Boris Sruk jedan je od rijetkih stručnjaka koji iza sebe ima širok spektar iskustava u različitim industrijama i poslovnim okruženjima – od brokersko-investicijskih kuća, preko bankarskog sektora, do vodećih pozicija u javnim i privatnim tvrtkama. Njegov put nije bio ni brz ni lagan, no upravo ta kombinacija izazova i promjena oblikovala je njegov profesionalni i osobni razvoj.
Danas kao samostalni konzultant i poduzetnik vodi tvrtku specijaliziranu za poslovno savjetovanje, financije, restrukturiranje i akvizicije, a iza sebe ima i prvu vlastitu akviziciju u sektoru medicinske opreme.
U intervjuu Boris Sruk otkriva kako je započeo svoju karijeru, što ga danas motivira, te koje su ključne lekcije koje je naučio na svom putu.
Kako je započeo tvoj put, čime se danas najviše baviš i kako vidiš svoju budućnost? Što te motivira u teškim trenucima?
Početak mojih poslovnih aktivnosti bio je u ljeto 2002. godine, za vrijeme faksa. Od brokersko- investicijske kuće preko velikog proizvođača košulja pa do konzultantske kuće. Nakon toga sam nastavio u banci, a onda i u srednje velikom obiteljskom poduzeću. Kroz to sam naučio sve što mlad čovjek treba spoznati u tim prvim godinama rada, a to je od različitih poslovnih znanja, procesa, pa do snalaženja u kolektivima, vertikalno i horizontalno i na kraju do pogrešaka iz kojih sam najviše naučio. U tom periodu griješiti je poželjno i jača poslovni i osobni karakter osobe. Dalje sam se gradio i kroz srednje velike sustave pa sve do pozicije CFO-a na HRT-u. Nakon tih 15 godina iskustava u kojima sam bio nečiji zaposlenik, odlučio sam se okušati i kao samostalni konzultant (prije 8 godina), a onda i poduzetnik (prije 2 godine). Danas vodim svoju firmu kroz koju pružam konzultantske usluge na područjima poslovnog savjetovanja, financija, restrukturiranja, akvizicija i reorganizacija malih i srednjih poduzeća. Istovremeno, ostvario sam i prvu vlastitu akviziciju (u 2023. godini) poduzeća specijaliziranog za vrhunska ortopedska pomagala i sa velikim potencijalnom u domeni invalidskih kolica. Upravo me taj spoj različitih iskustava formirao u osobu koja nikada ne prestaje pratiti trendove i prilike na tržištu. Kao mlađi sam mislio da me motivira uspjeh, pozicija, ostvarenje nekih ciljeva. Danas me motivira znatiželja, nova znanja koja stječem, ali i tehnološki noviteti. Teški trenuci su za mene uvijek bili kao sportski izazov (kao bivši košarkaš, svaka utakmica je novi izazov). Kad znaš da neka poslovna utakmica ili posao nisu rezultirali željenim učinkom, naučio sam da uvijek iza ugla čeka nova prilika, nova utakmica. Normalno je da ne možemo uvijek u svemu besprijekorno od prve uspjeti, ali baš to daje čar da iz nekog neuspjeha puno naučimo. Na taj način promatram i svoju budućnost, kao niz novih prilika, ali i rezultata rada u koji sad ulažem. Svjestan sam da se energija pojedinca s godinama mijenja i zato ono što sam prije 20 godina ostvarivao velikom energijom i trudom, sada ostvarujem iskustvom i znanjem. U budućnosti bih volio steći još mudrosti koja će me još bolje definirati.
Koje su ključne osobine ili vještine koje smatraš presudnima za uspjeh u poduzetništvu ili bilo kojem drugom području?
Upornost i fokus. Ako je osoba fokusirana i istinski zainteresirana za ono što radi, ona će pronaći put da u tome i uspije. Od osobina koje su važne u poduzetništvu su svakako i one karakterne. Tako smatram da sam sretnik što sam se rodio kao ekstrovert koji se ne libi prići bilo kome i pitati što me zanima. Nikad nisam bio tip osobe koji se povuče u sebe i čeka da se nešto dogodi. Krenem pa ako je prilika prava, uspjeh je posljedica, nije cilj. Za poduzetništvo je karakteristično da ljudi trebaju imati taj duh i biti dobri sami sa sobom, a ne se konstantno orijentirati na mrežu ljudi i sigurnost kakvu pruža korporacija. Uvijek sam bio svjestan okvira nekog biznisa, ali imao i ideje van okvira. To je možda isto jedan od najvećih benefita.
