U posljednjim desetljećima tehnologija je donijela niz inovacija u području zdravlja i osobnog razvoja. Među njima se biofeedback i neurofeedback ističu kao moćni alati koji omogućuju pojedincima bolji uvid u vlastito tijelo i um te razvijanje sposobnosti samoregulacije. Ova dva pristupa kombiniraju znanstvene spoznaje iz neurologije, psihologije i medicine s najnovijim tehnološkim rješenjima, pružajući korisnicima personalizirane načine za prevladavanje problema i postizanje optimalnog zdravlja.
Što je biofeedback?
Biofeedback je metodologija koja omogućuje osobama da nauče svjesno upravljati tjelesnim funkcijama koje su uobičajeno automatske, kao što su otkucaji srca, disanje, temperatura kože, napetost mišića ili moždana aktivnost. Putem posebnih uređaja, fiziološki signali se mjere, analiziraju i u stvarnom vremenu prikazuju na ekranu, često u vidu vizualnih i zvučnih signala. Kroz proces promatranja i učenja, korisnici mogu razviti strategije kako usmjeriti i optimizirati funkcije svoga tijela.
Kako funkcionira biofeedback?
Osnovna ideja biofeedbacka je jednostavna: “Ono što možeš mjeriti, možeš i mijenjati.” U procesu biofeedback terapije, senzori se postavljaju na tijelo kako bi pratili određene fiziološke parametre. Ti signali šalju se u računalo, koje ih obrađuje i daje povratnu informaciju klijentu na jasan i razumljiv način. Terapeut analizira podatke i koristi ih za stvaranje povratne petlje – informacijskog kruga koji omogućuje svjesno upravljanje.
Primjerice, osoba koja pati od stresa može naučiti, promatrajući prikaz otkucaja srca ili napetosti mišića, kako određene tehnike disanja ili opuštanja utječu na njezino fiziološko stanje. Kroz ponavljane vježbe, tijelo i um stječu novu naviku samoregulacije, što s vremenom može dovesti do značajnog poboljšanja kvalitete života.
Što je neurofeedback?
Neurofeedback (poznat i kao EEG biofeedback) specifična je grana biofeedbacka usmjerena na aktivnost mozga. Temelji se na mjerenju moždanih valova putem EEG-a (elektroencefalografije), analizirajući obrasce aktivnosti u različitim dijelovima mozga. Cilj je prepoznati “neuravnotežene” ili neoptimalne moždane valove i, putem povratnih informacija, omogućiti pojedincu da ih svjesno prilagođava.
Kako izgleda neurofeedback trening?
Tijekom sesije, na glavu korisnika postavljaju se EEG senzori koji precizno bilježe moždanu aktivnost. Podaci se u stvarnom vremenu šalju računalu koje ih obrađuje i prikazuje kroz razne multimedijske sadržaje – najčešće videa, igre ili grafičke prikaze. Kada mozak generira željene obrasce aktivnosti, korisnik biva nagrađen, primjerice, jasnijom slikom ili zvukom. Ako dođe do neželjenih obrazaca, nagrada izostaje.
Ovo “učenje kroz igru” djeci predstavlja lakoću i zapravo nemaju dojam da rade nešto zahtjevno ili na neki način “tretmanski”. Upravo je to razlog zašto nemaju otpora i s veseljem dolaze na treninge, a najčešće kažu da je baš zabavno igrati igrice mozgom, posebno je lako kada nauče “paliti lasere u očima” ili pobijede protivnike. Kod većine djece, osobito one mlađe, ove promjene događaju se na nesvjesnoj razini, zbog čega im je potrebno više vremena i više treninga, a njihov uspjeh leži upravo u tome da žele što više dobivati nagradu i biti uspješni u igri koju igraju.
Odrasle osobe koje pristupaju neurofeedback treningu u početku značajno teže nego djeca dolaze do rezultata. Razlog tomu je što oni imaju izraženu potrebu razumjeti proces i ono što se događa na svjesnoj razini. Za takav uvid potrebno je vrijeme, no većina odraslih osvijesti proces, na neki sebi svojstven način, nakon 10 do 15 treninga. Ono što slijedi poslije je učenje kako manipulirati moždanom aktivnosti. Cilj je znati kako brzo prepoznati da fokus izostaje i na koji način se vratiti u njega te kako ga postići uz ulaganje optimalne razine mentalne energije.
Područja primjene biofeedbacka i neurofeedbacka
Primjena ovih metoda izuzetno je široka:
- Upravljanje stresom i anksioznošću: biofeedback pomaže identificirati i smanjiti fiziološke reakcije na stres.
- Liječenje glavobolja i migrena: učenje kontrole napetosti mišića i moždanih valova može znatno smanjiti učestalost i intenzitet glavobolja.
- Poboljšanje pažnje i koncentracije: neurofeedback se često koristi kod djece i odraslih s ADHD-om ili drugim smetnjama pažnje.
- Pomoć kod nesanice: vježbanje opuštanja i regulacije moždanih valova podržava kvalitetniji san.
