Najveći utjecaj dajemo onda kad širimo svoja znanja upravo iz svoje najuže okoline. Važno je imati otvoren um, puno dobrih namjera, osobnih granica, poticajne okoline i znatiželje. Monika Nedug – Sisak
Monika Nedug je majka jedne djevojčice, kći, unuka, prijateljica i „građanin svijeta“. To znači da voli inovativne stvari, upoznavanje novih ljudi, procesa i stvari, ali isto tako da svoju bazu – grad Sisak i ljude u njemu, smatra svojim domom. Monika je spoj muzeja, starina i romantike s brzinom, korporativnim svijetom i organiziranošću. Po zanimanju je magistra predškolskog odgoja s položenim kolegijem Filozofije na Oxfordu. Radila je u manjim i većim tvrtkama, prodaju, nabavu, bila mentorica, voditeljica timova te voditeljica internih organizacijskih i komunikacijskih projekata. Velika je ljubiteljica evolucijske psihologije.
O sebi kaže: „Volim putovati, ići na hokejaške i košarkaške utakmice te planinariti s dragim ljudima. Za kave nemam vremena, ali možemo se napričati na obližnjoj planini Hrastovici planinareći. ☺ Vlastitu samoću sve više doživljavam kao potrebnu. To su mi vrijeme i prostor u kojem se prisjetim tko je Monika. Priroda i životinje su mi najveći odmor i tu sam najbliža sebi. Najviše slobodnog vremena provodim sa kćeri. Nas dvije rastemo i mijenjamo se zajedno. Imam do kraja života dvije prekrasne ljubavi – jednu od kćeri, drugu prema njoj. Prijatelji su mi velik oslonac i ne znam što bih bez njih i zajednički pojedenog špeka, pružene ruke i svjetiljke na ovoj planini života.“
Rođeni ste u Sisku, na koji ste način povezani s tim gradom?
Rođena sam u Sisku, u sisačkoj obitelji Fulla, koja je poznata kao jedna od vodećih vlasnika ciglana na ovim prostorima. Obožavam svoj grad i njegovu povijest. Svjesna sam njegovih vrlina i mana, ali uvijek mu se vraćam na najiskreniji i najčišći mogući način, jer jedino ovdje to mogu. Smatram da najveći utjecaj dajemo onda kad širimo svoja znanja upravo iz svoje najuže okoline. To je najbrže rastući put. Ukoliko su nam baza i okolina nesređene, a poslovanje usmjeravano visoko, to se pokazalo kao dosta neefikasno, što je zapravo i logično. To je kao da na važan i dalek put idete nespremni, bez ljudi na strateškim mjestima, bez potpore i bez opreme s kartom iz 1938. godine.
Iza Vas je dugogodišnje iskustvo rada u malim i velikim korporacijama, kao i mentoriranja novih članova i vođenja timova. Koliko Vam je ovaj dio karijere pomogao u razvoju vlastitih vještina i razvoju modela efikasnije komunikacije unutar tima, rješavanju konflikata i vođenju timova?
Sa svojih ravno 40 godina svjesna sam da svaki posao koji sam radila ili ću raditi označava period sam za sebe i nijedan nije vječan. Poslove upravo tako treba i shvatiti. Imati otvoren um, puno dobrih namjera, osobnih granica, poticajne okoline i znatiželje. Otkad sam u vlastitom poduzetništvu, ovim kompetencijama dodala sam i važnost financijske sigurnosti te dosljednosti i fokusa. Uživam u kreativi i projektima koji se tiču ljudi, bolje organiziranosti, jasnije strukture, efikasnije komunikacije i humora, što sve čini jedan dobar tim. Kada počnemo razvijati sebe (a za to su nam potrebne samosvijest i hrabrost), tada počinjemo biti bolji i za druge. I tada se otprilike odvažimo pomagati drugima uz financijsku naknadu, odnosno shvatimo da je naš rad u redu unovčiti i da se toga ne treba sramiti. Rad u korporacijama omogućio mi je uvid u „tuđe cipele“ svih sudionika procesa i dao jasniju sliku što ja radim najbolje i gdje ja najviše mogu pridonijeti.