Možeš li podijeliti primjer neuspjeha ili pogreške iz koje si naučio važnu lekciju?
Kako me noviteti na tržištu uvijek inspiriraju i „zagolicaju“ tako sam bio jako nadobudan jedno vrijeme i u suradnji s raznim start up-ovima i „prijateljima kojima treba pomoći“. To su tada mahom bile firme pune potencijala, ali s vrlo ograničenim sredstvima i uvijek sam bio voljan pomoći poznanicima i prijateljima i dati šansu da plate kad se posao odradi (to je greška broj jedan – nikad ne dozvolite da dogovor ostane u zraku). Iako iz tog razdoblja imam neka jako dobra iskustva, nažalost, imam i loša baš u tom pogledu naplate, nejavljanja, ignoriranja kad dođe vrijeme. Naprosto neki ljudi ne shvate vrijednost savjeta (ipak nije isto dati savjet s 23 godine poslovnog iskustva i sa 2 godine) koji ih je vodio pa kad uspiju više ne smatraju da je to bila vrijedna usluga ili pak ne bi poslušali i ne bi ispunili potencijal pa ne bi ni imali na koncu sredstva za plaćanje. Ali to je područje poslovne etike i morala pojedinaca. Danas mogu s jedne strane to smatrati svojom lekcijom. I dalje ne odustajem od toga, ali vrlo jasno ugovorim stavke plaćanja ili, ako me ponese altruizam- „darujem“ savjete i ne očekujem za njih naknadu pa time ne ostaje ni dug. Danas isto tako, biram s kim ću se družiti i s kim ću ući u poslovni odnos.
Koje strategije koristiš za kontinuirani profesionalni i osobni razvoj i kako gledaš na rizik u poslu/investiranju?
Najjača strategija koju sam uvijek koristio je akcija. Teoriju treba znati i imati povremeno sanity check i proći relevantne edukacije, ali svakodnevni rad i praksa su najbolji put. Od trenutka buđenja ujutro pa sve dok se ne opustim pred spavanje, moj mozak radi, takav sam. Ne smatram da mi treba razonoda od onoga što volim raditi. Iako nikad nisam imao hazarderski duh, rizike s mjerom volim, jer iz njih učim. U ovim visoko konkurentnim i neizvjesnim uvjetima na tržištu, doista vrijedi ona stara „tko ne riskira, ne profitira“. Rizici trebaju biti svjesni i kad uđem u njih, računam da nisam na dobitku, već na gubitku ili nuli. Sve bolje od toga je uspjeh.
Imaš li mentora ili osobu (možda čak i knjigu) koja je najviše utjecala na tvoj poslovni ili financijski put?
Imao sam tri ključna mentora, koji su mi bili i nadređeni, u različitim fazama života. Smatram da je za mlade ključno da imaju mentore adekvatno fazi života i posla koji rade. Od globalnih poslovnih ljudi, jako cijenim Warrena Buffetta i njegov poslovno-investicijski put. Niz knjiga izdanih o njemu i njegovim poslovnim postulatima su izuzetno utjecale na mene i rado im se vraćam i promišljam iz aspekta novog iskustva (6 puta sam pogledao isti dokumentarac o njemu na HBO-u, ali svaki put iz druge perspektive). Također, pratim poslovnu scenu i na području Hrvatske, ali i svijeta i pratim poteze ozbiljnih poslovnih lidera. Iz njihovih primjera i odluka se jako puno može naučiti.
Koji je najbolji savjet koji si dobio/la tijekom karijere i kako je utjecao na tvoje odluke?
Dobio sam pregršt savjeta i sigurno je da su imali na mene utjecaj, ali oni koji danas igraju se temelje na ideji da pojedinac mora biti hrabar za sebe da nešto izgradi. Ne vjerujem da postoji jedan dobar, najbolji savjet, već sve ono što se za osobu zalijepi i da joj odvažnost vrijedi. To je često i spoj manjih savjeta koji nam se nekad čine trivijalnima. Treba slušati i čuti kad nam se netko obraća i daje savjet. A ne samo slušati i sve po svome. Svi savjeti i „škole“ koje sam prošao su utjecali na mene da uvijek probam, da se okušam u nečemu i vidim koliko sam dobar ili loš u tome. To je najbolji test je li nešto za tebe ili moraš ići dalje. Pa i danas shvaćam koliko ljudi ne žele izaći iz svoje zone komfora, zato ih pomičem razgovorima da sagledaju iz drugog kuta istu situaciju ili priliku.