- Rehabilitacija nakon moždanog udara: kroz svjesnu aktivaciju određenih regija mozga potiče se neuroplastičnost i oporavak.
- Liječenje kronične boli: praćenje i mijenjanje fizioloških obrazaca olakšava upravljanje boli.
- Poboljšanje sportskih performansi: sportaši koriste biofeedback za usmjeravanje fokusa, smanjenje napetosti i brži oporavak.
Znanstvena podloga i učinkovitost
Iako su istraživanja na području biofeedbacka i neurofeedbacka brojna i obećavajuća, važno je istaknuti da učinkovitost može varirati ovisno o vrsti problema, angažiranosti korisnika i kvaliteti same terapije. Znanstveni radovi sugeriraju da su ove metode osobito korisne kod poremećaja pažnje (ADHD), generalizirane anksioznosti, insomnije, kronične boli i migrenskih glavobolja.
Neurofeedback je, primjerice, uključen u smjernice američkog udruženja za pedijatriju kao “intervencija s dokazima” za tretman ADHD-a. S druge strane, kritičari napominju da su potrebna još opsežnija istraživanja i standardizacija protokola kako bi se utvrdile dugoročne koristi.
Najčešći mitovi vezani za neurofeedback ili što najviše zanima potencijalne korisnike
Dolazi li kod neurofeedbacka do induciranja struje u mozak?
- Ne, tijekom neurofeedback procesa ne ispušta se struja prema mozgu, već elektrode koje se postavljaju samo “hvataju” struju koju mozak prirodno proizvodi.
Neurofeedback nije primjenjiv kod epilepsije.
- Prva klinička primjena neurofeedbacka bila je upravo za epilepsiju, tako da se može primjenjivati i kod osoba koje pate od ove bolesti. Ono što je važno naglasiti jest da treba biti na oprezu i preporuča se da je osoba pod dobrom kontrolom lijekova, trenutno u remisiji i bez aktivnih napada te raditi sve uz kontrolu neurologa.
Koliko treninga treba odraditi?
- Broj treninga je individualan te ovisi o mnogo faktora, kao što su brzina učenja mozga, motivacija klijenta, razumijevanje procesa, redovitost i učestalost dolazaka i dob. Ono što sigurno znamo jest da je potrebno učiniti najmanje 20 treninga kako bi se dogodile određene promjene jer je to broj ponavljanja koji mozgu treba kako bi stvorio nove neuronske veze. Djeca do 12 godina najčešće rade oko 40 treninga, ona starije 30, dok kod odraslih varira od 20 do 40, ovisno o problemu koji žele riješiti, ali i svim gore navedenim faktorima.
Koja je razlika između biofeedbacka i neurofeedbacka?
- Zapravo nema razlike, nego se radi o tome da je neurofeedback vrsta biofeedback metode. Biofeedback obuhvaća trening različitih psihofizioloških pokazatelja uz pomoć mjerenja i povratne informacije. Pa tako razlikujemo biofeedback disanja, provodljivosti kože, temperaturni biofeedback, mišićni biofeedback, biofeedback varijabiliteta srčanog ritma i EEG biofeedback ili neurofeedback.
Jesu li moguće nuspojave?
- Nuspojave kao takve nisu moguće, no moguće su promjene u ponašanju koje nisu bile željene. Primjerice, kod djece koja imaju poteškoća u samoregulaciji, često dolazi do pogoršanja simptoma i veće reaktivnosti i impulzivnosti, prije nego što se ovo stabilizira i mozak nauči nove obrasce funkcioniranja koji dovode do poboljšanja sposobnosti samoregulacije. Također su moguće poteškoće spavanja, nakon kojih dolazi do značajnih poboljšanja u kvaliteti usnivanja i spavanja tijekom noći. Neki klijenti izvještavaju o glavobolji nakon treninga koja je najčešće rezultat napora koji je osoba uložila u trening, kao i umora koji se javlja kao posljedica. Važno je naglasiti da sve ove negativne posljedice nisu trajne te u pravilu nestaju nakon 3 do 6 tjedana. Također, educiranost terapeuta ključna je kako bi pravovremeno prepoznao i adresirao neželjene promjene i ponašanja.
Tko može raditi neurofeedback?
- Prema međunarodnoj asocijaciji za certificiranje biofeedback terapeuta (BCIA) neurofeedback mogu provodite osobe koje imaju stečenu diplomu iz pomagačkih djelatnosti kao što su psiholozi, liječnici, medicinske sestre, edukacijski-rehabilitatori, logopedi, socijalni pedagozi i radni terapeuti. Oni potom završavaju edukaciju za primjenu metode te su uključeni u supervizijski proces.