Nakon dugogodišnjeg iskustva rada u korporacijama, smatrate da treba spojiti iskustvo i znanost te ih upotrijebiti da bi se poslovanje pojednostavilo, kako bi moglo funkcionirati što samostalnije bez zastoja. Kako možemo to postići?
Tako je. Za mene je idealan spoj poslovanja znanost, tj. činjenice, u kombinaciji s iskustvom, tj. vlastitim osjetilima dosad probanih situacija, ali i intuicijom. Moramo u ovo dodati i malo intuicije jer u poduzetništvu nema putokaza. Nešto je i naša vizija koju nitko drugi nije dužan vidjeti. Također, poslovanje treba pojednostaviti, procedure i osobne granice te ciljevi trebaju biti jasni. Komunikacija je najjednostavnija i najteža stvar na svijetu, teško je započeti otvoreno komunicirati, no jednom kad probamo, to je zaista oslobađajuće i više se ne bojimo toliko odbacivanja, tuđeg feedbacka ili promjena.
Posvetili ste se osobnom razvoju poduzetnika; transformaciji biznisa i transformaciji poduzetnika. Zašto baš ovo područje?
Volim na pozitivan način vidjeti ljude na mjestima gdje ljudi još sami sebe ne vide, s iskustvom za koje su mislili da je nemoguće. Zato voditelji timova i postoje. ☺ Možemo reći da uz jasno i otvoreno komuniciranje te organiziranost tvrtke, vjerujem u ljude. A to svakako posljedično tvrtki donosi novac.
Često puta ističete kako ponašanja zaposlenika nisu ništa drugo nego signal za promjenu. Kako voditelji timova mogu prepoznati te signale i reagirati prije nego što problemi eskaliraju?
Vlastite vrijednosti i sastanci! Jedan od najefikasnijih alata za angažiranost i efikasnost u timu su vrijednosti koje lider tvrtke ili voditelj tima (ovisno koliko je tvrtka velika) pokazuju kao željeni primjer ponašanja. Uz to, jasnu i otvorenu komunikaciju, ali i praćenje ciljeva i rezultata, postižemo sastancima. Sastanci i davanje feedbacka nisu ovdje da ih se bojimo, nego pratimo rezultate i komuniciramo redovito; što onemogućuje situacijama da eskaliraju.
Gdje je naša zona genija, mjesto gdje se naši interesi, strasti i vještine poklapaju?
Jako dobro pitanje! ☺ Mislim da je to pitanje za svakoga pojedinačno. Moja zona genija kreće kad imam fokus, kad sam dosljedna, kad uz posao mogu raditi i stvari koje me opuštaju. Kao dijete sam već primijetila da volim odanost i organiziranost, ali uz to i kreativu i vlastito vrijeme za sebe. Često ne otkrijemo zonu genija radi straha. U potpunosti nepostojećeg, ali našeg. Pravi ljudi će ostati. Mi smo vlastita kočnica do zone genija. Ja sam još uvijek u toj raketi na putovanju i divim se ljudima koji već vladaju vlastitom zonom. ☺
U društvu u kojem ponekad prevladavaju mišljenja da su neki konflikti „nerješivi“, što mislite, koji su ključni koraci da se promijeni takav stav — na razini pojedinca, zajednice ili sustava?
Neki konflikti zaista jesu nerješivi i to su situacije ili ljudi s kojima se trebamo oprostiti na najbolji mogući način. Za sve ostale konflikte vrijedi pravilo ‘JA’ komunikacije i shvaćanje da ljudima treba vrijeme za napredak, kao što je i nama trebalo. Svi rastemo koliko želimo i možemo.
Voditelji poslovanja trebaju biti izuzetno kreativni, inovativni i jako empatični kako bi znali vidjeti i nagrađivati i druge koji nisu najbolji u ostvarenjima brojeva i targeta. Koliko je i zašto važno nagrađivanje zaposlenika koji možda nisu najbolji u brojkama? Kako osmisliti sustav nagrađivanja u praksi?