Boris Sruk diplomirao je 2003. godine na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, smjer financije. Magistrirao je 2007. godine poslovno upravljanje (MBA) na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu na temu “Strateška fleksibilnost malih i srednjih hrvatskih poduzeća u kontekstu nastupa na EU tržištu”. Trenutno je pri završetku poslijediplomskog doktorskog studija na Međunarodnom interdisciplinarnom doktorskom studiju Poduzetništvo i Inovativnost na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Ima više od 23 godina iskustva rada u mikro, malim, srednjim i velikim organizacijama (privatnim, obiteljskim i javnim poduzećima). Vodio je kompleksno restrukturiranje HRT-a. Uz iskustvo rada u zdravstvenom, medijskom, bankarskom, proizvodnom i konzultantskom sektoru, danas savjetuje male i srednje poduzetnike kako rasti i razvijati se.
Kako se tvoj odnos prema novcu mijenjao kroz godine i na što najviše voliš trošiti – proizvode, iskustva, edukaciju ili nešto drugo?
Ubrajam se u one koji vole trošiti na sve, ali je uvijek prisutna procjena – treba li mi to, donosi li mi konkretnu koristi ili zadovoljstvo? Ukoliko niti jedan kriterij nije u dovoljnoj mjeri zadovoljen, ne trošim impulzivno. Važno mi je da živim kako mi paše i da se za uspjehe koje ostvarim i nagradim. Jedan sam od onih koji će određene proizvode kupovati na akcijama (tad sam najsretniji i onda kupim u većim količinama), a isto tako priuštiti si neko iskustvo bez da sitničarim oko cijene. Smatram da treba imati balans. Ne ići preko svojih granica i mogućnosti, ali se niti ne odricati odricanja radi. Priznajem, najbolja škola o upravljanju vlastitim novcem bila je na početku karijere, kad sam odlučio investirati u dionice (kao i svi) na način da sam podigao dva nenamjenska kredita i, naravno, sve izgubio. A kredite sam odgovorno vratio. Ta škola me naučila da impulzivnost ima negativne konotacije u kratkoročnom periodu.
Koje si financijske lekcije naučio/la od obitelji i vlastitih iskustava? Što bi volio/la da si ranije znao/la o novcu i investiranju?
Ne dolazim iz obitelji financijaša, ali sam od mame ekonomistice i oca liječnika itekako čitav život imao lekcije o novcu. Vrijednost novca za našim obiteljskim stolom nije bila tabu tema i uvijek se znalo što znači potrošiti i zaraditi. Već kao mlad sam za svoje „gušte“ morao zaraditi. Nije bilo „besplatnog“ goriva u tatinom autu za izlaske na početku faksa, trenirao sam košarku djecu do 12 godina u selu pokraj Zagreba kako bih si kupio super košulju za posao, konobario jedno ljeto kako bih išao na put u Italiju, itd. Tako da sam zadovoljan što sam odnos prema novcu stekao kod kuće. I zahvalan sam roditeljima što su me financijski ograničavali i prirodno tjerali da sam zarađujem od svoje 16te godine. Sve ostale financijske lekcije, a to uključuje i one o investiranju, stjecao sam dalje kroz rad i iskustva. Volio bih da sam ranije znao da imam talent za poduzetništvo i da sam počeo sam prije graditi biznis. Ali u moje vrijeme stasanja, još sam živio u okruženju u kojem je nametnuti san društva bio siguran posao i pozicija u poduzeću ili korporaciji.
Što i kako učiš svoju djecu o novcu, radu i osobnim financijama?
