wienerbergeru i kako se oni prilagođavaju suvremenim očekivanjima radnika?
Ono što mi je bilo presudno jest mogućnost stalnog razvoja i pristup znanju iz cijele grupacije. Kada rješavamo neki izazov u Hrvatskoj ili Sloveniji, gotovo uvijek postoji kolega na drugom tržištu od kojeg možemo učiti i razmijeniti iskustva.
Isto želimo omogućiti svojim zaposlenicima kroz stručna usavršavanja, međunarodna iskustva i prilike za razvoj unutar kompanije. Danas ljudi, uz kvalitetne uvjete i plaću, žele vidjeti perspektivu, smisao i osjećati da sudjeluju u uspjehu kompanije. Važan dio toga je i naš program dioničarstva zaposlenika – želimo da naši ljudi ne budu samo zaposlenici, nego da imaju priliku postati suvlasnici Wienerbergera i izravno sudjelovati u vrijednosti koju zajedno stvaramo.
Kako vidite Wienerberger u Hrvatskoj u idućih 30 godina?
Vidim tvrtku koja i dalje proizvodi i zapošljava lokalno – u Karlovcu, Đakovu, Ogulinu i Rijeci. Naši su pogoni desetljećima jedni od najvažnijih poslodavaca u tim sredinama i želim da to i ostanu. Vjerujem da će naša uloga biti sve više partner u rješavanju konkretnih problema zajednice – priuštivog stanovanja, gradnje otporne na sve češće vremenske nepogode i domova koji troše malo energije. Projekti poput Wienerberger Net Zero kuće ili „Mediteranskoga grada 21. stoljeća“ za mene nisu izlozi, nego smjer u kojem tvrtka ide.
Ako za trideset godina ljudi u mjestima u kojima radimo budu živjeli u sigurnijim, jeftinijim za održavanje i ugodnijim domovima – a dio njih budu i naši zaposlenici – smatrat ću da smo odradili pravi posao.
