Suočeni s preprekama, negativnom povratnom informacijom ili pozivom na promjenu, skloni smo izgovarati naučene rečenice: „Ja sam takav“ ili „Ja sam takva“, kao da je identitet nešto što trebamo braniti, a ne nešto što možemo razvijati.
Ponekad život najtiše promijeni svoj smjer upravo u trenucima kada mi najglasnije tvrdimo kako se ne možemo promijeniti.
„Ja sam takav“ u svom korijenu najčešće znači:
„Ne usuđujem se biti drugačiji/a.“
„Ne želim riskirati sliku koju imam o sebi.“
„Ne znam tko ću biti ako se promijenim.“
Istina je da velike promjene uvijek traže promjenu identiteta. No to nije i ne bi trebalo predstavljati problem. Identitet nije spomenik od kamena. Identitet je rijeka. Danas sam ovakav/va, ali već za sat vremena mogu napraviti drugačiji izbor i postati netko drugi – bolja i naprednija verzija sebe.
Upravo to je ono od čega ljudi najviše zaziru
Ne od promjene navika, ne od stjecanja novih vještina, već od unutarnjeg pomaka u kojem se trebaju odreći svojih starih uvjerenja i izgraditi svoje novo JA.
Promjena se ne događa kad nestane strah, nego kad napokon priznamo da je strah samo granica koju možemo prijeći. Svaki izgovor, koliko god uvjerljivo zvučao, zapravo je signal gdje se ta granica nalazi. Ako ga znamo slušati, izgovor ne postaje prepreka, nego kompas. Pokazuje nam put koji trebamo slijediti.
A što je s organizacijama?
U organizacijama su te iste rečenice samo malo drukčije upakirane:
„Kod nas to nije primjenjivo.“
„Mi smo specifični.”
„Naša situacija je kompleksna.”
Kao što je Tolstoj zapisao na početku Ane Karenjine: „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.” Isto vrijedi i za timove i kompanije.
Iza svake rečenice „kod nas je to drugačije” često stoji isto: nespremnost i strah od promjene.
Sve uspješne organizacije, neovisno o industriji, imaju nekoliko istih, gotovo dosadno predvidivih temelja: jasne i dobro postavljene procese, kvalitetnu radnu snagu, dobru komunikaciju, zdrave odnose, odgovornost, liderstvo koje stvara povjerenje, proizvode ili usluge za koje postoji potražnja, dosljednu kvalitetu, razumijevanje i servisiranje potreba kupaca te sposobnost prilagodbe tržištu.
Uspjeh se uvijek gradi na istim stupovima, samo drugačije obojenima
S druge strane, neuspješne organizacije doista jesu „nesretne na svoj način“, ali uzorak je uvijek sličan: loše vodstvo, izbjegavanje odgovornosti, borba za status, loša komunikacija, nedostatak jasnih odluka, neadekvatan proizvod ili usluga, nejasna vrijednost za kupca i beskrajno opravdavanje nečega što se godinama moglo promijeniti.
U poslovanju, kao i u osobnom životu, oni koji napreduju nisu oni koji su cijepljeni od straha, nego oni koji ga prestanu koristiti kao identitet. Oni koji su spremni otvoriti prostor mogućnosti i reći: „Možda sam danas takav, ali sutra mogu biti drugačiji.” Ili: „Možda smo dosad stvari u organizaciji radili na takav način, ali sutra možemo bolje i drugačije.”
Na kraju ostaje jedno pitanje koje svaki poduzetnik, lider ili pojedinac treba postaviti sebi: Što danas štitim — svoj izgovor ili svoju budućnost? „Čovjek ili organizacija postaju bolji, tek kad si dopuste biti drugačiji“.
Iza svake rečenice „kod nas je to drugačije” često stoji isto: nespremnost i strah od promjene.