Nemam svoju djecu, ali mlađe ili neiskusnije u svojoj okolini učim da novcu treba pristupati odgovorno, u smislu dugoročne egzistencije, ali razmišljati i o mirovini i sigurnoj starosti. Novac je materijalna posljedica rada i mislim da je bitno da svatko zna što radi, kako radi i koje je realna i adekvatna nagrada za taj radni učinak. Ne učim o lakoj i brzoj zaradi, jer to ne postoji na dugi rok. Također, mlađe kolege godinama podučavam kao predavač na Veleučilištu RRiF, kroz module „Procjena vrijednosti poduzeća“ i „Poslovne kombinacije“, način kako praksu povezati s teorijom, te sam član Organizacijskog odbora „Tjedna financijske pismenosti“ i pripadajuće Konferencije. U to sam se uključio na poziv izv. prof. dr. sc. Dajane Barbić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Koliko su rad i disciplina doprinijeli tvom uspjehu, a koliko sreća i vanjske okolnosti? Kako vidiš tu ravnotežu?
Uvijek sam se oslanjao više na rad i disciplinu, a povoljne vanjske okolnosti, koju nazivamo srećom, sam ponekad osjetio i smatrao dodanom vrijednošću. Disciplina i fokus su mi nekad dali priliku i da prepoznam sretnu okolnost.
Štediš li za mirovinu ili druge namjene, ako da, kako?
Od onih sam koji vjeruju da ne treba čuvati sva jaja u jednoj košari. Moja se štednja odnosi i na potencijalne mogućnosti ili potrebe kratkoročno, dugoročne investicije kojima planiram dalje oplemeniti imovinu, a također postoji i dio koji je namijenjen mirovini. Ulažem u zlato, životno osiguranje, treći mirovinski stup, kripto… Imovina u obliku nekretnina mi nikad nije bila fokus za ulaganje.
Kako si započeo/la s investiranjem? Jesi li više sklon/a pasivnim strategijama (ETF-ovi) ili aktivnijem pristupu? Koje su ti najvažnije lekcije?
Investicije uvijek gledam kao strateški miks. Sklon sam ulagati dio u sigurne poslove, a opet s druge strane sam morao isprobati i trgovanje dionicama, kriptom, ulaganja kroz određene fondove… Volim iskušati i investicijske prilike i sebe kroz to. Mogu zaključiti da sam aktivan tip.
Koje su tri knjige koje su najviše utjecale na tvoj način razmišljanja o karijeri, financijama i životu?
Već sam spomenuo sve o Warrenu Buffettu, a zadnjih godina jedna koja mi je bila utjecajna je „Shoe dog“, autor je Phil Knight, osinvač Nikea. Svakako knjiga koju preporučam mlađim kolegama. U današnje vrijeme na sve nas imaju velik utjecaj i serije, primjerice od „Nasljeđa“ do „Milijardi“ i s velikim guštom pogledam i dokumentarce o poslovnim liderima, ali i političarima. Trenutno gledam serijal na Netflixu o Formuli 1 i njenim vozačima.
Što bi savjetovala/savjetovao mlađoj verziji sebe?
Ne troši previše vremena na poslove za koje se ispostavilo da ne donose rezultate. Ako sam tri puta pomislio da nešto nije za mene, onda stvarno nije. Isto tako, probaj sa svakim sjesti i razgovarati, ali „slušaj samog sebe“ je li taj razgovor ili družene stvara u tebi strast za napraviti nešto ili dolaziš doma umoran i bez volje. Biraj s kim sjediš i kome posvećuješ svoje dragocjeno vrijeme.
Kako zamišljaš idealan život i koje su najvažnije vrijednosti koje te vode prema njemu?
Nisam nikada bio sanjar i zanesenjak i ne zamišljam idealan život, već se trudim živjeti onako kako mi odgovara. Upravljati svojim vremenom, poslovima, interesima. U fazi sam života da sam zadovoljan što mogu birati čime ću se i koliko baviti. Važno mi je da su moji zaposlenici i klijenti zadovoljni, da nikome nisam dužan i da mogu uvijek i svugdje reći što mislim. Ta sloboda je možda moj ideal, a ujedno i vrijednost koja mi je u životu bitna. Volim uživati u rezultatima onoga što sam ostvario. Sljedeće što planiram ostvariti je doktorirati krajem sljedeće godine na jako zanimljivoj temi koja se tiče povezanosti efektuacije (kao jedan od poduzetničkog načina vođenja organizacije), poduzetničkog ponašanja) s organizacijskim razvojem. To je još neistraženo područje o načinima kako menadžeri vode i upravljaju svojim organizacijama i kako se nove generacije zaposlenika uklapaju u te načine upravljana.
*Intervju je, uz dopuštenje, preuzet s portala MojNovac.hr.
