Medijacija se smatra naprednijom i potpomognutom verzijom izravnih pregovora.
Medijator se postaje završetkom osnovne obuke za medijatora i položenim ispitom te upisom u Registar medijatora, koji vodi Centar za mirno rješavanja sporova. Trenutno je upisano 1.196 medijatora među kojima su predstavnici gotovo svih profesija, sudaca, odvjetnika, pravnika različitih specijalnosti, poslovnih ljudi i menadžera, građevinara, liječnika, profesora, psihologa, socijalnih radnika i cijeli niz drugih profesionalaca.
Medijacija je nešto puno više i puno složenije od parnice. Zahtijeva medijatore izvrsnih pregovaračkih i medijacijskih te analitičkih vještina uz istodobnu mirnoću i strpljivost, smisao za humor i smisao za dramu. Istodobno, medijatori moraju biti sposobni poslovni ljudi da bi prodali svoje usluge.
Paradoks medijacijskog tržišta: Zašto je tako teško uspjeti u profesiji koju svi hvale?
Medijacija se globalno promovira kao brža, jeftinija i humanija alternativa parničenju. Međutim, uz tu sjajnu ideju, ne može se zanemariti tržište na kojem tek manjina uspijeva izgraditi održivu privatnu praksu. Za bolje razumijevanje treba analizirati nekoliko pojmova vezanih za svjetska iskustva i strategije koje dijele uspješne praktičare od onih koji ostaju samo na razini „entuzijasta s medijacijskom obukom“.
Ekonomija „usamljenog vuka“
Za razliku od tradicionalnih djelatnosti koje rastu kroz sustav partnerstva i zapošljavanja pripravnika, medijacija je izrazito individualistička profesija.
Problem prijenosa znanja: Budući da stranke izabiru i plaćaju specifičnu osobu medijatora zbog njezina ugleda, mlađi medijatori rijetko dobivaju priliku „proširiti svoju praksu“ uz seniore, što stvara velik jaz u iskustvu na tržištu.
Odvjetnici kao „Gatekeeperi“
Najveća prepreka ulasku na tržište nije nedostatak certifikata, već pristup novim predmetima medijacije.
Uže liste povjerenja: U trgovačkim, ali i većini drugih sporova, medijatora uglavnom preporučuju i izabiru odvjetnici kao najbolji savjetnici svojih stranaka, a ne same stranke. Odvjetnik ostvaruje ili gubi vlastiti ugled pred strankom ako predloži provjerenog ili neprovjerenog medijatora.
Medijacija je pregovaranje u kojem stranke uz pomoć treće nepristrane osobe od njihova povjerenja – medijatora, traže i pronalaze vlastito rješenja sukoba ili spora.
Da biste dobili predmet, trebate ugled; da biste stekli ugled, trebate predmete. Ovaj proces obično traje minimalno pet godina, što predstavlja visoku financijsku prepreku za nove aktere.
Cijena kao signal kvalitete
Na tržištu medijacije cijena često ne prati zakone klasične ponude i potražnje na očekivan način. U sporovima visoke vrijednosti, niska cijena je „red flag“. Visoke dnevnice signaliziraju autoritet i sposobnost kontroliranja kompleksnih situacija.
Nasuprot komercijalnom sektoru, obiteljska medijacija je cjenovno vrlo elastična.
Put prema naprijed: Od univerzalnih do stručnjaka za pojedina područja
Vrijeme „univerzalnih“ medijatora polako prolazi. Budućnost pripada onima koji se pozicioniraju unutar specifičnih područja. Umjesto natjecanja s veteranima opće prakse, novi medijatori moraju dominirati u „nišama“ poput IT sporova, građevine, intelektualnog vlasništva ili ekoloških konflikata.
Hibridne karijere: novi medijatori ne napuštaju svoje primarne profesije odmah, već koriste postojeći ugled u svojoj profesiji kao odskočnu dasku za medijacijsku praksu.
Pregovori su najbolji način da dobijete od druge strane ono što vam je potrebno.