Nisu svi ljudi za prodaju. Osim što svi nisu za prodaju, ne nalaze svi ljudi satisfakciju u istim stvarima. Imamo prodavače koji uživaju biti najbolji, više od bonusa koji dobiju, a imamo top prodavače koji jedva čekaju postati team leaderi i svojim znanjima i vještinama pomoći drugima. Poanta je razumjeti ljude. Ako imate djelatnika koji ne radi da bi ostvario rezultate i ne zanimaju ga brojevi (iako su brojke osnova za poslovanje), onda mu treba predstaviti druge benefite njegova posla i preoblikovati njegov cilj koji ga motivira, a da i dalje postiže rezultate u brojevima. Kad znamo jake strane naših djelatnika, onda im možemo ponuditi i drugu funkciju ili odjel gdje će biti efikasniji i zadovoljniji.
U Sisku često organizirate evente i radionice za poduzetnike, ali i sve druge. Kako to izgleda i koji Vam je cilj?
Za mene su poduzetničke interaktivne radionice i eventi kao interdisciplinarna umjetnost. To je spoj različitih zanimanja, povijesti, kulture, znanosti, različitih tema i networkinga. Organiziram radionice i evente kao vrijeme i mjesto gdje se svaki djelatnik ili poduzetnik može opustiti, nešto novo naučiti, upoznati druge i samog sebe te networkati. Ljudi mi se često javljaju i poslije tri tjedna, govoreći da su im tek sad neke stvari sjele na svoje mjesto i da su se sjetili našeg predavanja jer im se dogodila neka situacija. Jako je lijepo vidjeti ljude koji se već poznaju, surađuju i dijele mišljenja i iskustva, a srce pogona si bio upravo ti. Cilj mi je da panelisti uvijek budu i Zagrepčani i Siščani, ali i predavači iz ostatka Hrvatske, s naglaskom na to da i Sisak ima ljude koji su u poduzetništvu i imaju što pokazati.
U Sisku postoji poduzetništvo, a ljude koji se odluče doći na ovakve evente pozivam uvijek s naglaskom na to da će dobiti rješenja za izazove koje nisu niti znali da ih imaju. Također, uvijek je lijepo vidjeti da nas sve u poduzetništvu muče slične brige te čuti kako tko pristupa kojem izazovu i kako ga rješava. Networking je jako važna stavka poslovanja. Networking nam ne pronalazi samo klijente, već ako smo dovoljno zreli i osviješteni, daje nam uvid kako ljudi reagiraju na neka naša rješenja koja nudimo. Uz to, kad networkamo, vidimo i gdje smo mi u položaju na druge, koji se bave istim poslom kao mi. Networking ima svoje evolucijsko zaleđe. Tako je jedna od teorija nastanka jezika kao govora upravo ta da smo se morali sporazumjeti da bismo mogli napraviti razmjenu dobara, ali i razmijeniti što se u kojem plemenu događa, a to je važno, jer ako se događa tebi, moglo bi se i meni. Nismo svjesni koliko boravak s ljudima koji isto žele učiti kao i mi, ima pozitivan utjecaj na naše poslovanja, od rješenja, do potpore pa do ideja. Zajedno smo uvijek bolji. Ja sama ne mogu smisliti ono što može cijeli tim ljudi.
Suočeni smo s velikim i raširenim tržištem, svi nude nešto i svi plasiraju informaciju da su kvalitetni. Kako vi odlučujete od koga nešto kupiti, čiju uslugu koristiti ili s kim poslovati?
