Kada govorimo o prof. dr. sc. Mislavu Gjuriću, govorimo o desetljećima iskustva, tisućama operacija i ugledu liječnika kojem pacijenti bez zadrške povjeravaju svoje zdravlje, izgled i samopouzdanje. Prof. Gjurić jedan je od najuglednijih hrvatskih otorinolaringologa i subspecijalista plastične kirurgije glave i vrata i stručnjak koji je profesionalni put gradio među najboljima u svijetu.
No iza ovog profesionalnog dijela priče, krije se čovjek koji jednako uživa u dobroj knjizi, koncertu, putovanju ili miru vlastitog vrta uz more. U razgovoru za rubriku Iza bijele kute otkriva zašto ga i nakon četrdeset godina rada svaka operacija obvezuje jednako kao prvoga dana, kako se nosi sa stresom, što misli o današnjim trendovima ljepote te zašto vjeruje da su osobnost i karakter puno važniji od savršene vanjštine.
Iza svakog vrhunskog kirurga, baš kao i iza svake bijele kute, nalazi se prije svega – čovjek.
Ljudi Vas poznaju kao vrhunskog liječnika, kirurga, perfekcionista i čovjeka kojem pacijenti povjeravaju svoje lice. Koliko Vas to obavezuje i kakav je dr. Mislav Gjurić kada zatvori vrata ordinacije?
Kako je jednom rekao jedan moj dragi kolega, profesore, za Vas je ova današnja operacija tek jedna u nizu, ali za ovog pacijenta, to je nešto što će zauvijek promijeniti njegov život. Upravo to je misao vodilja koja me nanovo, nakon četrdesetak godina bavljenja strukom, podsjeća da uvijek dajem svoj maksimum i savjesno radim svoj posao. Svatko od nas kada dolazi na posao, nosi sa sobom breme privatnog života ali u medicini, i ne samo u medicini, ulozi su preveliki.
Svakodnevni stres na poslu nešto je na što smo mi kirurzi navikli i što rutinski odrađujemo. Opuštam se redovitim odlaskom u gym. No problematičniji je akumulirani stres, bilo da neki stres dugo traje ili vas trese s više strana. Tada bježim iz Zagreba u prirodu, na more, bilo gdje.
Poznato je da volite estetiku, detalje i lijepa mjesta. Koliko Vam je privatno važna ljepota života izvan medicine – putovanja, glazba, umjetnost, gastronomija?
Uživam u putovanjima, upoznavanju drugih kultura, navika, gastronomskih specijaliteta. Kad god nađem slobodnog vremena, volim nekamo otići, bilo na dan-dva ili duže. S te strane moglo bi se reći da sam “nemiran duh”, ali to je ono što me opušta. Jednako me veseli otići na jednodnevni šoping u neko lijepo mjesto, kao i boraviti na otoku Bora-Bora, Japanu ili fjordovima Norveške.
Djelujete vrlo smireno i samouvjereno. Jeste li oduvijek bili takvi ili ste tu unutarnju stabilnost gradili tijekom godina?
Smirenost i stabilnost proizlazi iz sigurnosti u ono što radite, a to se razvija postepeno. U mom poslu kirurga jedan dio ovisi o vanjskim faktorima – edukaciji i učenju od najboljih, a drugi dio o vlastitim intelektualnim i osobito manualnim sposobnostima. Tijekom karijere imao sam sreću educirati se na jednoj od najboljih klinika u svijetu, čime sam automatski zaigrao u “Ligi prvaka”. To je velik izazov koji zahtijeva potpunu posvećenost jer ste u neku ruku opinion leader, a konkurencija je velika.
Moja najveća ljubav je kirurgija baze lubanje gdje je granica između života i smrti vrlo blizu, pa su zato smirenost i samokontrola ključni. Estetskom kirurgijom intenzivnije sam se počeo baviti odlaskom u privatne vode. Klijentela u ta dva područja dijametralno je suprotna, što s moje strane zahtijeva veliku dozu empatije i strpljivosti.
Koliko je teško “isključiti oko kirurga” kad niste u sali? Promatrate li ljude, proporcije i detalje lica čak i kad ste na večeri, aerodromu ili odmoru?
Zainteresirat će me osobnost, različitost, markantnost – to su sve osobine koje nisu nužno povezane s ljepotom ili nekakvim estetskim idealima. Naravno da oko kirurga vidi drugačije nego oko laika, ali ono što mi se ne sviđa jest što zbog nametnutih trendova ljepote po društvenim mrežama, ti revni pratioci izgledaju uniformirano. Previše se pažnje danas poklanja fasadi, a premalo osobnosti.
Jeste li privatno više perfekcionist ili znate pustiti kontrolu?
Rekao bih da stvarima do kojih mi je stalo pristupam posvećeno. A ostalo prepuštam drugima.
Vaš posao zahtijeva ogromnu koncentraciju i odgovornost. Tko je osoba ili mjesto uz koje se osjećate potpuno opušteno i „samo svoji”?
Naše utočište od svakodnevice je kuća na moru, gdje sa suprugom, također liječnicom, provodim velik dio godine. Prijatelji, vrt, barka, vinarije, konobe, sve mi to omogućava da se mentalno odmaknem od Zagreba i posla.
Koliko vas je medicina promijenila kao čovjeka? Postanete li s vremenom emotivno jači ili zapravo osjetljiviji?
Mislim da me medicina nije bitno promijenila kao čovjeka. Možda su neke moje osobine više došle do izražaja, ali upravo zbog toga kakav sam i što jesam izabrao sam kirurgiju kao svoj poziv. Želio sam raditi nešto konkretno s opipljivim rezultatima. Svakako da čovjek tijekom vremena na sve stvari gleda malo drugačije i prioriteti se mijenjaju, ali kad je riječ o poslu – operaciji – onda tu nema kompromisa. Tražim angažiranost i najbolje od sebe i drugih. Ono što se promijenilo jest sagledavanje šire slike, kako mene kao osobe – tako i pacijenta koji se predaje u moje ruke.
Što za Vas predstavlja pojam luksuza u današnje doba?
Za mene osobno najveći je luksuz da konačno mogu (uglavnom) slobodno raspolagati svojim vremenom.
Kada biste morali opisati sebe u tri riječi koje nemaju veze s medicinom, koje bi to bile?
Liberalan, odgovoran, pouzdan.
Postoji li neki mali životni užitak bez kojeg ne možete – jutarnja kava, vožnja, more, glazba, tišina?
Nisam ovisnik ni o čemu i zadovoljan sam time. Sve što ste spomenuli me veseli.
Kako izgleda idealan dan Mislava Gjurića kada nema operacija, predavanja ni obaveza?
Dobar film, knjiga, izložba, koncert ili biti sam sa sobom.
Kada biste mogli na jedan dan potpuno zamijeniti profesiju i raditi nešto drugo, što bi to bilo?
Otići do Mjeseca i natrag, ali samo na jedan dan. 😊