Koraci za uspješnu praksu medijatora
„Možemo li na ručak? Razmišljao sam o tome da postanem medijator. Možete li mi odvojiti sat vremena da mi objasnite kako izgleda vaš posao?”
Svaki iskusni medijator takav je poziv dobio više puta. Često zove iskusniji parničar koji je sudjelovao u nekoliko medijacija i zaključio da je medijacija bolja od parnice; ponekad je to mlađi odvjetnik koji je medijaciju upoznao kroz studij ili kao „promatrač“ u postupku.
1. Napišite kratki esej za sebe
Teme: Zašto želim biti medijator? Zašto bi me netko odabrao kao medijatora?
Svrha eseja je da sebi jasno odgovorite na ova pitanja. Nastavite sa sljedećim koracima samo ako osjećate stvarnu predanost (čak i strast) prema tome da postanete medijator.
2. Završite osnovnu obuku medijacije
Nakon završetka osnovne obuke u trajanju od najmanje 40 sati i položenog ispita, upišite se u Registar medijatora koji vodi Centar za mirno rješavanja sporova.
Nakon osnovne, prođite i napredne – dodatne obuke i treninge.
3. Napišite svoj životopis kao medijatora
Uzmite svoj aktualni životopis, ostavite ime, izbrišite sve ostalo. Zatim na web-stranicama pružatelja medijacijskih usluga pročitajte 20–30 biografija medijatora te nakon tog iskustva izradite vlastiti originalni predložak životopisa.
4. Počnite čitati
Područje medijacije ima vrlo bogatu literaturu. Od kvalificiranog medijatora očekuje se poznavanje ključnih izvora: teorije, procesa, tipičnih zamki i alata.
5. Umrežite se
Na nacionalnoj razini: učlanite se u relevantne medijacijske udruge.
Na lokalnoj razini: uključite se u medijacijske skupine pri komori ili strukovnim udrugama.
Tražite mentora ili trenera – najiskusniji medijatori često su spremni pomoći početnicima.
6. Volontirajte u medijaciji
Najbrži način za iskustvo je volontiranje. U mnogim svjetskim jurisdikcijama sudski povezani programi ovise o volonterima za predmete manje vrijednosti i niže složenosti. Mnogi su počeli besplatno – jer je to bilo ispravno ili jer je to bio način ulaska u praksu.
7. Vježbajte u vlastitoj organizaciji
Ako ste u odvjetničkom društvu ili pravnom odjelu, imate prilike odmah: priključite se ADR/medijacijskoj grupi (ili je pokrenite), održite interne edukacije, pripremite materijale (ADR klauzule, strategije medijacije, pregovaranje), prezentirajte kolegama teme iz ADR-a.
8. Tražite edukativne i govorne prilike
Javnost i poslovna zajednica često trebaju praktična objašnjenja: što je medijacija, kako se pripremiti, kako sudjelovati, koliko košta, kako izabrati medijatora. „Meki marketing“ najbolje radi kroz kvalitetan sadržaj i osobnu prisutnost.
9. Pišite i objavljujte
Članci na teme koje su vam važne mogu naći publiku i graditi autoritet. Osim marketinga, to pridonosi razvoju struke i javnom razumijevanju medijacije.
10. Prednost „prvog“ i važnost pristojnosti
Ljudi najčešće kontaktiraju osobu koja im je prva dala korisnu ideju ili jasno objašnjenje. Marketing je kontinuiran proces: bivši sudionici medijacija i stari profesionalni kontakti često su najbolji izvor novih angažmana.
11. Planirajte rad i radite po planu
Uspješna praksa traži plan: edukacija, iskustvo, vidljivost, ciljevi i rokovi.
12. Web prisutnost
Marketing i komunikacija zahtijevaju promišljanje interneta: web, profesionalne mreže, sadržaj, vidljivost i reputacija.
Zaključak
Tržište privatne medijacije je zrelo, segmentirano i često zatvoreno za novopridošle medijatore. Uspjeh ne dolazi iz posjedovanja certifikata. Oni koji žele uspjeti, moraju prestati razmišljati samo kao medijatori i početi razmišljati kao „poduzetnici“ koji nude rješenje za specifični problem svojih klijenata.