Prvi koraci prema neurofeedback treningu
Prije početka neurofeedback treninga, potrebno je napraviti inicijalnu procjenu koja ima cilj utvrditi postojeće obrasce moždane aktivnosti te koje od njih bismo mogli trenirati i mijenjati, a u svrhu poboljšanja zdravlja ili izvedbe. Na inicijalnoj procjeni snima se EEG nakon čega se radi kvantitativna analiza EEG-a, gdje vidimo postoje li odstupanja u načinu na koji mozak radi u odnosu na osobe iste dobne skupine. Temeljem te procjene, definira se način na koji ćemo raditi treninge, koje valove i na kojim područjima ćemo jačati, a koje ćemo slabiti. Također, definira se ono što osoba procjenjuje kao optimalno mentalno stanje za njega, ciljevi koji se žele postići treningom, kao i tempo i način rada.
Kod odraslih, neurofeedback uvijek kombiniramo i s drugim biofeedback modalitetima, pa tako na inicijalnoj procjeni radimo i stres-test kojim želimo utvrditi koji od psihofizioloških parametara su “najslabiji” kod osobe kako bismo upravo njih uključili u proces. Cilj biofeedbacka je pritom relaksacija i priprema za ulazak u zonu i optimalno mentalno stanje koje se trenira neurofeedbackom.
Kod djece je također moguće raditi biofeedback, pri čemu je to najčešće biofeedback disanja ili varijabiliteta srčanog ritma, naravno, prilagođen njihovim mogućnostima. Često ga učinimo dodatno zabavnim koristeći različite rekvizite i tehnike.
Kome su namijenjene ove metode?
Biofeedback i neurofeedback metode namijenjene su osobama svih dobi koje žele unaprijediti svoje zdravlje, olakšati simptome ili razviti nove vještine upravljanja stresom, pažnjom, emocionalnim stanjima ili boli. Posebno su korisni za djecu i odrasle s poteškoćama pažnje, sportaše, glazbenike, menadžere i sve koji su izloženi intenzivnim zahtjevima svakodnevice.
Kakvi su rezultati neurofeedback treninga?
Rezultati treninga uvelike ovise o tome što je cilj treninga koji je postavljen na početku procesa. No ono što je zajedničko svima koji prolaze kroz proces jest poboljšanje fokusa i pažnje, manje napetosti, manje ruminacija, bolje spavanje, manje psihomotornog nemira i manje lutanja misli.
Kod odraslih u pravilu vidimo bolji fokus koji postižu uz ulaganja značajno manje mentalne napetosti, jer ono što velika većina nas čini jest da u trenutku kada se trebamo fokusirati i raditi neki zadatak, podižemo ramena, stisnemo cijelo tijelo i spremamo se na akciju. Upravo to dugoročno dovodi do krivih obrazaca funkcioniranja, koji mogu rezultirati burnoutom, a kod nekih i anksioznošću i depresijom.
Nadalje, ono što odrasli izvještavaju jest da pravilnije koriste tehnike relaksacije i da od njih sada vide veću korist, a oni koji su imali problema s anksioznošću govore kako mogu bolje kontrolirati svoje strahove i uspješnije se nositi sa stresnim situacijama.
Zaključak
Biofeedback i neurofeedback predstavljaju most između tradicionalne medicine, psihologije i inovativne tehnologije. Kroz mjerenje, povratnu informaciju i svjesno upravljanje nude mogućnost transformacije zdravlja na način koji je prilagođen svakom pojedincu. Unatoč izazovima i potrebi za daljnjim istraživanjima, ove metode već danas pomažu tisućama ljudi diljem svijeta da žive svjesnije, zdravije i ispunjenije.
Neurofeedbackom se bavim zadnjih 11 godina te sam do sada radila s oko 3000 klijenata različitih dobnih skupina. Od djece s teškoćama do sportaša i menadžera željnih vrhunskih rezultata. Ono što najviše volim kod svog posla je što spaja ono što ja najviše volim, a to su znanost, tehnologija i psihologija. Povrh toga, kroz to pomažem ljudima da poboljšaju sami sebe. Upravo to je motivacija da se kontinuirano educiram i pružim najbolju moguću uslugu.
Najviše me oduševi kada dijete verbalizira kako je upravo usmjerilo fokus na zadatak, primjerice paleći lasere u očima, ili roditelj koji kaže kako u zadnjih nekoliko tjedana ne piše zadaću zajedno s djetetom već ono samo sjedi za stolom i izvršava svoju obvezu do kraja. Ili pak osoba s anksioznošću koja opisuje kako je protekli tjedan bio ispunjen situacijama radi kojih je prije bio preplavljen, pa i nekoliko puta završio na hitnoj, a sada je uspješno regulirao emocije i spriječio intenzivnu reakciju. Tu je i priča o mladoj djevojci koja se 5 godina borila s migrenama, a koja je uspjela naučiti sužavati i proširivati krvnu žilu, što je dovelo do značajnog smanjenja migrena, ali još važnije sposobnosti da samostalno uspije zaustaviti njezin razvoj. No najviše me oduševilo kad je dječak s poremećajem iz spektra autizma nakon nekoliko ciklusa tretmana došao kod mene, zagrlio me i rekao da se jako voli igrati sa mnom.
Foto: Brainwork