Svakako bih rekla da vrijeme pokaže svoje. Samo upoznavanje i predstavljanje klijenta, usluge ili proizvoda može biti sasvim drugačije od našeg konačnog iskustva. Ono što je važno jest da se u tom suodnosu ulaže jednako, odnosno da cijena pripada razini usluge. Kako to prepoznati? Ako vam rješava neki problem, vrijedi pokušati! U poduzetništvu je jako važna otpornost. Treba isprobavati, ali i znati kad odustati i prebaciti se na novi projekt/uslugu/klijenta ako s postojećim ne ide kako smo planirali. Važna je i dosljednost u suradnji te odanost i povjerenje. Kvaliteta proizvoda i usluge jedna je od glavnih stvari zbog koje ćemo nekome nešto preporučiti. Naš mozak želi ono što je nekome nešto riješilo ili pomoglo jer i mi želimo upravo možda baš taj problem riješiti, zato je preporuka jedan od najmoćnijih alata prodaje. Mi se prepoznajemo u osobi koja nam nešto preporučuje. Ukoliko nekome rješavate problem, a drugačiji ste od drugih, tada kupac to želi još više. Sve više ljudi teže individualiziranom pristupu i u ponudi samog proizvoda ili rješenja, ali i u specifičnom pristupu prema nama kao kupcu. Mi smo bića koja vole da nas se vidi i prepoznaje kao važne. Ako mi se budući poslovni partner ili ponuđač usluge obrati individualiziranim pristupom prema meni, ja to prepoznajem. To je kao da vam osoblje u hotelu u koji redovito idete skuha kavu kakvu baš volite, idući put kada dođete. Ili vam netko ugrije sjedala u autu pri preuzimanju iz autoservisa jer su zapamtili da ne volite hladna sjedala. Netko će reći da su to prenemaganja. Ja ću reći da su to detalji zbog kojih primjećujemo razliku. A ta razlika je kupoprodajni proces kao rezultat.
Koliko je za poslovanje važna naša vizija?
U svakom trenutku poslovanja možemo pokleknuti. Zato je jako važno imati dobru okolinu oko sebe. Uz to, od šume nekad ne vidimo drvo, a ne možemo se niti sjetiti zašto smo nešto uopće počeli raditi niti ima li to sve smisla. To je normalan dio procesa. Nakon toga svane srijeda i posloži se većina kockica. Zašto baš u srijedu, nitko ne zna! ☺ Meni osobno najviše pomažu AHA momenti u prirodi. Nakon toga vratim se sa starom vizijom, ali osvježenom. Razgovarala sam s mnogim poduzetnicima koji su vlasnici velikih korporacija, prvenstveno, svi imaju fascinantnu poniznost, smirenost i želju za učenjem od svakoga. Nadalje, često spominju gubitak vizije u nekim periodima poslovanja. Svima im je zajedničko da naprave idući korak, jer to je jedino što mogu. Unatoč važnosti naše vizije, važno je imati i plan. Plan nas podsjeća gdje smo, kamo idemo, što možemo bolje te gdje su naše prilike za rast. Plan nas podsjeća na naš fokus i dosljednost u tom smjeru za koji smo se odlučili. Mislim da ne treba mijenjati cilj, nego način kako doći do toga. Tako sami sebe motiviramo na kreativnost i neodustajanje. Lijepo je imati viziju, ona nas vodi do cilja, ali realitet je i praćenje ciljeva i financijska stabilnost koja omogućuje sve daljnje događaje koje ne samo da želimo, nego i moramo odraditi da bismo došli do željenog poslovnog odredišta.
Odakle dolazi ime Vašeg obrta Soul Roux?
S obzirom na to da za ljubav i posao treba imati dušu i empatiju, otud ovaj dio ‘Soul’. Kako volim reći da se poslovanje i edukacije trebaju pojednostaviti, volim reći i da se svi pomalo trebamo vratiti u bazu. A kako jako volim jesti i sve što ide uz to-ljudovanje, priče, iskustva i ljubav, otuda ovaj dio ‘Roux’. Roux na francuskom znači zaprška, pa u ovom slučaju označava i hranu, ali i bazu i jednostavnost. Kako bih ja rekla: „Every company has the recipes to fix the cookbook, but first you have to go back to roux. With soul.“
Planovi u budućnosti!
U ovom trenutku dio sam tima Poliklinike Identalia u Zagrebu, gdje zaista svaki dan učim nešto novo i veselim se biti dio toga tima. Svoju ljubav prema kreativnim projektima u Sisku neću zaboraviti jer je to jedna posebna ljubav. Sanjam u Sisku high tech mogućnosti, inovativne i praktične škole, muzeje, očuvane starine u Sisku s modernom infrastrukturom, vrtove, djecu u znanosti, sport, networking od učitelja do plesača i postolara. Sanjam starinski Sisak s naprednim postavkama. Sve je to jedna divna kohezija kad se hoće.
